samo onako,..da ne vrisnem!
Danas sam odlučila…da ću ispisivati Crvenu knjigu!
Jednom davno posvetila sam desetak redaka u mom tinejdžerskom dnevniku jednim zeleno-sivim očima. Nisam ga imenovala onda, pa neću ni danas. No, ti reci…svaki put kada ih ponovno pročitam u meni nešto zatitra i na tren se osjećam kao i onda – kada sam ga voljela. Zar je moguće da se upravo te zeleno-sive okice danas odražavaju u mojima?! Zar je moguće da se on danas zaljubljuje u mene kao ja nekad u njega?! Da li da se dam u bijeg dok mi je srce još uvijek u jednom komadu ili da ostanem u strepnji od tužnih uspomena?!
Jednom sam mu rekla: «Tvoje su oči previše lijepe da bi im se vjerovalo..» i tada sam bila odlučna, znala sam što želim, a bila sam dijete. I pitam se, što se to dogodilo mome biću da sam postala toliko nesigurna i zašto mu želim vjerovati?! Po kojim osnovama da mu vjerujem??
Danas, kad sam se probudila, gledala sam film «40 days 40 nights». U jednom kadru mladić upita djevojku da kako čovjek može znati što ono drugo osjeća za tebe. Ona mu je objasnila da se to osjeća u poljupcu. Ako to ne možeš osjetiti na taj način, onda ne možeš znati.
Iz mojeg «skromnog» iskustva tu spoznaju smatram prilično istinitom. I ako se netko ne zna lijepo ljubiti, a ako te voli već će pronaći način da te zadovolji, da ti udovolji, a i ti ćeš se također malo prilagoditi. Uz nekakav kompromis već ćete se pronaći na jednom zajedničkom punktu.
Što ja osjećam u njegovom poljupcu??
Ponekad me ljubi tako nježno i s pažnjom…ljubi mi čelo i obrve, vrh nosa i brade mi ljubi i to čini tako kao da mi čita misli – kao da me poznaje iznutra. Ali – ne poznaje me..
Jučer sam htjela prekinuti taj odnos, no nisam mogla. Započela sam i nisam uspjela završiti. Dok su me gledale te zeleno-sive oči i očekivale te možda kobne riječi moj se um praznio i ispraznio i ostala mi je samo želja i žudnja za njegovim usnama..tim slatkim poljupcima koje prate mu prsti zapleteni mi u kosu..
Ponekad želim vrisnuti od fantomske boli koju mi nanosi..želim ga zagrliti i stisnuti toliko snažno da prestane postojati, želim ga obujmiti tako da postoji samo u meni. Te zeleno-sive okice..
05.05.2003. u 13:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar