Pijetao...
Grlim ju. Osjećam dodir, toplinu, mekoću, miris. Preplavljuju me valovi neizmjerne sreće.
Pijetao se oglasio. Svijet oko mene gubi obrise. Boje blijede i gube se u sivilu. Grlim ju sve snažnije i snažnije, grlim ju grčevito! Ona nestaje zajedno sa svijetom oko mene. Bez pozdrava, bez riječi.
Budim se dezorjentiran...još jedan dan počinje dok moj telefon neumorno ponavlja svoj poziv na buđenje...pijetao.
21.07.2006. u 0:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Da se pijetao oglasio još jedanput možda bi i zaplakao kao Petar.
Autor: cimic | 21.07.2006. u 0:18 | opcije
Pijetao uvijek sve pokvari. ;)
Autor: Princeza_ispod_neona | 21.07.2006. u 0:19 | opcije
Čini mi se da ti više grliš sebe nego bilo koga drugog hehe
Autor: rodondreon | 21.07.2006. u 8:30 | opcije