Gle ide lijepa kao noć
Gle, ide lijepa kao noć kraja
Zvjezdanog neba, vedrih klima,
Sve najljepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svjetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.
Tek sjena jača, manje zraka -
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
I blaga svjetlost, licu dana,
Gdje kaže slatka miso svaka
Svu draž, čistoću svoga stana.
S tog obraza i čeda snježna
- Što tiho je, a riječ ne gubi -
Smiješći zbore i boja njezna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
A srce njeno čisto ljubi.
George Gordon Lord Byron (1788 - 1824)
17.07.2006. u 23:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
;) pojezije ko u priči...
Autor: la-donna-ines | 17.07.2006. u 23:38 | opcije
ehhh znaš da svoje misli uvijek skrivam ili pakiram u pjesme kojima se puno toga da reći :)))
Autor: dagoberhr | 17.07.2006. u 23:40 | opcije
tak i ja, kad me zašarafe emocije odma Antuntuna pejstam :D
Autor: pike_TS | 18.07.2006. u 0:34 | opcije