...refleksije..

 
A što napisati..jedan je u noći i baš sam se vratila iz šetnje. Prekrasno je šetati dok je noć ovako topla i nebo vedro i posuto zvijezdama. … usput sam, pri povratku kupila jednu malu Ožujsku i Milku s Nougat punjenjem..ajde recite, zar to nije idealna kombinacija: pivo i čokolada.
Neki kažu da ljubav ide kroz želudac..da, može biti, ali meni ide inspiracija kroz želudac…ljudi moji imam osjećaj da će ovo biti uvrnuta i možda pomalo vulgarna priča, pa tko nema želudac i interes za to neka ne čita.
Zamislite dvije tinejdžerke, par adolescenata i jednog starijeg tipa. Sjetite se svojih ludih pijanki i k svemu tome dodajte još malo r'n'r-a i seksa. Mislim da je to formula ove priče koju ću ispričati…
Nazvat ću ju Puprendicular, kao Purple haze, Deep purple, Purple rain….jednostavno Purpendicular!
Priča se događa u jednom malom gradu podno Medvednice, u kojem svi o svakome sve znaju.  Noć je duga i luda, dok je u zraku vibra. Maturanti slave, svi su ludi. Pivo se toči, iz svakog kutka muzika trešti. Svi su spremni na sve..
Nakon vrućeg i sparnog lipanjskog dana zalazeće je sunce zapalilo nebo svojim izlomljenim zrakama. Na ulici djeca naganjaju loptu žudeći da zabiju što više improviziranih ciglenih golova prije nego ih mame pozovu u kadu na ribanje. I lahor u krošnjama oraha šušti smiraj dana i netopiri najavljuju crnu noć, a cvrčci pjevaju pozdravnu himnu njezinoj svježini.

Ona se budi iz vampirskog sna svježa i s osmjehom na misli o večerašnjem izlasku. Diže rolete iza kojih već nestrpljivo čeka mjesec voajer sa svojim pronicavim i ljubomornim žutim zrakama. Ona uzima majčin smaragdno zeleni svileni ogrtač koji savršeno hladi i miluje putenu joj kožu i odlazi pod hladan tuš; pročitala je u Cosmu da je odličan za ten. Ti časopisi za žene uvijek sadrže odgovor na sve, a o receptima kako postati «top-model» u super kratkom vremenu da i ne pričam. No, koliko su god to unutra napisane nekakve zablude, svaka će žena pokušati doprinijeti svojoj ljepoti ili, drugim riječima, svaka će žena iskušati te recepte, kupiti te kozmetičke proizvode i sam časopis prije toga...

Ona je sama kod kuće pa si može, uz spremanje, dopustiti mali show u intimnom rublju uz Deep purple.

Zvoni telefon. "-Molim?"  -Nora: «Hej, idemo onda na Bareta?» -«Da, da! Naravno. Onda u 21h kod apoteke. OK?» -Nora: «OK, ciao!»

Ovaj koncert joj predstavlja veliko uzbuđenje, a posebice s toga što će se naći s Tomijem i Zokijem. To znači: besplatno pivo, prijevoz, dobra zabava i brijačina. Danas će u svakom slučaju biti apsolutno dobar provod u gradu. Maturanti također danas slave svoju Norijadu, a i neka je pivovara postavila šator na Trgu Ksavera Šandora Gjalskog-baš savršeno.

Ona je obula svoje crvene Martensice, uske crne levisice i pripijenu crvenu, kratku WGW-ovu maju s natpisom: «Do you remember?». Malo make upa i parfema i bila je spremna krenuti prema centru gdje će se naći s Norom, a potom i s preostalom ekipom.

Dok se približavala dogovorenom mjestu sastanka, Nora ju je spazila već izdaleka i krenula joj u susret. Pozdravile su se svojim uobičajenim pozdravom: Fešta!

Prvo odredište na koje su krenule bio je, naravno, šank koji one s razlogom vole nazivati prvom postajom. Njihov se vjerni prijatelj pratitelj Zuba ponudio počastiti, vidjevši ih kako, kao i obično dekintirane, zbrajaju neki sitniš. Time je službeno obilježen početak fešte.

