Slomljeno srce
Otišao si kad si mi bio najpotrebniji, kad mi je bilo najteže. Nije te bilo da mi brišeš suze, da me tješiš i ljubiš, kažeš barem nekoliko riječi za utjehu. Nitko kao ti nije mi mogao ublažiti bol i zaliječiti rane koje si mi nanio. VOLJELA SAM TE! S tobom sam bila sretna. Ti si mi pokazao sve one lijepe strane života, otkrio što je ljubav i lagao mi. Obećao si da ćeš uvijek biti uz mene, govorio mi da me voliš, i sve ono što me čini sretnom. A ONDA SI OTIŠAO! Unatoč svemu još te uvijek volim, i sad te molim: IDI ŠTO PRIJE I ŠTO DALJE! Isplakala sam sve – i suze i nadu. Čula sam da voliš drugu i da sad njoj govoriš da je voliš.
Al' sad kad patiš i moliš za moju ljubav, još sam udaljenija! I, otkad te suze u očima? Otkad želiš da ti se vratim? Gdje je sad ona da te tješi i briše suze?
Shvati da sam sad njegova, sad me on ljubi kao nekad ti. Ja se sad smijem i, mislim da sam sretna.
Nedaj da te muči jedna stara ljubav!
A ja... ja sam te preboljela!
23.02.2007. u 19:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar