DAGOBEROVA RAZMIŠLJANJA

Loše raspoložen, sjeo sam na tramvaj preći iz jednog djela grada u drugi. Išao sam kući s posla, umoran i iscrpljen, na pola snage, ali i ono najgore - tužan i sputan...
Nisam imao snage za primjećivanje, ali to je kao da kažeš da nemaš snage za jebanje. Dvanaestica je stajala na okretištu pa sam uspio popušiti cigaretu do kraja. Cigareta me još više spustila i ošamutila, izlaza kao da nije bilo pa sam brzo ušao u tramvaj. Znao sam da će me tamo ljudi gledati. Poluprazna prikolica govorila je da imam sjebano radno vrijeme. Audio signal najavio je zatvaranje vrata i pokret u kojem sam uživao samo 10 metara jer je na prvom semaforu bilo crveno. Konačno zeleno, ali kolona se nije očistila pa je zakrčila križanje. Shvativši prekršaj, vozači automobila su se stisnuli što bliže jedni drugima. Vozač tramvaja je zvrrrndao sirenom dajući do znanja posljednjem vozaču u koloni kako idući puta nebi trebao biti na tračnicama jer nije jedini kojem se žuri.
Evo nas na prvoj stanici. Debela žena, oblajhane rijetke kose, crvenog lica i bijelih hlača nosi u ruci staru torbu za šoping od umjetne izguljene kože i ulazi u tramvaj. Nespretno, ali rutinski namješta svoju masnu guzicu na sjedalo. Torbu drži na koljenima i jednom se okrene iza sebe, da vidi koga ima sve u tramvaju.
Gledam na pod i vidim omot od snickersa. Vjerojatno je već napola ako ne i skroz probavljen u crijevima neke tinejdžerice ili tinejdžera. Krulji mi u stomaku.
Kroz prozor vidim isječke živice i zoološkog vrta. Odvratne neautohtone životinje u još odvratnijim zdanjima koja su prije dvadeset godina lijepo izgledala.Slijedeća stanica. Dosta ljudi, vjerojatno skupina posjetitelja zoološkog vrta. Pokretna starica i nešto nepokretniji starac ulaze. Ona ga namješta da sjedne. Jedina sjedalica na koju nitko nije htio sjesti, imala je fleku najsličniju siromašnom i otrovnom ejakulatu alkoholičara. Deda je sjeo i obje ruke naslonio na štap i gledao svoju babu. Smješili su se jedni drugome, ljubav je bila vječna i sjajila je iz njihovih pogleda. Zla žena četrdesetih godina koja je sjedila iza, složila je podrugljivu facu, "netko će obrisati nečiju spermu, a to neću biti ja, ha-ha-ha".
Iz slušalica neke mlade djevojke moglo se jasno čuti "csk-csk-csk". Techno. Mrzim ga.
Stanica. Ulazi više ljudi na ulaz, sporazumno, bez naguravanja, a ne poznaju se. Lijepo. Žena na ulasku u klimakterij ulazi na prednji ulaz i još na stepenicama baca mučenički izraz lica, kao da ju je nešto presjeklo. Dobar intro pri upadu u prostoriju gdje masa želi krv ili samo nemirna cista na jajniku, nije važno, jer iza nje ulazi žena koja je prvo mene pogledala. I kad je stala, bacala je oko na mene. Ima oko trideset godina, kratku crnu kosu i hlače. Ko je ova? Pravio sam se nezainteresiran, a cijelo vrijeme sam mislio kako mirišu njene prljave gaćice prije tuširanja. Sišla je na sljedećoj i pogledala me još jednom.
Ulaze dvije kontrolorke, dvije zle bosanke iz nekog prigradskog naselja i traže kartu, osobnu ili 150 kuna. Jedna je imala ružnu torbu, ružniju od nenašminkanog lica, sa kratkim ručkama na ramenu i roza majcu. Lakirane štikle s niskim potpeticama iz kojih je virio palac prekriven smeđom najlonskom čarapom i zanosno ženstveni znoj u progresivnoj metastazi. Sjedalo sa spermom bilo je opet zauzeto, na njoj je sjedila nekakva ružna studentica komparativne književnosti, malo deblja i u jeans hlačama.
Zetovka, niska sa primjetnim sisama sjedi s crnom kožnom ženskom torbicom nabedrima. Bokovi su joj jači, a noge kratke. Na sebi ima one užasne tamnoplave hlače, kraće porubljene pa se vide bijele najlonke. Cipele su joj službene i sitne, pa izgleda sva preunakaženo za uniformiranu ženu.
Na stanici prije trga ulazi mlada žena sa malim sinom i sjeda ispred mene. Majica na bratele pokazuje prekrasna blijeda ramena sa obaveznim mladežima. Vidim strukturu i pore njene kože koja je prošla porođajne muke i još je seksi. Drap nosač grudnjaka govori da je našla svog partnera i sigurnost. Monotoni i zlobni drap grudnjaci odbijaju svaku seksualnu slobodu maštanja ženi koja ih nosi.
Prekrasna smeđe-crvenokosa djevojka progurava se na drugi kraj prikolice, dolazi do mog sjedala, ali se u zadnji tren prebaci za jedno ispred i uhvati se za štangu. Pogleda me kratko i nezainteresirano. Sigurno je pomislila: "Koji lik, gleda me kao da me hoće rasturiti", ili je možda brijala: "Tko zna koliki mu je kurac? Kako se ševi?" Osjetio sam njen blagi biološki miris žene koja dugo nije bila s muškarcem. Što god da je razmišljala o meni, dobro je razmišljala. Još jednom me je pogledala nakratko i nespretno. Ne zna se praviti nezainteresiranom. Neka učenica iza mene jela je bobi flips i šuškala vrećicom kao da je neki kurac unutra. Nisam se mogao naživcirati jer sam slušao glasni i prepotentni razgovor dvije djevojke, po naglasku zagrepčanke i dalmatinke. Zagrepčanka je pričala o nekoj drugoj dalmatinki kako bi trebala ostati u Splitu ako ne voli zagrebački naglasak. "I Split ima svoje sveučilište, šta ona tu sere koji kurac..." Primjetio sam kasnije da nije riječ o purgerki, nego o nekom izrodu iz sjeverne Slavonije sa izvježbanim naglaskom.
Evo Trešnjevke i silazim dolje. Čekam da tramvaj krene pa da pređem ulicu i pogledam još jednom na smeđe-crvenokosu djevojku. Nasmješila mi se stidljivo i nevino. Srce mi je zakucalo i mahnuo sam joj. Tramvaj je otišao, a ja sam zbunjen krenuo u drugom pravcu. Možda je upravo to bila žena koja je htjela spavati sa mnom?
Željko Tetrapakšu

— ima jedan film na sličnu tematiku iz tvoje zadnje rečenice u logu; "Next stop wonderland" ili "Slijedeća postaja: Zemlja čudesa", gdje se jedan muškarac i jedna žena kroz cijeli film umalo da sretnu, a spada u žanr romantične komedije, ali od onih koje nisu ljigave. I naravno, nema enda do hepienda…

Blagi biološki miris žene koja nije dugo bila sa muškarcem? Šta to postoji? Aha. zato mene gledaju tim nekim drugačijim pogledom. :D

viteže blizu si :))

lutkice valjda i ta mogućnost postoji :)))