Ups & Downs

"Tis better to have loved and lost than never to have loved at all". E pa NABIJEM TE Alfrede Lorde Tennysone. Ne može se živjeti od uspomena. Pet godina...ups and downs and then it's over...
Kako preživjeti kada ostaneš bez nečega što je bilo sastavni dio tvog života, izvor motivacije, optimizma, sreće, utjehe? Što učiniti da te svaka faking glupost podsjeća na nju?

Otišao sam u shopping...ne mogu sjediti doma. Nigdje ne mogu pobjeći od uspomena. Ugledao na zidu sliku leptira koju je ona naslikala. Sa knedlom u grlu prišao sam curi koja čuva kikiće u King Crossu i pitao ju "Da li se mogu ogrebati za taj crtež leptirića?"
Pogledala me onak zbunjeno i rekla: "To već dugo tu stoji, nemam pojma tko je to naslikao"
Odgovorio sam joj (jedva se suzdržavajući da ne puknem): Ja znam tko je to naslikao...hvala ti.
Znam da je to bilo glupo, da će me to donijeti samo još boli. Faking leptirić. Izletio sam van i izdržao do auta. Nitko me nije vidio...

Ukratko, I'm losing my fucking mind i malo mi je lakše sada kada sam iskopao rupu u zemlji i na sav glas rekao istinu o carevim kozjim ušima.

uf, gadno, ajd, drži se...

osobe koje crtaju leptirice su sigurno privlacne

Klin se klinom izbija, a jedna ljubav se izbija s drugom ljubavi, ruka koja daje je uvijek iznad ruke koja prima...Ranjeno srce se liječi s više ljubavi...

slušaj jačeg od tennysona: "all good things must come to an end", bit će sve u redu, samo izdrži :))