Labirint života

Negdje, a zapravo nigdje koprca se jedna prokleta duša. Oko svoje osi se vrti. Plaća grijehe svojih predaka. „Proklet sam“, shvatio sam. Izlaska nema. Gdje god da krene ide u smjeru gdje ne želi. Ide prema svojoj propasti. Nema izlaska iz toga začaranog kruga. Ništa više ne ovisi o njemu, a nikad i nje, ali sad je toga svjestan. Svjestab svoga prokletstva, svoje kobne sudbine ide dalje, ali želi stati. No, ni to ne može. Možda mu je to sudbina, možda nije prokletstvo, možda... a možda čak i samo sanja. Što da radi? Da plače, da se bori, da se nada, možda najbolje da odustane. Odustane od svega, možda, možda je to čak i najbolje. Bez truda bar zna da je tako i zaslužio, zaslužio svoju kobnu sudbinu. No, je li to nešto što zaslužimo? Muče me pitanja, a odgovora ni na pomolu. Neću ih nikad ni dobiti, znam da je to isto dio mog prokletstva. Koja je svrha onda išta i pitati se, ma koja je onda svrha uopće i razmišljati. Znam što me čeka, bar sam tu istinu spoznao. Ha, istinu. Zar bi itko i želio takvu istinu znati?

tragikomičan si

A ti si pomalo dosadna.

Prokletstvo? pa to ne možeš znati, to je samo subjektivno viđenje teških okolnosti koje su prisutne u stvarnosti. Nitko nije obećao da će biti lagan taj naš hod po ovom putu, to su samo naše želje. Savladavanje teškoća nam daje snagu, poticaj i nadu da možda, uskoro, neće ih biti tako puno, da će se trnje prorijediti, a možda i nestati.
Odustati? zašto? zar nije u ljudskoj prirodi boriti se, savladavati, težiti, nadati se?
Znaš što te čeka? onda si jedini na ovom svijetu koji je to već sad spoznao! Ti misliš, uvjeravaš se da znaš, želio bi znati, ali na taj način samo tražiš opravdanje za prošlost, ispriku za sadašnjost i svrhu budućnosti.
U analiziranju teških oblaka prošlosti i predviđanja olujnih u budućnosti, propuštaš sunčan sjaj sadašnjosti. Crne misli crno vide..

dobro je,samo šteta što se sve kasno spozna,relativno:)
nedaj se:)

Zar nisi osjetio u tom "prokletstvu duše", da je to ipak samo jedan TRNOVIT PUT? I pored onog lijepog...prolazimo i puno iskušenja, zbog pitalice... KAKVI SMO LJUDI?