DAGOBEROVA RAZMIŠLJANJA

Nisam mogao odoliti da Zrinkinu priču ne stavim ovdje na Iskricu jer vjerujem da mnogi ne posjećuju Blog.hr no učinila mi se jako interesantnom. Zrinkina priča počinje ovako:
Nemrem spavat, ne da mi se ništa pametno radit pa se sjetih bloga i jedne urbane legende. Ovaj se put neću baviti zagrebačkim crticama i besmislenom nostalgijom iz centra grada, nego ću vam podastrijeti priču koju mi je u zadnje dvije-tri godine ispričalo nekoliko (ženskih) osoba i u kojoj je glavna junakinja uvijek bila frendica sestrine šefice, cura koja je sa sinom ujakovog nećaka iz prvog braka išla u razred ili kolegičinog sina jetrvine pastrve zaova u drugom koljenu na žaru. Dakle, nitko živ ne zna kome se to dogodilo, je li se doista dogodilo, ali se priča svejedno prepričava. Moja je teorija da je riječ o svojevrsnoj inačici babaroga priče za solo cure, ali mi je svejedno zanimljiva + uvijek volim pitati ljude kako tumače danu situaciju i što bi učinili na jetrvinu mjestu.
Priča, elem ide ovako…
Već spomenuta čorbine-čorbe-filana paprika solo je žena u ranim tridesetima koja se, pribjegnimo eufemizmu, voli zabavljati s muškarcima. Često izlazi, često pronalazi srodne duše i nakon nekoliko tjedana neizbježno shvaća da si je u bližem srodstvu s kvartovskim prodavačem novina (a kojeg ni dezinficiranim štapom ne bi takla u nuždi) pa se onda svi rastanu u miru, slozi i veselju, a naša junakinja redovito frendicama zakuka da zakaj na svijetu više nema NORMALNIH muškaraca.
Jednom prilikom, međutim, dotična nekad-djevojka na nekakvom partyju ili tko zna gdje već takve idu na mriještenje upozna mladića, nazovimo ga Ratko, s kojim se istog trenutka dobro složi, do dugo u noć s njime razmjenjuje zanimljive anegdote i grohotne pošalice pa negdje pri kraju te duge noći odluči i prihvatiti njegov poziv da se premjeste na udobnije mjesto, čitaj: njegov stan.
Ondje pukne suluda strast, lome se kreveti, isprobava se izdržljivost kuhinjskih pločica, kondomi se odbacuju u trku kroz hodnik i čini se kao da će sve završiti na stranicama seksualne antologije naše glavne junakinje, koja se usput, u tračku svijesti između dva orgazma, čak i ponada da bi simpatični Ratko mogao biti i nešto više. Negdje pred jutro, dvoje protagonista isprepleteni zaspu tko zna na kojem komadu pokućstva i iscrpljeni višesatnim vratolomijama ne bude se najmanje nekoliko sati.
Prva se iz postkoitalnog drijemeža trgne naša šefičine šogorice šubara (samo zato da zadržim aliteraciju), pozvana prirodom ode do sanitarnog čvora i ondje shvati da ju je upravo spopao jednomjesečni podsjetnik da joj jajnici još uvijek očekuju kojekakve aktivnosti. Zbunjena, pomalo bijesna i u napadu oveće nelagode stane se brzo oblačiti i spremati na povratak kući kadli se njen Alfa Romeo trgne iz sna i zapita je kud je navrla.
Pa, moram doma, vadi se ova. Pa, nemoj još, nagovara je Ratko. Pa, ovaj, zbilja moram, ne znajući kako bi se opravdala ustraje glavna junakinja. Pa, zakaj, subota je, ne da se mladić. Slomljena višekratnim nagovaranjem i zapitkivanjem, naša mu solerica ipak prizna u čemu je stvar te uz spominjanje higijenskih potrepština, paracetamola, vlastite kupaonice i termofora krene prema ulaznim vratima.
No tu se junak naše priče pridigne iz kreveta, uhvati je za ruku i uz smiješak joj razumijevanja objasni da nema nikakvog razloga za odlazak. Potom je odvede u kupaonicu, otvori jedan ormarić ponad umivaonika, ne trepnuvši rekne: Imam ja sve što ti treba i pred njenim očima rasprostre zavidnu kolekciju:
- ulošci, tri modela
- tamponi, dvije veličine
- kreme za lice, dva tipa (suha i mješovita koža)
- losion za skidanje šminke
- blazinice od vate
- neraspakirana četkica za zube iz supermarketa ili DM-a
Napominjem da, ako je vjerovati izvorima koji su mi prepričavali tu priču u nekoliko varijanti, u stanu nije bilo ama baš nikakvih naznaka da lik živi bilo s kim drugim osim sam sa sobom. Kao pripremu za rasplet dodajem i to da je glavna junakinja nekoliko trenutaka zurila o otkriveni arsenal, uma potpuno prazna od šoka i nogu pomalo drhtavih od straha (i vjerojatno pomanjkanja željeza koje zna nastupiti u njenu osjetljivu stanju). Zatim je promrmljala neku nebuloznu ispriku koja joj je dopustila da usprkos postojanju svih potrepština u stanu njena kratkoročnog odabranika ipak ode kući. Odjurila je koliko je noge nose i nikad mu se više nije javila.