Ubrzo su stigli Zoki i Tomi, a s njima i još nekolicina mladića. Sve ih poznaju osim jednog. Taj je novo lice. Došao je iz Čakovca i ništa ne želi reći o sebi. Kao da skriva neku ukletu tajnu, a baš je prosječan, sasvim običan tip. Ana mu nije zapamtila ime. Nije niti sigurna zašto. Obično ima problema s pamćenjem imena ili lica ljudi, ali nakon što ih nekoliko puta upita za ime, onda ga i zapamti. No, ovaj Čakovečanac nije bio jedan od «pamtljivih». Kao da je cijelo vrijeme lutao u nekom susjednom svijetu koji se Ani činio nestvaran, koji joj nije bio važan. No, da skratim priču, nazvala ga je Š, pa ćemo ga tako od sad zvati. Možda je čak njegovo ime i imalo veze sa slovom «š», ali, koga briga. Konačno, nazvala ga je Š. Š iz Čakovca. Š koji ne priča o sebi. Š koji kao da ne postoji. Nestvarni Š, ali uvijek prisutan. Samo Š.

Š je odmah po dolasku otvorio svoj duboki novčanik i kupio piva za sto kuna. U pitanju je bilo točeno pivo, preciznije: pivo Pan. Pivo su im servirali u najvećim kriglama, masivnim kriglama s kojima je ekipa namjerila u obližnji park. Ali piva je bilo toliko da ga nisu mogli odnijeti odjedanput. Zato je Š sa Zokijem ostao čuvati jednu veću količinu, dok su Tomi, Nora i Ana otišli odnijeti prvu turu.

Park je bio gotovo prazan, samo su se dvije zaljubljene teturave dušice prošetale u smjeru od njih troje, u smjeru parkirališta koje se prostiralo ispred parka. Tu su zlatnu tekućinu spustili na klupu do ljuljački i dogovorili se da će ju Tomi pričuvati dok Nora i Ana odu pomoći Zokiju i Šu donijeti ostatak piva.  

Dok su Nora i Ana stigle do šatora gdje su ih Zoki i Š ostali čekati, na dužnosti su pronašle samo Ša. Zoki je nestao. Ispario je bestraga. Svako je pitanje bilo suvišno, jer svi znaju da je Zoki odjurio za nekom školskom suknjicom. Naime, Zoki, visok, naočit mladić lijepa osmjeha i zelenih očiju, za koje se Ani uvijek činilo da se prelijevaju u purpurnu boju, ni sa svojih 24 godine nije prerastao srednju školu, a školarke pogotovo. Sreća po njega da zakon u Hrvatskoj nije toliko strog glede zavođenja maloljetnica. Jer, Zoki je uvijek bio vrlo aktivan na tom području. Ako bi djevojčica nosila kečke, to bi ga još više zaluđivalo. Pitam se što bi bilo s našim Zokijem da školarke nose uniforme?! U jedno sam sigurna, a to je da bi se Zoki našao u grdoj nevolji. No svaki čovjek ima svoje. Zato i jesmo mi ljudi tako posebni, upravo zato jer smo toliko različiti.
 
Anin i Norin se koncert, dakle, sad pretvorio u četvorku pivopija. Nakon prve ogromne krigle piva Ana se osjećala lagano «haj». Popela se koljenima na ljuljačku pokraj klupe na kojoj su svi sjedili s pivom pod nogama, pa zabacila glavu i leđa držeći se za prečke sa strane. Nebo je bilo prekriveno zvijezdama, svjetlećim svjedocima i vjesnicima prošlosti i budućnosti; naprosto predivno! Potom je sklopila oči i pokušavala se zaljuljati što jače, uzdići se što više. Osjećala se kao da leti bespućima toplih boja dok se u daljini čuo vilinski smijeh. Ne želi otvoriti oči, želi letjeti, želi se utopiti u bojama.....

Umor ju je uskoro prisilio sići s ljuljačke, ali pivo uspješno ublažava ovo lagano razočaranje.Želi sjesti. Tomi je velikodušno ponudio svoje koljeno, no Ana se samo ispružila preko njih troje i sklopljenih kapaka uživala dim po dim marihuane, upijajući sa svakim ovu pomalo bizarnu atmosferu svim svojim osjetilima.....ponovno leti....leti..leti.

...Osjeća nešto vlažno na svojim grudima što se nastavlja razlijevati, slijevati joj se niz trbuh. Otvara oči, a prizor iz njezine žablje perspektive je, ništa manje od interesantnog. Tomi je svojim dugačkim jezikom prošao od Norinog vrata preko brade do uha. Maglasta svjetlost, što se dovlačila s ulice, jasno je ocrtavala vlažan i bljeskajući trag na Norinu licu. Tomijeva je ruka u međuvremenu kliznula pod Aninu maju i laganim, neobičnim, ali tako joj ugodnim pokretima počeo masirati pivom navlaženo tijelo...

