Putnik kroz vrijeme
Prošlost...
Svi trenuci koji nestaju i nikada se više ne mogu ponoviti, svi ti kratkotrajni bljeskovi iskonske sreće... ne mogu im dopustiti da nestanu u izmaglici sjećanja. Tamo me čeka to predivno, nježno biće puno beskrajne ljubavi koje sam tako surovo povrijedio. Želim joj reći sve one riječi koje nisam imao snage ili pameti izgovoriti, želim joj obrisati suze i stvoriti svijet sazdan od čiste sreće.
Vraćam se tražeći utjehu.
Sadašnjost...
Bezlično, besciljno postojanje, nemilosrdni teret krivnje i kajanja me mrvi pod sobom. Tražim izlaz iz mračne praznine sadašnjosti koja izvlači život iz mene.
Budućnost...
Treperavi plamičak nade koji me privlači, toliko slabašan da pomislim da jedini razlog što ga vidim to što vjerujem u njega. Štitim taj plamičak od hladne kiše realnosti koja ga želi ugušiti. Vjerujem u njega jer ne mogu drukčije, jer je to je jedino svjetlo
koje postoji.
02.08.2006. u 23:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ali ja necu biti glup i reci, nastavi sa svojim nastojanjima,..
Autor: ihavealittletime | 02.08.2006. u 23:21 | opcije
Vrati se na tren u prošlost, da bi mogao popraviti budućnost. I sretno ;))
Autor: Princeza_ispod_neona | 03.08.2006. u 0:07 | opcije