Proletarijat Na Kusnji 3: Uskrsnuce Velikog Vodje

PRIČA PRVA
Ustala je iz kreveta nevoljko. Pa je otišla se umit. Pa je oprala zube. Pa je krenula istuširat se nabrzihen. Pa je obukla se i obula kako god je htjela toga dana, a odlučila se za toplu zelenu vestu. Pa je kasnila na posao i kosa joj je bila crvenkasta i ispucalih vrhova i uočljiva svijetlosmeđeg korijena no ipak je stavila vodu u džezvi ili kogumici na plinski štednjak, sjela za kuhinjski stol, izvadila iz torbe Walter i to onaj bijeli dugi i čekala jer.

PRIČA DRUGA
Imao je pola sata pauze i pomislio kako to možda i nije dovoljno. Pa je silazeći niz stepenice navlačio jaknu da ne gubi na učinkovitosti. Pa je tek na ulaznoizlaznim vratima shvatio da pada kiša, naime, a on bez kišobrana jest. Pa je rekao ko ga jebe, u sebi dakako, i stao preskakati mlake vode akumulirane zbog kiše i zasigurno lošeg odvoda i trošnog nogostupa. Pa je napokon stigao do kafića i zamijetio kako mu je trebalo punih 10 minuta. Pa je sada zaključio da mu onih pola sata pauze sigurno nije dovoljno pa ipak sjeo. Pa je došetala, nakon još 2 minute, konobarica čak i trošnija od onog nogostupa, kako mu se učinilo, te je on naručio svejedno veliku s mlijekom i iz džepa dohvatio Ronhill i to onaj plavi i čekao jer.

PRIČA TREĆA
Sjedila je u najvećoj dvorani fakulteta, izgubljena u masi negdje po sredini, i svojski se trudila započeti napokon odgovor na taj treći zadatak. Pa je meškoljila se i mislila samo na jedno. Pa je uvidjela da već sat vremena piše i da joj je dosta svega. Pa je skočila na noge naglo i jos brže sjela jer je postala neodlučna. Pa je lijevim kažiprstom i srednjakom dodirivala usnice i sasvim ih nesvjesno protrljala nakratko. Pa je zakolutala očima, promrmljala da će proći možda a napisati odgovor na treći zadatak neće, pokupila stvari, predala papire i izašla. Pa je ubrzanim korakom stigla do automata, ubacila kovanice i stisnula C – 4 i zgrabila vrelu plastičnu čašicu. Pa je sjela na srednju stolicu od njih 5 u nizu i iz ruksaka izvukla Lucky Strike i to onaj meki i nije čekala jer.

ZAKLJUČAK
Jer jebeš život bez kave i cigareta.


Potpišite ovdje, molim.

Imao sam ja jednog prijatelja jednom u Zagrebu, a on je s bakom živio. Tada bih ja često znao nazvat tog prijatelja kod te bake. A ona bi me uvijek oslovljavala onda s “dušo draga” ili “zlato” ili slično tomu. To nekako i očekuješ od bake, ali svoje osobne, ma da. Jelte? Pa sam ja nakon nekog vremena koji put nazvao prijatelja i kad ne bih imao ništa pametno za reć jer bih osjetio potrebu baš da mi netko kaže “dušo draga” ili “zlato” ili slično tomu. Da mi gladi ego po kičmici točno. Eto bar priznam.

I čuo sam da je ta baka tog prijatelja umrla (a ne otišla) i da prijatelju stan nije ostavila, nego nekom drugom. Oporučno. Nerodu. A prijatelj je ionako bio u mmmmmm nezavidnoj situaciji. Pa sam pomislio kako je to baš bezveze. Pomislio sam da je to baš bezveze jer ne bih takvo što očekivao od bake koja me oslovljavala s “dušo draga” ili “zlato” ili slično tomu. A onda sam pomislio kako mi je i taj razlog baš bezveze.

_______________________________
(Volim slušat muziku s ovih nekoliko kazeta što mi je ostalo. Iako imam većinu tog istog materjala na cedejima. Ostavio sam si ipak malenu zalihu muzike koju odbijam imat i na cedejima. Jebeš ti to kad si uvijek s cedeja možeš presnimit na novu kazetu. Jer mi fali strepit da je kazetofon ne pojede ili da ne pukne traka kad završi premotavanje.
To me isto drži na rubu.)


