don't even bother

naviru poput mrava iz regija zapad i jug_ograničenih intelektualnih kapaciteta_glupi,bezobrazni,naporni i prezahtjevni.mogu zamisliti kako su se osjećale švabe tijekom danaD,pred tim nezadrživim morem gmizavaca,koji,iako sporo,ipak napreduju.danas je bio gadan radni dan_dalmatinci i istrani su zbilja dali sve od sebe da ga sjebu,zovući i po nekoliko puta,i iako su svaki put dobili isti odgovor,vraćali su se ponovno,vjerojatno da bi možda čuli ono što njima odgovara?dovraga,gdje je logika u tome?!
tijekom rijetkih pauza,pomalo radim statistiku poziva i dolazim do zaključka da 85%poziva čine upravo oni_no,unatoč tome što nisu ništa uspjeli riješiti u proteklih pet poziva,ne pada im na pamet otići u poslovnicu i tamo obaviti sve odjednom?neopisivo su lijeni i cendravi,ali i zlonamjerni i podmukli,što je još i gore od prije navedenog.dosad se nije pojavio niti jedan korisnik s kojim nisam mogao izaći na kraj,na način kako su nas obučavali_smireno,suzdržano,smisleno_ali ponekad količina gluposti i upornosti,i sam broj ljudi koji zovu,zna biti krajnje naporna.skidam ih jednog po jednog,ali na svakog riješenog,dolaze još dva upornija i gluplja,kojima treba još duže,još jednostavnije,još opširnije objašnjavati.na kraju ću im samo vrištati preko slušalice,i roktati,možda i zarevem koji put,jer je očito to jedini jezik koji razumiju?fuck..
vrhunac dana je bio kad sam,u jednoj od rijetkih pauza,otišao pišati i vidio kurčeve dlake po pisoaru,polijepljene šmrklje po zidu iznad_morao sam doslovno šakom raznijeti otvor za ventilaciju da bih došao sebi,i prekopati po torbi gutajući sve što sam našao(a hvala isusu,trenutno se ima što za naći_i ne želim razmišljati kako će biti kad mi izvori presuše),kako bih postigao momentalno smirenje.dovraga,još bih i shvatio,da u call centru radi stara ekipa(njih uostalom većinom boli kurac za sliku koju ostavljaju o sebi,niti se promatraju na neki posebno introspektivan način),ali tu su svi studenti_i ako se ovaj nivo odvratnosti bude proporcionalno povećavao broju godina,u dobi od trideset će biti...

Tvoje drugo ime zacijelo nije Optimist.

Čitao sam od Charlesa Bukowskog knjigu "Post office", kada je radio kao poštar, raznoseći pisma kao poštar ponekad po kiši i vodi od pola metra, crnčio je da ispuni normu razvrstavajući pisma u pošti, osim tjelesnih oštećenja, gotovo su mu iščupali i dušu, izdržao je 11 godina u USA Post Officeu...Mislim da je s 40 godina objavio prvu knjigu, u 60 godini je postao imućan i nije morao više raditi glupe poslove...Mislim da je trebao kraće raditi u pošti, ako je bio tako talentiran...

dobro je dok ne tuku ,za kosu vuku i prst u šupak gurju

Mario. jebemu. pa možda Bukowski jednostavno nije imao sreće, Ha?