nekoliko pričica

 
 Bila je to jedna jako loša noć. Bila je naporna, ako se to može reći i za jednu prirodnu pojavu koja nije kriva što se morala pojaviti. Pa to joj je zapravo i jedini posao. Dobro, ima ona i još jedan zanimljiv posao, ili čak dva. Jedan je zasigurno stvaranje života, a drugi je malo “ljepši”. Drugi posao joj je oduzimanje života. Jako lijep posao, zar ne? Pa netko mora i to. Što bi se dogodilo da nema tog nekog tko bi bio zadužen za to, bolje je niti ne pomišljati, zar ne? Ali netko mora misliti i na takve sitnice.
Neko će se upitati kako jedna tiha i mirna noć može biti tako jako loša. Pa možda može zbog toga što je bilo ipak malo previše vruče čak i za jedno godišnje doba kao što je ipak ljeto. Između ostalog, u zraku kao da je visjelo ono “nešto”, što obično ljudi u takvim trenucima osjećaju. Bilo je to ono nešto što nitko ne želi osjetiti na svojoj koži čak ni kada se radi, recimo, o kućnim ljubimcima. Mada su dlakavi i tu dlaku, ili možda perje, svuda ostavljaju, mada često zaprljaju sve oko sebe, mada je sa njima samo briga i ništa više, ipak ih volimo. Manje više. Bilo je to neko iščekivanje tog trenutka kada će netko telefonom samo javiti:
- Ispričavamo se, ali poginuo Vam je sin, zet, suprug,  prijatelj. . .
I što onda napraviti? Jedino moguće, pomoliti se da ga je netko gore, ako uopće gore netko postoji, lijepo primio. Ništa drugo, samo to, jer nikakve jadikovke ni ništa Vam neće pomoći. Zašto? Pa zbog toga jer je on, ili ne daj Bože (ako postojiš), ona, mrtav i tu je točka na ono svjetski poznato slovo I. I to je to, nema više, zbogom, arivederci, goodbye, i tako dalje. Sa tim životom je gotovo, vrijeme je da se krene u drugo tijelo, u novi par papuča, ako ih nosite.
Recimo da se to dogodi Vama i probudite se drugog dana nemoćni, zamotani u pelene, ne kužite ljude oko sebe što to, do sto vragova (ako postoje) oni oko vas trabunjaju. A svi se smiju i ispuštaju neke čudne zvukove, svi bi vas htjeli podignuti na ruke, potapšati po “guzici” i tako to. A što vi imate od svega toga? Jedno lijepo kratko i odlučno: NIŠTA. Apsolutno ništa. A zbog čega? Pa zbog toga jer morate ponovno sve iz početka. Ponovno sve učiti, ponovno štrebati.

 
Jer, ponovno ste se rodili, recimo. Više se ne zovete Ivica, sada ste Marko. Više nema posla za vas, nema dovoljno novca za sve vaše ideje i idejice. Nema i točka. A da ste minutu ili dvije prije malo bolje pazili, sve ovo ne bi vam se bilo dogodilo.
Jer noć je čudna biljka, ona ipak malo i bira koga će u svoje odaje pozvati. Ako ste dobri, pazite na sebe i druge, nema “šampse” da stignete u odaje njene jer vi ste po njenim kriterijima nedostojni tolike njene pažnje. “Idite samo doma i sve bude O. K. “ A vi htjeli isprobati njeno strpljenje. E pa znajte da to kod nje ne postoji. Kada joj jednom dojadite sa svojim izigravanjem heroja, ona vas uzme i nitko ne zna kamo ste vi nestali. Nema vas, isparili ste, pretvorili se u hranu za tamo neke kukce, postali ste prah. A vjetar je malo jače puhnuo i nema Vas.
Bolje da ste ostali kod kuće. Međutim, tko bi mogao znati da će se tako nešto dogoditi. Nitko, pa čak niti on. Možda vam se ovog trena na glavu sruši cijeli tavan, ili ako ste vani, možda  se neki avion zaleti vama točno na glavu. Nikad ne znate što se može dogodit sada, ovog trena. To je draž ovog našeg života, nikad ne možete sa sigurnošću reći:
- Sutra sigurno umirem prirodnom smrću.
Jedino ako ćete si sami skratiti muke ovog smrtnog života. Ali tada morate znati da vas čeka najmanje deveti krug u paklu. A to nije ni najmanje dobro. Čujem, iz pouzdanih izvora, da je dolje jako toplo, malo previše za moj pojam tople klime. Ako pak se ne odlučite na tako drastičan korak, čeka vas budućnost puna iščekivanja i nestrpljenja, a to pokreče ove naše motore u grudima, ove naše pumpe radilice koje cijeli život samo pumpaju bez prestanka. Više manje.
Zato se radije primite onog ljepšeg dijela noći. Pokupite neku, ili nekog (zavisi od spola čitatelja, ali ću ja pisati dalje kao priručnik muškom spolu), na cesti, dovucite je pod tuš, dobro operite i onda, zna se (ali sigurno nije HDZ). Primite se posla, za Boga miloga, ako opće postoji nešto tamo gore. Bilo je dosta smrti i drugih igrica, treba malo i pomlatka. A za to treba malo i raditi.
 Neću vas sada učiti kako to ide. Ako ne znate, kupite video, ili ga posudite, otiđite u videoteku i posudite si obrazovni program za starije od 18 i učite. Ali za vas tada nema pomoći, vjerujte mi. nije dovoljno samo teoretski naučiti, treba to sve, Ili barem većinu, isprobati i u živo.