Potpisite ovdje, molim.

(English Version)
13 WAYS TO PRESS PLAY ON TAPE WHILE OPERATING YOUR COMMODORE 64


1-mississippi.
refrain from gagging
then try to vomit

2-mississippi.
plug it unplug it
pluck it unpluck it

3-mississippi.
don’t write
don’t even think

4-mississippi.
respire occasionally
lest you forget

5-mississippi.
tear the flesh
heal it with spit and soot

6-mississippi.
don’t self-indulge

7-mississippi.
do self-obsess

8-mississippi.
pretend you care

9-mississippi.
be prolific in trifles

10-mississippi.
marginalize feelings

11-mississippi.
caress the oblivion

12-mississippi.
savor a daydream of choice

13-mississippi.
preserve testicles in a jar
and air them frequently

(hidden track)
?SYNTAX ERROR



(kroejšn vržn)
TRTIN VEJZ TU PRES PLEJ ON TEJP VAJL OPREJTING JOR KOMODOR SIKSTIFOR


van-misisipi.
rifrejn from geging
den traj tu vomit

tu-misisipi.
plag it anplag it
plak it anplak it

tri-misisipi.
dont rajt
dont ivn tink

for-misisipi.
rispajr okejžnli
lest ju forget

fajv-misisipi.
ter d fleš
hil it wid spit end sut

siks-misisipi.
dont selfindalđ

sevn-misisipi.
du selfobses

ejt-misisipi.
pritend ju ker

najn-misisipi.
bi prolifik in trajfls

ten-misisipi.
marđinlajz filings

ilevn-misisipi.
kares di oblivion

tvelv-misisipi.
sejvr a dejdrim ov čojs

trtin-misisipi.
prizrv testikls in a đar
end er dem frikventli

(hidn trek)
?SINTEKS EROR


__________________________________
(Volim kada je ovdje rano ujutro i sve bijelo, a nema snijega. I cesta i granje i plaža i more. Ko blijeda fotografija pretencioznog američkog filma. Ko da će padat snijeg, a neće.
Eto to mi se sviđa.
Drži me na rubu.)



Potpisite ovdje, molim.

Na posljednjoj je sjednici Centralnog Komiteta donesena odluka o trenutacnom i privremenom prekidu rada redakcije Proletarijata Na Kusnji u svrhu odlaska iste na kolektivni odmor, tocnije zimovanje, u metropolu Socijalisticke Republike Hrvatske (koja je integralni dio SFRJ, a koja je integralni dio Austro-Ugarske majke), tocnije – Zagreb.
Clanovi redakcije nisu obavezni iskoristiti navedeno kolektivno zimovanje. U slucaju nekoristenja ovog prava na zimovanje, neposlusnici ce biti prisiljeni snositi posljedice u vidu kazne strijeljanjem PAP-ovkama. Kazna ce biti izvrsena docim se drugovi iz streljackog voda vrate s produzenog vikenda.

Nadalje, Komitet jest svjestan vremenskih (ne)prilika neprimjerenih zimovanju. No i tomu je doskoceno: drug Bandic obavezao se ukljuciti topove za snijeg i osobno nadgledati usmjeravanje istih gdje god se nasa vesela skupina nalazila (obucite se toplo).
Nepotrebno je isticati kako ce vremenske (ne)prilike biti najstroze sankcionirane zbog reakcionarskog djelovanja te ce im partijska knjizica biti oduzeta na neodredjeno vrijeme.
Uzevsi cinjenice u obzir, potrebno je naglasiti da su troskovi zimovanja po glavi druga svedeni na minimum te tako pristupacni svakom radniku, seljaku i postenom intelektualcu, a ne samo clanovima redakcije. Cijena iznosi 23.000.000,00 novih dinara.

Odluke stupaju na snagu odmah. Zimovanje ce biti u trajanju od mjesec dana.

Centralni Komitet odlucio je da je sve ovo jednoglasno.


Sad razduzite PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Koliko se cesto sjetite kucnog ljubimca kojeg ste pokopali na onoj zapustenoj livadi, koristeci samo zlicu (koju ste ukrali mami iz ladice s priborom za jelo) i kanticu (za gradjenje kula u pijesku na plazi)?