Pogledala je Ša. Taj je čovjek zamro od piva. Potom je svratila pogled na Noru. Ona je bila zauzeta gotovo divljačkim zaplitanjem Tomijeve duge i svilenkaste kose. No nije petljala samo njegovu kosu..petljala se i s njegovim jezikom u dubokim poljupcima. Taj je dečko pazio svoju kosu kao da je sveta. Nora se nije ni na tren obazrela na Tomijevu lijevu ruku koja je polako prodirala ispod Aninog grudnjaka...jasno je mogla osjetiti njegovog zaigranog Dookiea ispod sebe. Ovo je za Anu posve novo iskustvo. Neočekivano iskustvo. Pomalo je uvrnuto, pa ipak puno novih mogućnosti, neistraženih polja, nedoživljenih osjeta i osjećaja.

Š se trgnuo iz sna. Nije jasno da li su ga probudili Tomi, Nora i Ana ili se probudio bez ikakvog razloga, ali sad je bio budan i zbunjen. -Š: «Jebote, pa kaj to vi radite?! Ma u pičku materinu šta orgijate!? Pa koji vam je kurac...ili to ja sanjam...?..» -Ana: «..Kako je glup! Kako je glup... mislim...baš je glup.» Š je zapanjeno i zbunjeno, ali ipak s dozom znatiželje gledao u njih troje, u njihova od uzbuđenja i strasti blažena lica. Poželio im se pridružiti. Želio je dirati, želio je biti dodirivan, želio je osjećati i biti osijećen.

Ali Ana ne želi da im se Š pridruži. Sad kad je sve otkriveno, kad je čarobna nit strasti presječena Šovom glupošću, njegovom budnošću, sad više nije fora. Nestalo je spontanosti, nestalo je one maglaste čari. Ostao je samo njezin ljepljivi trbuh ispod priljepljne joj maje i raščupani Tomi s Norinim prstima u kosi.

...Ana je ustala, sebično uzela posljednju kriglu piva i oteturala na neku klupu na drugom, lijevom kraju parka. Zašto baš lijevi dio parka, ne zna... Možda iz navike, a možda iz tko zna kojih razloga...valjda je Bog tako htio, ako ona uopće vjeruje u boga. Jedino u što je sigurna da vjeruje jest pivo; njegov pjenušavi miris i žućkasti okus, njegovo srce od hmelja što svojim alkoholnim žilama prenosi opstanak, osjećaj nesputanosti, osjećaj da živiš...pivo je Anina strast...

Iskapila je i ovu posljednju kriglu piva. San ju počinje obuzimati i njezina se svijest polagano gasi. Tako je uvijek kad previše popije; kad ju san svlada zna da je gotovo, da je na samom rubu svoje granice, gdje može birati da li će pasti u provaliju gluposti i mučnine ili će se ubaciti u pernatu mekoću čudesnih boja....Stavila je ruksak pod glavu i zaspala kao beba.…Koliko je vremena prošlo i što se u međuvremenu događalo, ona ne zna, no shvaća da nije sama, jer u svom obojenom polusnu čuje glas: - «Ah, mala, tu si! Stvarno si se skršila...pa ne možeš tu spavati...u pičku materinu! Ma šta ću sada?? Kuda ću s tobom?..» Š ju dohvati za nadlaktice i protrese kao da je, oprostite na izrazu, jebena zvečka pomahnitalog djeteta. - «Heh jesi li dobro? Pokaži mi neke znakove života...» -Ana: «Pusti me da spavam!!! ...Š.» Š ju još jednom onako mahnito protrese. - Ana: «Pa koji mi kurac ne daš mira! Nisam ti jebena zvečka. Koji ti je kurac,..ostavi me da spavam,...da saaanjaammm.» - «Ma daj, pa ne možeš ovako spavati...čekaj, čekaj, daj se pomakni malo...»

Š je sjeo pokraj Ane i položio joj glavu u svoje krilo. Iako je bila prohladna noć, za trijezne naravno, Š je skinuo svoju crnu keper košulju i postavio joj ju pod obraz umjesto jastuka. Zatim ju je još pokrio i svojom izlizanom jeans jaknom. Očito je da se bolji komfor od ovog u jednom parku ne može očekivati.

