Hram naše ljubavi

Znaš, ne moram ti govoriti
da si jedini, ti to dobro razumiješ.
Znaš, ne zanimaju me upoznavanja
tvojih prijatelja, njihovi interesi, vjere i nade.
Ne moraš me uključivati,znam tko sam i kuda idem.
I koliko me tajno voliš.
Dovoljan si ti,drugi su nevažni.
I kada tvoja duga crna kosa pada
na moje bijelo tijelo
kao da naša ljubav biva
zapečaćena
kao staro pismo u odsjaju zrcala.

Dan je srebrno blistav, kupa se u tvom pogledu
A tvoje sanjive oči privabljuju modrinu zagrljaja
Vjetrovi sa juga moji najbolji otočni prijatelji
I mirisna tvoja šuma u kojoj ostadoh zarobljena
Donose okuse tajni u kojima me miluješ.Bez prestanka.

Ne smijem te dodirnuti,ne smijem te okusiti
slatka moja ljubavi i zato ti ukradem
stih ili slovo, i čekam te svakog dana
u našem tihom hramu.
I kada mi pričaš, iz tvojih ustiju izlazi bol
i milujem tvoje rane
milujem bez prestanka.
I grlim te,ali tada pohotno poželiš moje usne
i bježim jer znam da te ne smijem
poljubiti jer još nije vrijeme poljubaca,
još nije nebo prosulo crvenilo,
još mi samo trenutak treba u kojem ću
postati tvoja.
Budi moj samuraj kao što si oduvijek i bio
i čekaj me na svojoj hridi bijesnog mora
u našem hramu neka zamiriši jasmin
u mislima već sam odavno tvoja.