Danas je obljetnica.
Nisu mi bas vsec obljetnice i ne slavim ih bas i ne tugujem ih bas isto. Zato sto ne zelim da mi je potreban striktno odredjen datum da bih se neceg ili nekog sjetio jer ako se nekog ili neceg ne sjetim neodredjenog datuma diljem lijepe nase godine gospodnje, onda se osjetim licemjernim i pickastim ako to napravim kad me podsjete da bih morao.

Meni Drazen Petrovic znaci mnogo vise nego vecini vjerojatno i ja ga se sjetim cesto diljem lijepe nase godine gospodnje. I ne treba mi taj muzej kojeg danas otvaraju i mislim da ni njemu to ne treba da ga se pita a ne pita ga se, a jos mi manje treba da gledam to otvaranje danas pa necu, tim vise sto ce tamo biti vise Bandica i Novosela vjerojatno nego Drazena jer se to i radi zbog Bandica i Novosela vise nego zbog Drazena vrlo vjerojatno, mislim. Mozda se i varam. Da.

I njegovu biografiju necu ni spominjati, a brojke i statistiku jos manje. Zato zbog toga sto mi je potpuno nebitno gdje i kad se rodio i gdje i kad je umro, a nebitno mi je isto i koliko je koseva zabio protiv Olimpije, 112 sto je dugo bio rekord ovdje. Ja to sve znam napamet jer mi je nekoc to bilo vazno znati, a onda sam se promijenio pa sad rijetko o tome razmisljam.
I ne volim kad kazu, za njega ili bilo koga, da je otisao ili slicne eufemizme koriste, kad je umro ili poginuo, a nije otisao po cigarete pa zalutao. Kao da je necija smrt njegova ili njena sramota.
I zato mi smeta jako o Drazenu kad pricaju jer se nakupi toliko patetike valjda da izdura do iduce prilike ili obljetnice.

A slicna je prica i s Nikolom Teslom koji nam je sad odjednom bitan kad je velika obljetnica, a nema veze sto nam tako dugo nije bio bitan jer tko mu je, valjda, kriv sto je bio sin pravoslavnog prote pa je jos i govorio da se ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom, jerbo di’s se ponosit srpskim rodom.
I tako to.

Drazen Petrovic bio je velik covjek, a ne mislim na visinu, a ni na kosarku uopce. Ne znam znate li vi to. Ako ne znate, ja ne bih to htio objasnjavat kako i zasto jer bih tako cinio medvjedju uslugu njemu, mislim, a to ne zelim.

Smatram da je lijepo, ako ga se sjecate po dobru i nesto vam znaci, da mu odate priznanje ili sto vec cinite u takvim slucajevima, ali tiho i u sebi. I ne samo na danasnji dan. I ne govorim samo o Drazenu Petrovicu. Jer ne moras biti poznat siroj javnosti da bi bio istaknut.



PAP-ovke na gotovs. Nisani. Pali.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Koja je prednost onih od 0.50mg pred onima od 0.25mg?


Ozrena sam poznavao punih 5 dana. U komadu i intenzivno, koliko je to bilo moguce u danoj situaciji. A nije bilo bas moguce. Okolnosti i okruzenje vezani uz to poznanstvo nisu bili niti sretni niti povoljni. Od tada sam ga susreo samo jednom. Dakle, 5 dana. Sto je ravno 120 sati. Recimo da je ravno. Sate ne spominjem zato da bih se preseravao svojim matematickim sposobnostima. Nego zato sto je, od tih 120 sati, Ozren 72 prespavao, a 38 bio, najblaze receno, u polulucidnom stanju. 10 je, eto, sati bio donekle sposoban za koherentan razgovor. Zapravo ga nisam ni poznavao.
Ozren je prije sveg toga bio...... ma bio je netko koga razlog taj koji je bio u pitanju ne bi trebao potresti ni izbliza u tolikoj mjeri u kojoj ga je potresao. Najmanje je bio netko za koga biste pomislili da ce dopustiti da ga dovedu u stanje u koje su ga doveli. Tabletama. Ja sada necu opisivati specificne pojave, lako uocljive fizicke manifestacije takve omamljenosti. Jer ne zelim i ne vidim svrhu.
I nije bilo nikakve svrhe u tome sto sam ja molio i preklinjao da ga ne kljukaju bas toliko jer je ocito da mu je bolje kad ne popije bas svaku terapiju. Jer nema svrhe. A najmanje svrhe ima u uvjeravanju nekoga tko je 15 godina studirao medicinu da nije u pravu jer mu ozbiljno jebes ego u tom slucaju i, bozemiprosti, potkopavas autoritet. Ovo drugo mi je i receno u lice.
Ja znam da sam se ja oko Ozrena trudio. I isto tako znam da ja Ozrenu nisam pomogao. Mozda sam mogao, naravno da sam trebao, a sasvim sigurno je da nisam. Imam tisucu opravdanja, ali ni jedno nije cak ni meni uvjerljivo. Istina je da imam tisucu laznih alibija.

