vinko1

dok suton vec smraci stare uspone
i dok se lagano spustamo u ocekivanju neizvjesnosti
poletismo nekako prhko kroz noc
i potrazismo dugu usred zvijezda
i cudimo se kao price i ponovno se hvatamo travkii
njisemo se gordo i ljuljamo se na laticama
dok nam se tug  ne pretvori u maglu
i dok nas zelja budi za svitanjem
nek traje
nek se znade i nek dogadja se sve sto mislimo da je nuzno
tek sada cekamo jos noci i tek sada zelimo se usrecitii
samo danastek danas znajmo da ce nam tada
u to svitanje
u to svitanje
da
u to svitanje
postati jasno
kako je divno bilo cekanje
kako je divno bilo nadati se
kako je divno bilo osjenciti se u sjenama tame
i pustiti da na nas pada kao rosa iz bljestavila obasjane magle
tek to jutro u to svitanje saznati cemo koliki je ponos u nama
koliki je zanos u nama
i zasto smo ludi od srece unosili se u suton
unosili se u noci zato cemo uvijek tiho
njihajuci se na vlatima travka na laticama ruza veselo mahnuti
oblaku sto prolazii
tiho poljubiti grudu
sto tek izorana osuncana sjaji
 

u zraku već miriši neko moje novo svitanje :)

Tako je puno smbolike u tvojoj pjesmi.Čekanja i svitanja i svatko od nas priželjkuje svoja svitanja.A nade su velike i strepimo,hoće li nam svitanje ostvariti naše zanose,naša išekivanja.Volimo noć jer tada ponovno dolazi svitanje koje će,možda,promijeniti naš život.