Noć se činila vječnom. Iako tako, Ana je bila sretna. Nije joj bilo zlo, ni dosadno. Niti je bila usamljena. Sanjala je. O čemu se radilo u snu, ne zna, no zna da je bilo lijepo i obojeno, jer je osjećaj bio ugodan i topao.

...Ana začuje teško disanje...čuje i korake...teške i brze korake. Čuje kamenčiće kako se izvrću pod nečijim cipelama, pod njegovim teškim koracima. Odškrine jedno oko i... Netko ju nosi! Sad odškrine i drugi kapak i ugleda Zokija. On stoji pogleda uperenog u Ša koji ju nosi na rukama i drži otvorena vrata auta. …Sada zna da ima svoje anđele čuvare.

Tajana, divna cura, plesačica, jer tako zarađuje za život, već sijedi u autu. - «..Bok Tajana..»Ana pozdravi pospano. - «Ana, 'si dobro?» - «Samo mi se malo spaavaaa...» i nastavi žmiriti, jer, iako svjesna i polutrijezna, ne može držati oči otvorenima. Pogled joj je sad suviše težak.

Čuje, Ivan njim se približava. Uvijek je bio glasan, a i ta njegova posebna boja glasa bi i medvjeda iz zimskog sna probudila. Njegovo pjevanje joj se uvijek činilo kao da netko struže noktima po školskoj ploči. On bi trebao glumiti Frediea Krugera, tako da mu se glas podudara sa zvukom onih metalnih pandži. -«A možda sam i malo pretjerala», pomisli Ana. Dečko ima sluha, samo što bi se onda trebao pridržavati te bas gitare koju svira, a manje pjevati. Baš ima iritantnu boju glasa. A i inače je velika dobrica, samo bi se trebao suzdržavati od pjevanja.

- Ivan pjevuši neke trenutno smišljene stihove: «Idemo u Gjalski, Zoki nas časti,..»; sjeo je s Anine desne strane i stao ju promatrati. U međuvremenu društvo je odlučilo da se ipak krene u Gjalski, no Ana, pomalo ljubomorna, sjeti se Tomija i Nore: - «Gdje su Tomi i Nora? Ne idemo niikuda bez njih. Idemo tek kad oni dođu.» Inzistirala je na tome pouzdajući se u Šove simpatije spram nje. I zaista, Š dobaci Zokiju koji je urinirao uz živicu parka: «Daj Zoki ne jebi tamo! Idi i nađi ih!» ..Ana voli kad su muškarci tako naivno požrtvovni kada je u pitanju djevojka koja im se sviđa. Tako su prozirni i smiješni...i često puta glupi, pa sviđalo se to kome ili ne.

Zoki se malo prošetao po parkiralištu i parku, ali, ne trudeći se previše u potrazi za Norom i Tomijem, zaurla iz neposredne blizine auta: «Pa nema ih nigdje, daj idemo!» - «Jebite se svi! Ne idemo nikuda bez njih!» ; Ana se zaista trudila da zvuči ozbiljno i autoritativno, ali nije sigurna da joj je to baš uspijevalo. Ali zato je imala Ša na svojoj strani, koji se izderao: - «Pičku ti materinu, Zoki!! Nađi ih kad sam ti rekao, inače nikud ne idemo. Moj je auto i ne vozim vas nikud dok maloj ne nađeš što traži!» - «Jebi se! ..hahahaha..jer kod mene su tvoji ključevi!», Zoki podrugljivo uzvrati Šu.

Ana se to vrijeme teško održavala svjesnom, pa Ivanu, koji je sjedio do nje, nije bio problem uspavati ju svojim prstima zapletenim u dugu joj plavu kosu. Dok je prolazio prstima kroz njezino vlasište činio je to tako nježno, tako polagano, tako lijepo. Željela je da ju draga zauvijek. I u toj ugodi je bespomoćno ponovno zaspala.

...Probudila se u autu na parkiralištu ispred Gjalskog. Tu je bilo bez nekog reda parkirano još svega nekoliko automobila. Bio je to glavni pokazatelj kako je klub sad već gotovo prazan, te da DJ pušta samo R'n'R stvari.

U autu u kojem se Ana nalazi nema više nikoga, osim Ša koji samozadovoljno spava ispred nje  na vozačevom sjedalu. «Kako je dragi...on me čuva...baš je dragi.» pomisli Ana.