Ostavimo sad po strani je li priča istinita ili nije. Najvjerojatnije nije, ali mi je svejedno zanimljiva jer je pri svakom prepričavanju u ženskome slušateljskom življu izazvala nelagodu i sentiment koji bi se uobličio rečenicom: Jebote, koji SAJKO! Gotovo sve redom potpuno smo razumjele heroinu i njen promptni odlazak u noć, premda je zapravo bilo jutro i premda su nam uvijek odagnali sumnje da lik zapravo ima ženu koja je na godišnjem. Dapače, kad bi nas se uvjerilo da lik ne živi s nekom ženom, nego je sve te potrepštine nabavio da se nađu u nuždi, koljeni bi nam zglobovi još glasnije zazveckali od užasa, makar i ne bile u osjetljivom stanju gubitka željeza kao protagonistica urbane legende.
I sad, mene zanima čega smo se mi toliko užasnule jer osim što pri pomisli na sličnu situaciju također osjećam stanovitu nelagodu i sklona sam čovjeka, baš kao i svi ostali, etiketirati čudakom, psihopatom, luđakom i tko zna čime sve ne, nisam baš potpuno sigurna zašto. Netko dobrohotniji čovjeka bi možda nazvao brižnim, pažljivim, u najgorem slučaju praktičnim i snalažljivim, ali nijednoj slušateljici te priče dobrohotnost nije bila ni na kraj pameti. Sve su se istog trenutka naježile i počele zamišljati koje zadnje namjere krije mozak koji je takvo što isplanirao i koji se tako dobro opskrbio. Vjerojatno vam ne moram napominjati da je većina muških recipijenata poruke koju nosi ta priča uglavnom reagirala zbunjenim pitanjem: Pa kaj onda?, eventualno dopuštajući: Dobro, tip je malo čudan i meni se tak nekaj ne bi dalo, ali šta sad… Naravno, svatko prisutan s duplim x kromosomom istog bi ih trenutka ušutkao rečenicom da ništa ne razumiju.
U pokušaju objašnjavanja nelagode koja je gotovo svaku ženu obuzela pri slušanju te priče, razvila sam nekoliko prilično klimavih, ali ipak postojećih teorija. Jedna je ona o groblju propalih veza. Kad vidimo takvo što u muškarčevu kupaonskom ormariću, naime, gotovo sve ćemo, bez iznimke, pomisliti da muškarac sigurno sam od sebe nije kupio sve to. Ako, pak, u stanu ne postoji nijedan drugi dokaz da s njim kohabitira kakva ženska osoba, zaključit ćemo da je sve to ostalo nakon neke žene koja nekoć jest živjela ondje ili je barem opetovano svraćala, zbog praktičnosti si ostavljajući pokoju potrepštinu za sljedeći posjet. Ako je tomu tako, to bi značilo da mi, trenutačne posjetiteljice sporne kupaonice, koristimo kozmetičku ostavštinu naše prethodnice, a to nam se nimalo ne sviđa. Nije posve jasno zašto jer gotovo nijedan muškarac s kojim sam pričala nije imao problema s time da se posluži paketom (neiskorištenih) britvica koje je u stanu njihove sadašnje odabranice možebitno ostavio prethodnik. No eto, većini se žena s kojima sam pričala ta ideja ne bi ni najmanje svidjela.
Druga klimava teorija koju sam razvila u pokušaju objašnjenja poriva za bijegom od sakupljača ženskih higijenskih potrepština ona je o planiranom osvajanju. Nekoć su žene s podozrenjem gledale na likove koji su svijetom šetali s tri do pet kondoma u džepu, sve pod maksimom UVIJEK SPREMAN. Pojava AIDS-a i naširoko rasprostranjena edukacija o sigurnom seksu donekle nas je riješila te nelagode pa smo sretnije kad se mladić kojeg susretnemo ipak brine o zaštiti (bolje i to nego da nam prodaje bureke o tome kako njega-prevelikog kondomi "uvijek žuljaju" pa ih zbog toga (ha!) ne voli koristiti). Svoju smo nelagodu, međutim, prebacile na druga, nazovimo ih tako, lifestyle-područja i sada nam se bilo kakav drugi pokazatelj planiranog osvajanja čini jednako odbojnim kao nekoć buljuk kurtona u džepu. Vjerojatno je u korijenu te odbojnosti naša želja za ekskluzivom, opako narušena prizorom hrpe uložaka koja je očito namijenjena već nekoj koja naiđe. Da ne spominjem užas pri pomisli da je neka već naišla i nešto od toga koristila.
Treća teorija možda je najklimavija od svih, ali ni nju, kao ni prethodne dvije, ne bih u potpunosti odbacila. Možda nam je Ratko toliko odbojan zato što nam se njegov postupak jednostavno čini jadnim. Kao, majkumustaru, zar doista nema pametnijeg posla nego lutati naokolo po supermarketima i kupovati tampone, sve u nadi da će jednog dana kući dovesti neku kojoj bi mogli zatrebati? I pogledaj ga, molim te, kako je samo ponosan na svoju zalihu! Kao da hoće kazati: Napokon sam našao i KORISNICU. Do sad si je prisustvom takvih predmeta samo stvarao iluziju postojanja žene u vlastitu životu. Možda je čak i prizivao. Luzer.