Nemam, u stvari, pravog nacina kojim bih vjerno predocio taj kaos.
Imam tek opis jednog trenutka u vremenu.

Pred balkonom je park. Ne pretjerano frekventan park mada dobro utabana stazica daje naslutiti da je nekoc bilo drukcije. Klupice, naravno. Svega cetiri. Frisko prebojane, jos dan ranije, u crveno.
Ozren i ja nepomicno podboceni na ogradu balkona. Dio razgovora tece ovako:
"Mario, reci mi, koje su tebi boje ove klupe?"
"Crvene su, Ozrene."
"Aha, onda dobro... jer mi je ostalo u glavi da su zelene... pa nisam bio siguran."

Ozren je prethodni dan u cijelosti prespavao. Pa nije bio siguran.

Nije bio siguran vidi li ispravno.

Ozrena sam vidio jos jednom nakon tog instant prijateljstva. Nije me prepoznao.
Ja Ozrena volim. Iskreno se nadam da mu je pomogao netko bolji od mene.


Klonite se tableta koje rjesavaju tjeskobu. Ne rjesavaju.
Izbjegavajte i one koje lijece depresiju. Ne lijece.

Nasmijte se u facu onom tko vam postavi dijagnozu "prenaglasenog osjecaja za pravdu". Osjecaj za pravdu ili imate ili nemate. Takav osjecaj ne moze biti PREnaglasen. Prenaglasena moze biti, recimo, adamova jabucica. Dakle, to nije dijagnoza.


(Mene dira kad ljudi iz mojih prica naprecac zakljucuju. Ne bi mi trebalo smetati, ali mi smeta. I kad misle da, kad pisem o konkretnim osobama, ja njih izrugujem ili zalim. Ili lijecim sebe, gazeci preko njih.
Znam da ovo vrlo malo ljudi cita. Vjerojatno je tako i bolje.)


Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Sada kad znamo da kilogram mozga ide po 2 marke (cca 1 EUR), posto je savjest?


I tako su oni jucer igrali i bili skroz zvjezdani i legendarni. Bas svi. I Karan i Asanovic i ro-Ci majstore cak. I bilo je puno ljudi, na tisuce. I skupila se dobra para, oko milijun i po, koliko cujem. I sve to za djecu. I meni je drago da je to za djecu. Stvarno mi je drago.

Koja je sad to vec humanitarna akcija po redu, tolikih razmjera da je na televiziji?
Jer meni je super kad mogu reci da sam i ja nazvao taj broj pa je tu i mojih 6, 12, 18, 24 ili 30 kuna hrvatskih. Jel i vama to super? Jer i ja volim funkcionirati prema onoj “bolje ista, nego nista”. Jel i vi volite tako funkcionirati? I meni je super kad se mogu osjetit humanitarnim a da kurcom ne maknem. Jel se i vi volite tako osjecati? Ja sam humanitarac, ja dejstvujem telefonom. Jeste i vi humanitarci?

Meni je bas kul i urbano kad me uce takvom ponasanju, i to s najvisih instanci drustva.
Zapravo je princip divan. Dvojak ucinak. Konkretno se pomoglo, a nista se konkretno nije promijenilo. To me podsjeca na one zapljene droge. Kad god cujete da je pronadjeno 10 kila heroina u Rijeci, budite sigurni da je tona prosla.

