ELEGIJA
Ljepota će tvoja zapaliti lađe na moru.
Ljepota bi tvoja zapalila šume.
Ljepota tvoja ima okus smrti.
Ljepota tvoja ima jednu zorinu tugu.
Ljepota tvoja ljepota je robinje.
Rodila si se za velike satove slave,
I tvoje će nas tijelo beznađu da ponese.
Tvoja ljepota ljepota je kraljice.
Iz tvojih jednostavnih kretnja, iz tvog nevjerojatnog
siromaštva
Rađa se ova gracija
Koja te obavija i tvoje tajanstvo.
Tvoja ljepota zapalit će šume i lađe.
Rodila si se za slavu i za bolna iskušenja,
O cvijete smrznutih voda, Krine hladnih dolina,
Večernja zvijezdo.
Rodila si se za ljubav.
I tvoje oči neće spoznati radosti,
I tvoje oči upoznat će se s bezutješnim suzama.
Ljepota je tvoja svjetlo uvrh golih tjelesa,
I zorina svjetlost uvrh studenog tijela.
Iz tebe se rađa onaj tajanstveni disaj
Koji čini da drhture ruže
I mirne se vode jezera mreškaju.
Zapalit ću šume, zapalit ću lađe na moru,
Da se otkrije ljepota tvoja
U noći, preobražena.
Augusto Frederico Schmidt (1906)
07.09.2006. u 0:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara