Proletarijat Na Kusnji 3: Uskrsnuce Velikog Vodje

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Koja je prednost onih od 0.50mg pred onima od 0.25mg?


Ozrena sam poznavao punih 5 dana. U komadu i intenzivno, koliko je to bilo moguce u danoj situaciji. A nije bilo bas moguce. Okolnosti i okruzenje vezani uz to poznanstvo nisu bili niti sretni niti povoljni. Od tada sam ga susreo samo jednom. Dakle, 5 dana. Sto je ravno 120 sati. Recimo da je ravno. Sate ne spominjem zato da bih se preseravao svojim matematickim sposobnostima. Nego zato sto je, od tih 120 sati, Ozren 72 prespavao, a 38 bio, najblaze receno, u polulucidnom stanju. 10 je, eto, sati bio donekle sposoban za koherentan razgovor. Zapravo ga nisam ni poznavao.
Ozren je prije sveg toga bio...... ma bio je netko koga razlog taj koji je bio u pitanju ne bi trebao potresti ni izbliza u tolikoj mjeri u kojoj ga je potresao. Najmanje je bio netko za koga biste pomislili da ce dopustiti da ga dovedu u stanje u koje su ga doveli. Tabletama. Ja sada necu opisivati specificne pojave, lako uocljive fizicke manifestacije takve omamljenosti. Jer ne zelim i ne vidim svrhu.
I nije bilo nikakve svrhe u tome sto sam ja molio i preklinjao da ga ne kljukaju bas toliko jer je ocito da mu je bolje kad ne popije bas svaku terapiju. Jer nema svrhe. A najmanje svrhe ima u uvjeravanju nekoga tko je 15 godina studirao medicinu da nije u pravu jer mu ozbiljno jebes ego u tom slucaju i, bozemiprosti, potkopavas autoritet. Ovo drugo mi je i receno u lice.
Ja znam da sam se ja oko Ozrena trudio. I isto tako znam da ja Ozrenu nisam pomogao. Mozda sam mogao, naravno da sam trebao, a sasvim sigurno je da nisam. Imam tisucu opravdanja, ali ni jedno nije cak ni meni uvjerljivo. Istina je da imam tisucu laznih alibija.

Nemam, u stvari, pravog nacina kojim bih vjerno predocio taj kaos.
Imam tek opis jednog trenutka u vremenu.

Pred balkonom je park. Ne pretjerano frekventan park mada dobro utabana stazica daje naslutiti da je nekoc bilo drukcije. Klupice, naravno. Svega cetiri. Frisko prebojane, jos dan ranije, u crveno.
Ozren i ja nepomicno podboceni na ogradu balkona. Dio razgovora tece ovako:
"Mario, reci mi, koje su tebi boje ove klupe?"
"Crvene su, Ozrene."
"Aha, onda dobro... jer mi je ostalo u glavi da su zelene... pa nisam bio siguran."

Ozren je prethodni dan u cijelosti prespavao. Pa nije bio siguran.

Nije bio siguran vidi li ispravno.

Ozrena sam vidio jos jednom nakon tog instant prijateljstva. Nije me prepoznao.
Ja Ozrena volim. Iskreno se nadam da mu je pomogao netko bolji od mene.


Klonite se tableta koje rjesavaju tjeskobu. Ne rjesavaju.
Izbjegavajte i one koje lijece depresiju. Ne lijece.

Nasmijte se u facu onom tko vam postavi dijagnozu "prenaglasenog osjecaja za pravdu". Osjecaj za pravdu ili imate ili nemate. Takav osjecaj ne moze biti PREnaglasen. Prenaglasena moze biti, recimo, adamova jabucica. Dakle, to nije dijagnoza.


(Mene dira kad ljudi iz mojih prica naprecac zakljucuju. Ne bi mi trebalo smetati, ali mi smeta. I kad misle da, kad pisem o konkretnim osobama, ja njih izrugujem ili zalim. Ili lijecim sebe, gazeci preko njih.
Znam da ovo vrlo malo ljudi cita. Vjerojatno je tako i bolje.)


Sad repetirajte PAP-ovku.

ajd pliz onaj urlik nekak saniraj među naslovima, smeta za čitanje novoga, razbija stranicu.

.....a di je nestalo 10 sati?.... :))

...dam se jedan iz pažnje....baš sam kihnula na tom dijelu pa sam preskočila.... :))

...sad se već i ozbiljno zamislih....no,a gdje su ti prethodni poligoni?...

no pill can make things better or even different ...