Pa se onda sjetim neke emisije na stojedinici prije kojih mjesec dana kad su mi pricali o EU i sto to donosi. Ta integracija, jelte. Pa se sjetim kako mi godinama govore kako je Europa moja i nasa buducnost, a ja ne znam sto to buducnost je, jer mi je apstraktna, pa onda osjetim revolt prema nekonkretnom jer sam takav tip pa kazem da necu ja u tu Europu kad ne znam sto je to buducnost i samim time ne znam sto je to Europa.
I onda se javi na stojedinici neki slusatelj koji kaze da razmislimo malo o tom revoltu posto je konkretno to da u Europi biti znaci ne dobivati placu kasno nego kad treba i na vrijeme i penzije isto koje nisu 30 posto place nego 70 i kad podneses zahtjev za nekakvim ispisom onda ne cekas 5 godina nego 5 dana, a kad tuzis onda to i dodje na sud za tvog zivota. Ili je nesto slicno rekao. Tada ja, posto sam ucen i pametan, donesem i neke druge zakljucke samostalno. I, izmedju ostalog, zakljucim kako Kanaderu i ne pase bas da mi budemo tamo jer bi se onda morali sredit malo, i kako njemu bolje da ja ne znam sto je to Europa i buducnost.

E kakve sad to ima veze s onom djecom? Predocit cu to manirom pravog revolucionara.
Daklem...
Poserem se ja na drzavu s toliko humanitarnih akcija.
Poserem se na drzavu u kojoj je potrebna humanitarna akcija da bi se rijesila osnovna ljudska prava, u ovom slucaju konkretno pravo na zdravlje i zastitu istog.
Jebem ti pravdu preko telefona ili nogometnog igralista.
Jebem ti zloporabu djece u svrhu dokazivanja moje, tvoje, vase ili njihove dobrote.
Zelim jeftino gorivo, a ne jeftine osjecaje.
Poserem se na drustvo koje funkcionira na principu ispovijedi.

Poserem se na vlastitog sebe jer sam isti takav.

Nego, sad se sjetih neceg sto me kopka vec neko vrijeme... Hoce li nadolazece sezone prvak biti Dinamo ili Hajduk? I kako ce uopce, sto mislite, proci u Europi?



Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Jeste li dovoljno vjerni svojoj naciji i jeste li sigurni da cete pripadati istoj naciji i za 10 godina?

Ovo je domena koja u potpunosti pripada svim narodima i narodnostima nase zemlje.
Zivjela Austro-Ugarska!

Svakodnevno primamo pisma i lijepe zelje iz svih krajeva domovine. Danas prenosimo u cijelosti svojevrsno kontakt-pismo koje je upuceno na nasu adresu.

"Cao!
Veliki pozdrav svima u Hrvatskoj iz lepog Kragujevca. Moje ime je Milosava, ali svi me oduvek zovu Mima ili Koka, kako kada i kako ko. Meni se vise svidja Mima, pa cu tako i samu sebe da oslovljavam.
Dakle, ja sam Mima iz Kragujevca i imam 16 godina. Volem sve sto vole mladi, kako ovde tako i, verujem, kod vas mada tamo nisam nikad bila, a jako bih zelela. Mozda mi se to i ostvari uskoro jer neki moji drugari i ja planiramo da posetimo vasu divnu zemlju ovog leta. Mislimo da odemo na neko od vasih ostrva, Ugljan ili Murter. Uglavnom, negde oko Zadra. Pa se tako mozda i vidimo. Letos sam bila u Budvi, tamo je voda fina i momci lepi, ali mi je keva pricala da je vasa voda lepsa, a momci ko greh. A i Hrvatska me jako privlaci i zbog toga sto se tamo jos uvek kao ne sme ici jer nije sigurno za Srbe. Uverena sam da nije tako. Toliko o tome.