(Dodatak: zanimljivo je da je ta teorija u logičkoj kontradikciji s prethodnom. Naime, dok u pozadini prethodne teorije stoji naša želja za ekskluzivom i užasavanje nad očitim rušenjem tog romantičnog ideala, ovdje se užasavamo nad činjenicom što lik očito ne može nabaviti žensku pa zbog toga, sve u nadi da će je prizvati, tumara trgovinama u kojima se prodaju ženske potrepštine. Dok u prethodnoj teoriji želimo iluziju o tome da smo jedne i jedine, ovdje nam se pomisao da smo se možda jedino mi "upecale" na takvog luzera nevjerojatno gadi. Ah, misteriji i proturječja ljudskoga sparivanja...)
Naravno, dalo bi se tu isplesti još horror-priča koje bi Ratkovo ponašanje utrpale pod etiketu abnormalno, a Junakinjinu paniku pod razumljivo. Možda je fetišist. Možda mu je to od mame koja povremeno svraća iz provincije (a koji BOLESNIK čuva mamine uloške u kupaonici? Bljak!). A možda je riječ i o kakvoj prestrašnoj tajni koju nijedna od nas ne bi uspjela dokučiti čak niti u najžešćem napadu paranoje. Kako god okrenuli, nelagoda ostaje.
Vratimo se mi, međutim, ipak činjenici da priča najvjerojatnije nije istinita. Moje odbijanje vjerovanja u njenu autentičnost vjerojatno je samo još jedan pokazatelj gore razmatrane tajanstvene nelagode jer ni uz najbolju si volju ne mogu predočiti odraslog solo muškarca koji zbilja sve to ima u kupaonici. Dakle, sigurno je izmišljen i ha-ha-ha. Tu ipak nije kraj jer sam se ja sklona svašta i previše pitati o svakoj gluposti koju čujem ili mi padne na pamet. Jedno od zadnjih među tim bezbrojnim pitanjima koja mi se nameću kao što su se uvijek nametala pitanja na sjednicama CK SKJ, ono je o razlogu iz kojeg ta priča, usprkos očitoj neistinitosti, kruži krugovima mojih solo vršnjakinja. Sve znamo da to nije istina, ali si sve to prepričavamo kad god nas uhvati potreba za zgražavanjem i omanjom dozom užasa. No zašto onda ne izmišljamo stoput gore priče – one u kojima bi se frajer pokazao serijskim ubojicom koji pokraj sladoleda u ledenici drži odsiječenu ruku žene koja ga se usudila ostaviti? Ili, da malo snizimo ton, zašto se tip ne bi pokazao najobičnijim perverznjakom kuhinjskoga tipa? Recimo, usred vatrenog seksa od partnerice počne zahtijevati da mu se popiša na glavu ili štogod slično. Zašto Junakinja u kupaonskom ormariću ne pronalazi bičeve, kuglicu za usta i policijske lisice? Zašto se po nekom pokazatelju ne ispostavi da je lik zapravo hitman domaće zločinačke organizacije i zašto njegova jednonoćna priležnica ne pronađe popis ljudi koje treba likvidirati na kojem je i, recimo, ime njezina šefa? Zašto pri dolasku u stan i razodijevanju naša solerica jednostavno ne sazna da je tip zapravo žena? Sve bi to bile priče u usporedbi s kojima je ormarić pun uložaka i kremica najobičniji Tom i Jerry pa svejedno radije prepričavamo takvo što. Zašto?
Odgovor je, mislim, i više nego jasan. Sve gore pobrojane priče, koliko god divlje zaokrete mašte zahtijevale, puno su vjerojatnije od priče s ulošcima pa samim time i puno lošiji materijal za urbanu legendu. Ako baš hoćete, takve su priče prije materijal za crnu kroniku nego za a-što-bi-ti-napravila trač s prijateljicama. Kroz reakciju na takve priče nijedna se od nas ne bi otkrila kao neki poseban tip ličnosti niti bi imala priliku implicitno pokazati što od kretena nikad ne bi trpjela. Nije vam, naime, potrebna neka posebna osobina ličnosti niti pripadnost određenom "urbanom krugu" da biste se užasnule nad perverznjakom koji hoće da mu se piša na glavu ili nad mafijaškim hitmanom. Odbojnost prema luđaku koji drži uloške u kupaonici je, međutim, nešto čime se sve volimo preseravati jer nas to svrstava u krug nenadjebivih frajerica. On je pomalo odbojno, ali ipak bezopasno iskustvo kojim se ilustrira naša urbanost ili, ako hoćete opisno i jasnije – svašta smo prošle u ovom ludom gradu. Zato volimo prepričavati takve priče.
No na stranu sad nadrisociologija i psihologija omanje mase – moje završno pitanje svima vama – što mislite o Ratku? I zašto? Kao i u svim prethodnim tekstovima, komentari su vam otvoreni…
Post napisan srijeda, 9. kolovoz 2006, 19:32:14
Autor teksta: Zrinsko pismo ili potraga za priTSCHom (http://zrinskopismo.blog.hr)