Potpuno je otriježnjena. Nema novaca da uđe u Gjalski, ali je i umorna, pa bolje da onda ostane u autu, da odspava još malo...I već je ponirala u san kada netko otvori vrata njihovog kaki Citroena s Anine lijeve strane, uhvati ju za ruku i pomalo nespretno izvuče van. To je Tomi. Očito je da su on i Nora u međuvremenu ipak uspjeli zastopirati za ostalima do Gjalskog.

Tomi je počeo vikati na Anu. Ponašao se krajnje histerično. - «Ona te mrzi, protiv tebe je!! Ona te ne voli, ti joj se ne sviđaš..!!! Ja te volim i htio sam s tobom biti! Ona me je zavela! Ona ti nije prijateljica!...Mrzi te!!» - «Tko, Tomi, Tko?? O čemu ti pričaš ?!» - «Nora! Ona je sve kriva. Ona ti nije prijateljica» - «Zašuti, Tomi! Zašuti!! Nemaš pojma o čemu govoriš..» - «Ne, ne, ne shvaćaš. Ona te mrzi...» - «Tomi, pa daj zaveži i idi do vraga!! Pa koji ti je sad bijes. Jel' si ti svjestan ovoga što govoriš?!» - «Ona te mrzi, mačak. Bejbe* ja te volim,...budi sa mnom.» -I to joj kaže onako mazno. - «Odjebi Tomi!... među nama nikad nije bilo ljubavi. Bilo je to zadovoljstvo. Samo zadovoljstvo, ništa više od dobrog provoda.. hah! ..zadovoljstvo»; Ana doda još jednom, ali to je bilo više kao retoričko pitanje. - «Zar ti je tako teško vjerovati da sam se zaljubio??!» - «Da..» –  Ana ga prekine: - «Ne vjerujem ti!» - «Mačak,...» -onako sasvim smireno, gotovo šapatom-... «Mačak, želim te... budi sa mnom...» - «Koji ti je kurac, ostavi me se. Uostalom, gdje ti je Nora?» - «Otišla je doma. Ma pusti je, ona te ne voli. Ti joj se ne sviđaš; ne želi nas i tebe mrzi.» - «Zašuti! Ne želim više ni riječi čuti o Nori.» - «OK, mačak» –i približi joj se toliko da je mogla osjetiti njegov dah na svome čelu i prošapuće joj: «..Mačak hajde me voli...» Počeo ju je ljubiti poljupcima snažnim i strasnim, ljubio ju je poljupcima punima požude. Uhvatio  joj je desnu ruku i stavio ju na svog ponovno probuđenog Dookiea. Prihvatila je igru i počela mu raditi «handwork». Tomi je samo mrmljao i uživao. On je uvijek uživao što god da mu je Ana radila. I kad bi imao djevojku, dolazio bi k njoj i pričali bi i karali se, jer su si jednostavno odgovarali. Posjedovali su jedan svijet, samo njihov svijet, tajni svijet skriven od svačijeg pogleda u kojem nije bilo nikakvih granica, u kojem nije bilo ljubomore. Samo seks i prijateljstvo. Samo on i ona. I sad, dok joj govori kako ju želi, kao mu je dobro, i dok ju naziva mačak, što joj je oduvijek bilo slatko čuti iz njegovih usta, ne može istjerati iz misli njega i Noru… Noru... Nora je trebala biti Anina najbolja prijateljica. Znala je gotovo sve o njoj, znala je za Tomija i nju i ipak je to učinila. Brijala je s njim. Brijala je s onim s kojim je Ana spavala, s kojim je Ana izgubila nevinost.

Ana je ispočetka mislila: no big deal, ali ipak ju je pogađalo. I što je bila treznija, to ju je više boljelo. Osjećala je bol u unutrašnjosti. Jednu intenzivnu fantomsku bol koja kao da je potekla njezinim žilama i osjećala je da ju boli svaki dio tijela, svaka njegova stanica. Ali ona je svejedno nastavljala stiskati i povlačiti malog Dookiea. Radila je to gotovo mehanički. ...Tomi je pokušao jednom rukom prodrijeti u njezine gaćice, dok mu je druga milovala male joj grudi...Zna što i kako ju uzbuđuje, zna ju dotaknuti, zadovoljiti, jer napokon, on je taj koji ju je upoznao sa svim intimnim tjelesnim užicima,.. ali on i Nora joj se još pletu u mislima. Oboje su znali.... - «Nećemo se jebati! Dosta. Makni se od mene.» - «Pa možemo se sakriti...» - «Ne, ne dolazi u obzir.» – Rekla mu je potpuno hladno iako se u njoj događala erupcija boli i ljubomore, bila je to magma razočaranosti. Već je bila izvukla ruku iz njegovih bokserica i sad se još odmaknula od njega te mu okrenula leđa. - «Mačak, oprosti mi. Nisam te htio posvađati s prijateljicom. Ali, kad mi je tako rekla...mačak, stalo mi je do tebe, želim biti s tobom.» –priđe Ani s leđa i obujmi joj ramena svojim velikim rukama koje sklopi u području njezinog trbuha.- «Znaš kako nam je lijepo znalo biti...» - «Da, bilo je...dok nisi zbario moju frendicu. Moju najbolju frendicu..Baš si licemjer, bastard!» - «Jesam, gad sam..oprosti mi mačak...»