Ja vam pisem jer bih jako zelela da se dopisujem sa nekim iz vase zemlje. Putem i-mejla ili klasicnim pismima.
Volem fudbal i navijam za Partizan, iako ne umem da igram, samo da gledam. Volela bih kad bi mi neko od vas poslao nekakve grbove ili zastavice od Hajduka ili Dinama pa moze i Cibalije. To skupljam, od svih svetskih klubova sem od Zvezde jer sam Grobarica i ne podnosim Zvezdu. Mislim da me razumete.
Posto je sada Svetsko prvenstvo jako aktuelno, zelela bih i neke samolepljive slicice vasih igraca, pogotovo Nike Kranjcara (prelep mi je), a moze i Darija Srne ili Dade Prse (oni mi nisu lepi ali ih cenim kao izvrsne fudbalere). Zauzvrat saljem slicice nasih fudbalera, garantovano. Zanimaju me i one vintidj slicice (da ih tako nazovem) igraca vase reprezentacije jos iz daleke 98., naprimer Sukera, Bobana ili Prosineckog, koji je igrao u Zvezdi ali nema veze, umem da prastam. Ja vama mogu da posaljem slike Deje Savicevica, Piksija, Turbo Binica, Najdoskog, Panceva ili nekih drugih domacih i, usudim se da kazem, svetskih zvezda.
Toliko o najlepsoj igri na vascelom svetu.

Uzivam i u muzici, a slusam i vase muzicare. Mnogo su mi dragi Djiboni, Oliver i Magazin, razume se. Nije losa ni Severina, ali nju vise ceni moj matori nego ja i kaze da je prava p****. Preprosto je da napisem celu rec. Od domacih, volem Cecu, Bajagu i Rokere s Moravu (one starije albume). Tako da mozemo da se menjamo i za ploce.

Mislim da je to dovoljno za pocetak. Ako neko zeli, moja se adresa nalazi kod redakcije. Oni ce da je daju onima koje interesuje.

Imam i malu pesmu za kraj. Sama sam je napisala.

Braco Hrvati i Hrvatice,
Pravo drugarstvo za sve je lek,
Ne mrzite Srbe,
Zaboga, 21. je vek.

Sve vas voli
vasa Mima."


Pismo nismo prevodili kako se, kroz prijevod, ne bi izgubila iskrenost kojom ono odise. Ukoliko je nekom potreban prijevod, saljemo ga na vasu privatnu adresu po cijeni od 99.95 kuna hrvatskih.

U ime ljubavi, prijateljstva i tolerancije, hvala vam sto ste procitali ovo dirljivo pismo.



Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
A sta da ste iz Prijedora?


Mene su naucili da se imena gradova i sela zovu jos i toponimi. A mozda sam i krivo zapametio pa cu sad ispast neuravnotezen i glupav. Ako sam dobro upametio, onda sam sad pametan i ucen.
Toponimi su bas kul i super zakon i urbani. Ja volim reci da je nesto urbano kad zelim sebe nasmijati, zato jer zbog toga sto ne znam sto to znaci. A ne znate ni vi ni oni niti itko jer to ne znaci nista. No to je drugi par opanak.
Dakle, toponimi..volim pricati o njima jer je to bezazleno i politicki korektno. A ovaj je uvod bio predug i krajnje nepotreban.

Ja imam svoje favorite i drzim do njih kao sto bi svaki pravi SKOJevac to trebao ako je stamen. A ti su: Prnjavor, Prgomet, Kurba Vela a i Mala, Podaspilje, Potpoletnica, Dugo Selo sa statusom grada i Mala Velika koja se nalazi odmah do Velike.

Moj je krunski dragulj bez premca Gizdavac. Nemos nista rec protiv sela koje se zove Gizdavac. I jos je smjesten pokraj Muca. A iz Muca je govorio da potjece onaj Aljosa koji se prebacio u Bumerang iako je Bumerang najgora serija jos otkad je krenula Nasa mala klinika al je valjda lova dobra, a tu Kliniku radi onaj Djuro pa sam sklon pretpostavci da je u Nadrealistima ipak glavni bio Nele koji je sad, kazu, u Srbiji. A i mislim da taj Aljosa niti ne zna di je Muc a jos manje kako je dugacko to selo valjda 7km i nigdje mu kraja a nekmoli di je Gizdavac kraj Muca.
Ja sam kroz Muc prolazio mnogoput jerbo je on na pola puta od Splita do Sinja, a tuda se prolazi onom starom cestom kad se recimo ide u Zagreb, ali nemojte vi sad pretpostavljati da sam ja iz Splita jer nisam i ne volim kad se to misli a nisam. I tako sam pokraj Gizdavca prolazio cesto al nikad nisam u njega unisao. I zato mi je poseban jer nije na samoj cesti i moras u njega bas unic jer ga cak ni ne vidis s ceste a u njega vode 2 ceste s one glavne pa ja sad ne znam jel jedna ulaz a druga izlaz ili sta. I zato je Gizdavac meni obavijen velom tajne pa mogu mastati.
Zato ja smatram da tamo zive jako ponositi ljudi cim su selu dali takvo ime. Pa kad pitas nekog Gizdavcana "oklen si?", on sigurno kaze "iz Gizdavca!" i istodobno se mlatne ponosnom desnicom po srcu i to svaki put. I ne obradjuju svoja polja plodonosna nikakvim traktorima vec vlastitim rukama sve sami dvometrasi minimalno, a zene imaju po 90 kila minimalno jer su to pravi protodalmatinci kakvih vise nigdje nema osim u Gizdavcu. A zivot je lijep i jednostavan. Tko se drzne napustit Gizdavac ne drzne se vise vratit jer on vise nije nit Dalmatinac a jos manje Gizdavcan i on to zna. I tako.