heh, stvarno čudan lik :)

ne znam tocno zasto..ali se sjecam da ja tako nisam htio koristiti "neciju" zaostalu pjenu za brijanje.. a losion ni u snu! :P

bljaks :(((

a mozda je tip regionalni zastupnik za O.B i allways pa uz sebe uvijek ima propagandni materijal :DDDDDD

lol. pridružujem se "prosječnom muškom publikumu" - prilično pažljiv i pragmatičan ševac. zaoštrena ilustracija stare priče o odbojnosti žena prema pretjeranoj pažnji u ranim fazama.

džiz, Pajk, pretjerana pažnja u ranim fazama?????? Hm, mora da sam sve pozaboravila, hehe, :D , da se smrzneš :/

za razliku od nje on pozitivno misli. cure zamislite da vam frajer ponudi recimo vaginalni šampon ili ženski ogrtač..jeste se možda samo zakačile zbog toga što su u pitanju tamponi a ne neš drugo? ta žena očigledno hoda okolo tražeći potvrdu svojeg stava "da su svi muški isti". ovo me podsjeća na ono o "(ne)čistoći u muškarčevoj jazbini" tema o kojoj svaka žena drukčije misli parnim a drukčije neparnim danima, a kod prvog pms-a ostave frajera zbog toga..frajeru se sve vrti oko seksa i čini se iz teksta da je isto i s tom ženom i čini mi se dalje da je žena otpilila svog možda idealnog frajera zato jer je mozgom zakoračila u pubertet..ispunjen opsesijom i lošim frendicama. malo mi smeta kod čitanja što spisateljica ima zaoštreno kritičke stavove a također veliku disproporciju između kronološke i mentalne dobi pa sam dijelove preskakao iako je duhovita.(izvrstan odabir dag)

uuu, kenedi, ja se tebe bojim :DDDD

ne-boj se ceco slobodno navrati bez obzira koji su dani u mjesecu:D

(blizu je dm..)

ne brini, ja sam jedna od onih s velikom torbom i u njoj ama baš sve što mi može zatrebati, od baterije do laka za kosu :DDDD

Kak se zove tip? Ratko Mladic a? a vi se cudite...