Baš u trenutku kad se Ana okrenula ugledala je kako dolaze ostali iz Gjalskog. Baš su «haj». I njezin zaljubljeni čuvar Š se probudio. Upitala se što je vidio i čuo od maloprijašnjeg incidenta, ako je uopće bio budan....- «Zapravo, ako i jest, boli me džon od marte*. Ionako mu već rekoh da nisam ja za njega.» pomisli Ana.
 
..Ekipa je glasanjem odlučila da bi odlazak kući bio najbolje rješenje. Kako ih je previše za jedan auto, Tajana leži ispružena preko Ivana, Ane i Tomija. Izgleda kao da se baš udobno smjestila. ..Uspješno su krenuli, ali kod skretanja za doma Š je produžio, da bi nešto dalje skrenuo na autoput prema Zagrebu. Nitko osim Ivana se nije bunio ovom postupku.

Ana tek sada primjećuje kako je rano. Sunce je već promolilo svoje lice i prvim zrakama obojilo nebo iznad Sljemena. «A mi? Mi kao da smo još uvijek na početku.» pomisli Ana.. Zoki, koji sjedi na suvozačevom mjestu, nešto pjeva i udara prstima ritam o ploču pod šoferskim staklom. Ivan uporno odgovara Ša od odlaska u Zagreb. Kaže da ima nešto važno za obaviti u gradu i to do devet sati najkasnije. Tajana samo leži na Tomiju, Ani i Ivanu sa samozatajnim osmjehom na usnama, dok Tomi drži Aninu lijevu ruku i naizmjence ju miluje, ljubi, pa ju naposljetku stavi u svoje bokserice i počinje masturbirati njome....... .. .. .I dok Tomi svršava ispod Tajane, Ana samo bulji u retrovizoru u svoje bezizražajno i blijedo lice, u svoje neobično tamne oči....potpuno prazne, nerazumljive misli. Tajana joj draga kosu i osmjehuje se.... «Pitam se da li zna itko o čemu se ovdje radi, što se zbiva ispod Tajane,....da li smo perverzni?? Što uopće znači biti perverzan? Da li smo normalni?? Što to uopće označava pojam normalnosti?» - toliko mnogo pitanja u Aninim mislima..

Ispred table na kojoj je ispisano da upravo tu počinje Zagrebačka županija, Š naglo zaustavi automobil i izađe van iz auta. Ivan slijedi njegov postupak. Izgleda da njih dvojica imaju «slobodne konverzacije». Nije dugo potrajalo dok su se vratili. Š je okrenuo auto i ekipa je krenula prema doma.

Ponovno su se zaustavili i to prije samog ulaska u njihov grad. Š se naglo izbacio iz automobila i Zoki je jurnuo za njim. Odmah je svima bilo jasno da Š bljuje, dok mu Zoki asistira s Aninim papirnatim maramicama. Jer, Ana uvijek ima punu torbicu svega što čovjeku može zatrebati, a i ne mora. Ona ima sve unutra, tek za svaki slučaj.

Tomi je u međuvremenu zaspao, a Ana je samo nastavila buljiti u retrovizoru u svoju facu, bolesno blijedu facu. Zurila je u svoje neobično tamne oči, potpuno prazne, bezdanske oči. Nekome je baš sinula ideja da bi još svi mogli svratiti na kavu u jedan birc u gradu, gdje su i inače svi zalazili, ali Anin glas vrijedi i za začaranog Tomija, pa je prevagnula ideju riječima:  - «Idemo doma...idemo se naspavati, skulirati misli i skužiti koji nam je fuck-up noćas bio.»

Š ih je bez ikakvog pogovora otfurao kući.

ma ekipa stvarni ste ludi i tu se stvarno ne zna tko pije, a tko plača; al eto svašta se u našim mladim životima događa;