Prava životinja

FARMSKI UZGOJ ŽIVOTINJAi
SVINJE Osim što se po cijele dane nalaze u potpunom mraku, najmanje jedna trećina poda na kojem stoje prekrivena je rešetkama kroz koje propada njihov izmet pa su tako ove nesretne životinje izložene velikim količinama amonijaka. Cjelodnevno stajanje na rešetkastom podu uzrokuje ozljede nogu i stopala, a budući da žive u mraku, u tijesnim kavezima, potpuno lišene slobode kretanja, hvata ih panika onog trenutka kada shvate da ih očekuje prijevoz u klaonicu. U klaonicu se otpremaju obično nakon 3 do 6 mjeseci. Svinje jednostavno ne podnose transport. Veoma su osjetljive i lako obolijevaju tijekom putovanja. Kad imaju mlade, ženke su zatvorene u posebnim pregradama u kojima se ne mogu ni okrenuti. Ograde služe kako bi spriječile ženke da zbog goleme tjelesne mase i nedostatka prostora ne uguše praščiće, koji se odvajaju od njih nakon 3-4 tjedna (umjesto prirodnih 14 tjedana). U dobi od otprilike 72 dana, odvoze se na farme gdje se njih 14 nalazi u svinjcu od 10 kvadratnih metara, obično sa rešetkastim podom bez slame. Mužjaci se kastriraju bez primjene anestezije jer je uvriježeno mišljenje da razina muških hormona utječe na kvalitetu mesa, što zapravo nema veze s istinom. Ograničena sloboda kretanja, u njima izaziva stres koji može dovesti do ozbiljnih srčanih i želučanih oboljenja. Zbog nagomilanih frustracija, grizu rešetke kaveza u kojima se nalaze. U prirodi, svinje su zapravo veoma razigrane i inteligentne životinje.
KRAVEKrave koje služe za davanje mlijeka u prosjeku ne žive dulje od četiri i pol godina. U idealnim uvjetima, one mogu doseći starost od 30 godina, ali razdoblje produkcije smanjuje tu dob tek na šest godina. Tijekom svog života, otele se jednom godišnje jer je to jedini način da započnu s proizvodnjom mlijeka. Telići se odmah po rođenju odvajaju od majki kako se ne bi razvila veza među njima. Oni se drže u posebnim kavezima izolirani od svojih majki. U prvih osam tjedana života telad ima snažan nagon za sisanjem. Budući da im ne daju da se hrane majčinim mlijekom, oni nerijetko sišu dijelove tijela ostalih telića. Najmanje 10% krava cijeli svoj život provede u zatočeništvu kako bi se povećala razina produkcije. Telići koji se odmah po rođenju odvajaju od krava namijenjeni su uzgoju radi mesa, s time da jedva dosegnu starost od 6 mjeseci. Neki žive i dulje, obično do godinu i pol kako bi dosegli optimalnu težinu za klanje. Obično se nalaze u posebnim boksovima i kavezima koji su jedva malo veći od njih samih. To onemogućava rast i razvoj mišića, a meso ostaje mekše u skladu sa zahtjevima tržišta. U zatočeništvu, telići ne dobivaju zelenu hranu nego se isključivo hrane mliječnim supstitutima s visokom razinom masnoća i hranom bez vlakana i željeza kako bi njihovo meso nakon klanja ostalo bijelo. Zbog toga, često sišu rešetke kaveza i ližu svoju dlaku kako bi osigurali barem malo željeza. Kao i ostale životinje u farmskom uzgoju, telad se drži u mraku kako bi ostala mirna. Iako će biti zaklane, oni pate od anemičnosti i ostalih bolesti jer takvo postupanje prema životinjama vodi samo do sigurne smrti, bez obzira hoće li biti zaklane ili ne. U Europi je držanje telića u takvim kavezima zabranjeno od 2004 g.
KOKOŠI Kokoši se odvozi na posebne farme ovisno o spolu i vrsti. Mladi pijetlovi nisu tržišno vrijedni pa se ubijaju gušenjem u plastičnim vrećama. Kokoši koje žive u baterijskom uzgoju, smještene su u posebne dugačke redove kaveza na kojima se nalazi još najmanje tri reda kaveza. U jednom se kavezu obično nalazi po četiri kokoši. Kavezi su dimenzije 45 x 50 cm. Kada izlegnu jaja, ona propadaju kroz otvor. Budući da nisu u mogućnosti ni raširiti krila, obuzimaju ih panika i stres što ih tjera na agresivnost pa onda kljunovima napadaju jedne druge. Iz tih razloga im se odsijecaju kljunovi bez anestezije. Nisu u stanju zaspati zbog poremećenog ritma dana i noći jer su prisiljene davati što je moguće više jaja. Godišnje izlegnu 300 jaja da bi na kraju jednog dana postale sastavni dio 'kokošje' juhe. Pilići namijenjeni mesu, zakolju se već nakon 6 tjedana starosti. U tom kratkom periodu oni rastu prilično brzo pa bi, da žive malo dulje, u takvim okolnostima mogli toliko narasti da bi zbog pretilosti doslovno uginuli. Kad se nalaze u transportu prema klaonici, česti su slučajevi lomova krila i nogu. U takvim stresnim okolnostima i neadekvatnim vremenskim uvjetima, prevoze se poluotvorenim kamionima u klaonicu.
PURICEDrže se u malim tijesnim kavezima u potpunom mraku što ih vodi agresiji, stresu, bolesti nogu pa i kanibalizmu. U intenzivnom farmskom uzgoju nije neobično da u prvim tjednima života 40% purica umre. Kao i kod uzgoja brojlera, cilj industrije je uzgoj što većeg broja purica unatoč katastrofalnim i okrutnim uvjetima.
ZEČEVIZečice godišnje okote oko sedam zečića. Zbog bolesti, najmanje 55% zečeva umre. 15% mladih kunića ugine prije nego ih se odvoji od majke. Visoka stopa smrtnosti zahtjeva neprestano uvođenje zamjene, koja se kreće u prosjeku oko 90%. Ova izrazito boležljiva bića, ugibaju zbog stravičnih uvjeta držanja u farmskom uzgoju zbog mesa.
RIBARSTVO Više od 70% ulova ribe baca se s brodova zato što je riba ili presitna za legalnu prodaju ili je tražena kvota zadovoljena ili čak zato što ulovljena riba uopće nije tražena. Obično se baca riba koje već uginula od gušenja, odnosno bila ubijena na neki drugi način. Ribarske mreže uništavaju čitavo morsko dno, a krajnji rezultat toga je narušavanje ravnoteže vodnog ekosistema na duže vrijeme. U današnje vrijeme, zbog nekontroliranog izlova ribe, mora su gotovo ispražnjena, a ravnoteža je u potpunosti narušena. U ovom trenutku, istrijebljeno je oko 50% ribljeg fonda. Osim lova, riba se i uzgaja. Neke vrste poput lososa, intenzivno se uzgajaju u velikim kavezima, korištenjem sličnih metoda kao i u farmskom uzgoju ostalih životinja.