Ako je netko iz Gizdavca nek mi se slobodno javi buduci znam da se tamo vise vratit ne smije a ja cu ga fino ugostit kod mene doma na moru. Sve besplatno, samo zelim nauciti sto vise o selu a strah me unic tamo jer ne znam kako ce domaci puk reagirat.
Ovo ja ozbiljno.

I jos nesto..pokraj onih dvaju cesta kraj glavne postoje table s imenom sela. Ja se moram pohvaliti zaista da nikad u zivotu nisam nista ukrao, ni zvaku ni lizu u samoposluzivanju, a ni Kaptol banku bogami bas, al cu se pokusat odvazit iduci put otrgnut jednu od tabla pa u prtljaznik s njom i voda.

(i nju cu isto objesiti na zid)

Bog blagoslovio Gizdavac. Vi sigurno mislite da je ovo zajebancija, a nije. Meni je Gizdavac dika. Dalmatinska, hrvatska i bjelosvjetska.


Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Kada cistite pred vlastitim pragom, usisavate li, metete ili pak samo ovlas predjete suhom krpom preko uocljivih mrlja...i koliko cesto to cinite?, 2. DIO

Ja sam, u stvari, divan. Zbilja. Nema kvalitetnije osobe od mene. A znam to i obrazloziti. Vrlo je jednostavno: nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.


Doduse, ponekad se uhvatim kako samom sebi kazem, ako sretnem nekog tko mi nije drag, da je taj isti na tripu... i onda nadodam... ili na ekonomiji, pa se grohotom nasmijem. U sebi.
Al nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.

Ma isto mi se zalomilo da sam promislio, kad sam vidio V. Seksa na onom u 2, kako nije ni cudo sto se niceg ne sjeca kad ga drma alkohol.
Al nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.

Eh, a i sjecam se da sam jednom prilikom izjavio kako sam JA najbolja stvar koja je ikad izasla iz crkve..i nikad se nisam vratio.
Al nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.

Isto tako tvrdim, nakon procitanog Alkemicara, da ce Coelho napisati dobru knjigu odmah nakon sto nauci dubiti na trepavici. Onoj desnoj.
Al nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.

Ili kazem kako je vecina ljudi koji vjeruju u boga blesava, a onda, ako mi se dogodi nesto sto mi nije po volji nimalo, jebembogaboguikojimekuracbasocesjebat taj isti nepostojeci.
Al nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.

I kunem se samom sebi da cu opet otici u Melin nikad jer je tamo banda quasialternativna, sektaskog sindroma.
Al nemam nikakvih predrasuda. Niti jedne. Nula.
Tako sam prekrasno liberalan.


Eto vidite da sam savrsen. Liberalan do srzi.
A i licemjerje se ne dogadja meni. Iskljucivo drugima. Meni nikad.



Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Koliko zapravo redovita stolica sudjeluje u odrzavanju organizma cistim?


Ja znam da raj ne postoji. Jer znam jer su mi rekli da su tamo isli neki ljudi kad su umrli a za koje ja takodjer znam da nema bas nekog razloga zasto su ih uputili u tom smjeru.

Ali su mi onda rekli da su oni prihvatili boga pred smrt i propisno se ispovjedili.

