SARA U MENI

Kako je samo dobro smijati se, zarazno, histerično…pokažu ti prst, smiješ se jako, dva prsta.. duplo decibela… hihotanje po zasluzi, ovisno o broju  noktiju na obzoru. Ako nakon parade smijade izgubiš glas i glasnice jadnice ni preko reda ne možeš ugurati u formu, uspio si.. nasmijali su te, nasmijao si se. Tako se to radi i potom zadovoljno namiguješ pokazivačima prstiju. Treba ih znati pronaći, treba znati naići na to umijeće jer nije svejedno tko ti želi pokloniti vrijeme, ruku, osmijeh.. inače bi svi svijetom hodali u potrazi za panadonima, lekadolima i ostalim agentima koji uništavaju smjehobolju. Uvijek nanovo se priča kako je smijeh lijek za dugi vijek i kako svaki slijedeći osmijeh odgađa odlazak sa ovog planeta. Ljudi se vole nadati, vjerovati u ono šta im paše, pa nek bude tako – dogovor je dogovor. Znači uskoro bih mogla napuniti nekoliko desetaka pasjih godina, a možda se i pretvoriti u malenog psa koji priča viceve sa visećim problemom kako će jednog dana barba živoder imati puuuuunoooo posla, a zatim i odustati od svog zanata jer……. neka je veselja.

slažem se sa svime navedenim...
nego kad će novi post?:-)