Hram ljubavi
Ne smijem te dodirnuti,ne smijem te okusiti
slatka moja ljubavi i zato ti ukradem
stih ili slovo, i čekam te svakog dana
u našem tihom hramu.
I kada mi pričaš, iz tvojih ustiju izlazi bol
i milujem tvoje rane
milujem bez prestanka.
I grlim te,ali tada pohotno poželiš moje usne
i bježim jer znam da te ne smijem
poljubiti jer još nije vrijeme poljubaca,
još nije nebo prosulo crvenilo,
još mi samo trenutak treba u kojem ću
postati tvoja.
Budi moj samuraj kao što si oduvijek i bio
i čekaj me na svojoj hridi bijesnog mora
u našem hramu neka zamiriši jasmin
u mislima već sam odavno tvoja.
11.06.2006. u 21:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar