Neprimjećena ruža
Ima onih koji uvijek dobivaju ono što žele, ali ja nisam među njima. Ja želim samo jedno – nekoga kog' ću voljeti, poštivati, tko će mi uzvratiti ljubav, nekoga kome sam potrebna i tko će se smijati sa mnom!
Od prvog trenutka kada sam se zaljubila u tebe, moj se život nepovratno promijenio. Možda me smatraš djetetom, jer sudiš samo po mojim godinama. Istina, imam samo 16 godina, ali nisam premlada da budem zaljubljena u tebe. Poput pupoljka divlje sam ruže u polju korova, kojeg nitko nikad ne primjećuje. Nastojat ću da me primjetiš, borit ću se za tebe jer čovjek se bori za ono do čega mu je stalo, a život je borba i nastojat ću pobijediti. Možda ćeš me jednom zavoljeti, jer nikad nije kasno za dvoje mladih koji su stvoreni jedno za drugo. Ovo je ipak samo pismo jedne djevojčice, ispubnjeno ljubavlju i ludim mislima o tebi.
Ja sam samo djevojčica koja će se uvijek prisjećati svoje mladosti i jednog proljeća koje joj nije uzvratilo ljubav!
...
23.02.2007. u 19:59 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
ZAŠTO???
Buntovna jesen te davne godine, u sjećanju mom izbjedjele ali nezaboravne, kidala je list po list sa već ogoljelih grana; kao ti srce moje – komad po komad. Došao si! Tvoja nemirna, nagla priroda nije ti dala mira. Govorio si kako je voliš, kako ti je ona sve, kako te njene suze razaraju, osmjesi uzdižu so nedoživljenih visina... kako me više ne želiš!
I tu, kod tog posljednjeg – zastao si. Vidjela sam ti u očima podsmjeh. Boljelo me je ono tvoje, da me nikad nisi volio i da je bilo glupo ako sam očekivala da mi pružiš pravu ljubav. Boljelo me je i ono da ti je ona sad sve. Stajala sam kao skamenjena, nijemo te promatrala.nisam znala što, i da li uopće treba nešto da kažem. Znala sam tada da sam te do tog trenutka voljela ludo, da sam maštala o nama, da sam voju sreću gradila na pjenušavim talasima, ispredala je tananim zracima sunca i zalivala uzdasima. Tijelom mi je prostrujao snažan talas bola, krenuo prema srcu i tu se zaustavio. Osjetila sam strahovit ubod, potrebu da kriknem... ali nisam to učinila. Sve se je odjednom utišalo. Ostala je samo ledena hladnoća oko srca. Sve oko mene je postalo nestvarno. Više ništa nisam osjećala.
Bilo mi je svejedno!
23.02.2007. u 19:57 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
Daleko od zaborava
Opet sam sama u mraku sobe i opet, po ne znam koji put vrtim slike prošlosti. Čudim se samoj sebi... Kako se samo sjećam svakog detalja... Nebo i noć u predivnom savezu za muziku, mjesec se mazi sa zvjezdama kao ti i ja, kao nas dvoje. Mlada sam i drhtala sam u tvojoj blizini dok me nebo hrabrilo i samo meni šaptalo... što dalje? Smijao si se od srca mojoj mladosti i zbunjenosti, nudio mi beskrajnu nježnost koju sam bez problema primila. Nikad do tada nisam bila tako voljena.
Najluđe moje, pitam se da li me se sjećaš!?
Da, prošle su godine, prohujalo je vrijeme, ali ljubav u meni diše i ove noći... Po tko zna koji put šapućem sama sebi da ne mogu da te zaboravim. Kad samo pomislim na zaborav nešto se u meni gorko pokrene i cijelo biće u meni se probudi... Kako da zaboravim oči koje su nekad bile moje i osmjeh koji na prvi pogled ubija? Boli me pitanje, i istina boli. Znam, zaboravio si me!
A ja... ja i sada kad te sretnem počinjem da drhti, srce gubi normalni ritam a tijelo očekuje tvoj dodir. Svaki put kad prođeš pored mene, svaka istina zapljusne mi lice. Sada oko sebe osjećam zaborav i... ipak ne mogu da te mrzim jer ima nešto najljepše u očima koje mi kradu san!
23.02.2007. u 19:56 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
Slomljeno srce
Otišao si kad si mi bio najpotrebniji, kad mi je bilo najteže. Nije te bilo da mi brišeš suze, da me tješiš i ljubiš, kažeš barem nekoliko riječi za utjehu. Nitko kao ti nije mi mogao ublažiti bol i zaliječiti rane koje si mi nanio. VOLJELA SAM TE! S tobom sam bila sretna. Ti si mi pokazao sve one lijepe strane života, otkrio što je ljubav i lagao mi. Obećao si da ćeš uvijek biti uz mene, govorio mi da me voliš, i sve ono što me čini sretnom. A ONDA SI OTIŠAO! Unatoč svemu još te uvijek volim, i sad te molim: IDI ŠTO PRIJE I ŠTO DALJE! Isplakala sam sve – i suze i nadu. Čula sam da voliš drugu i da sad njoj govoriš da je voliš.
Al' sad kad patiš i moliš za moju ljubav, još sam udaljenija! I, otkad te suze u očima? Otkad želiš da ti se vratim? Gdje je sad ona da te tješi i briše suze?
Shvati da sam sad njegova, sad me on ljubi kao nekad ti. Ja se sad smijem i, mislim da sam sretna.
Nedaj da te muči jedna stara ljubav!
A ja... ja sam te preboljela!
23.02.2007. u 19:56 | Komentari: 1 | Dodaj komentar