TOLIKO TEATRA

                          TOLIKO TEATRA
Neki ljudi kad napuste svoja cetiri zida i pođu među ljude,uspinju se na visoko postolje,na nevidljivu pozornicu.Misle:sada su reflektori upaljeni i usmjereni na mene. I dok sve drugo tone pred njima u tamu,oni uzivaju svjetlo reflektora:gledajte ovdje sam ja ,ovdje je moje JA!
Koliko puta u danu kazemo:JA! Cudili bismo se zbog tisucu puta izgovorenog JA. Kako brzo sami sebe isticemo kada razgovaramo s ljudima! Kako rado usmjeravamo reflektore na sebe kada razgovaramo s drugima!
Toliko teatra-zar nije smjesno? Zar nije puno jednostavnije sici s tog visokog postolja i i skljuciti reflektore?
Postat cemo sretni tek kada se oslobodimo smijesna lova za umisljenom velicinom,za neprestanom paznjom svojega maloga JA! Mozemo uciniti oslobođavajuci korak prema drugome,prema nekom covjeku iz nase blizine,prema nekome tko mozda dugo na nas ceka!!!

zato pišeš crvenim slovima?

Nista posebno.Smeta,hm.Da malkice bode za oci...

Osho Rajneesh: """Ego su, u osnovi, sve nade spojene u jedan entitet, ego je gomila nadanja. Ego nije realnost - to je zbir svih vaših snova, masa svega što je nerealno, svega što je lažno.
Ego ne može postojati u sadašnjosti. Pogledajte taj fenomen. Ego postoji ili u prošlosti ili u budućnosti, nikada ovdje i sada - nikada, zapamtite to, nikada. Uvijek kada mislite o prošlosti, pojavljuje se ego, javlja se Ja. Također, kada razmišljate o budućnosti, Ja opet izvire. Ali, kada ste ovdje, kada ste sad, bez misli o prošlosti i budućnosti, gdje je onda vaše Ja?
Kada sjedite ispod drveta, na primjer, ne misleći o prošlosti, ne misleći o budućnosti, dok samo dišete, dok samo jeste, gdje ste u tom trenutku? Gdje je Ja? Ne možete ga osjetiti; nema ga. Ego ne može postojati u sadašnjosti!
Prošlosti nema. Budućnost još nije. Prošlost je nestala, budućnost se još nije pojavila. Zapamtite - ni prošlost, a niti budućnost ne postoje - samo sadašnjost postoji. A u sadašnjosti ne možete naći ništa slično egu."""