Ja isto tako znam da ne postoji ni pakao. Jer znam jer mi je receno da su tamo isli neki ljudi kad su umrli a za koje ja vjerujem da nije bilo nekog valjanog razloga zasto su ih uputili upravo u tom smjeru.

Ali su mi onda rekli da su oni odbili prihvatiti boga cak i pred smrt te propisno se ispovjedili nisu.


Ja jos nesto znam. Jer znam jer sam upotrijebio steceno znanje iz logike kojoj su me poducavali u srednjoj skoli, a i na fakultetu bogami bas, e da bih mogao mudro zakljucivati kao sto sam zakljucio sljedece. A to je da na ulazu u taj raj vise ne stoji sv. Pero nego samo veliki neonski natpis, vjerojatno crveni, na kojem pise: POPUNJENO, ali na engleskom jer je i tamo engleski sluzbeni jezik. A ispod toga neonskoga jos je jedan manji natpis koji nije neonski i izgleda prilicno neugledno i improvizirano. Na tome stoji: 100KM JUZNO NALAZI SE PAKAO. MJESTA KAO U PRICI. RADI SMJESTAJA OBRATITE SE LUCIFERU NA RECEPCIJI, RECITE DA VAS SALJE JAHVE. PAKAO JE U REKONSTRUKCIJI, BUKA MINIMALNA, U TIJEKU JE UGRADNJA KLIMA-UREDJAJA. GARANTIRANO. ILI VAS VRACAMO NA ZEMLJU.



Blago onima koji mogu prihvatiti dogme.

Blago onima kojima je dogma zivot, a zivot dogma.


Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Zasto ljudi vise ne koriste batipan?
...batipan je izgubio svoju primarnu svrhu i namjenu, kao i one alternativne, mislim.

Znate li vi uopce sto to batipan je? Ako ne, pitajte nekog koga poznajete a koji je iz Dalmacije...mozda i iz Istre&Kvarnera.

Ovi mladji nece znati, pasmaterkapitalistickulijenu.

Ovo je u sjecanje na uzviseni i svemocni batipan, pocivao u miru bozjem - tvoje alternativne funkcije nikada nece biti zaboravljene ni prezaljene.


Batipan je iz raja izasao, kazu. Covjek se osjeti strahovito malim i nemocnim kada ugleda dijete uplakano i neutjesno pa ga pita: "Ej, dijete malo, zasto places tako gorko?" A ono mu kroz jecaje odgovori: "Batipanom me. Po guzici. Batipanom!" Dijete podnosi sibu ili ruku. Ali batipan ne. On je okrutan i ponizava. Njegovi udarci bole iznutra. Znas da si kriv kad batipanom dobijes.
Nema nista gore. Nema utjehe.

Covjek je takodjer malen i nemocan kada ugleda neznanca na cesti, u ocima mu nevjerica a na lijevom obrazu crvenilo s elaboriranim uzorkom. Pa ga pitas: "Zasto ti u oku nevjerica, a na obrazu uocljiv i neobicno privlacan uzorak?" A on ce tugaljivo: "Batipanom me. Po licu. Batipanom!" Odrastao covjek podnosi saku, a i cipelu cak. Ali batipan ne. On je okrutan i ponizava. Njegovi udarci bole iznutra.
Znas da si najebo kad netko u tucnjavi izvuce batipan. Taj ce te kaznit. Ako stignes, okrenes se i bjezis glavom bez obzira. Voda.
Nema nista gore. Nema utjehe.


Dajem si za zadatak nabaviti batipan. Postoje i plasticni, naravno, ali ja zelim onaj tvrdokorni, onaj od trske.
Tko ima batipan, ne boji se tiranina, on POSTAJE tiranin. Ako je potrebno.

(i objesit cu ga na zid)



Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Kada cistite pred vlastitim pragom, usisavate li, metete ili pak samo ovlas predjete suhom krpom preko uocljivih mrlja...i koliko cesto to cinite?

Ja imam dvije bake i obje su zivuce. Imam i dva dida od kojih je jedan mrtav, a drugi ziv, ali oni za ovu pricu nisu bitni.


BAKA 1
Bilo je vrijeme ratno kad se ovo sto slijedi dogadjalo. Tada sam bio dijete. Pricu sam cuo kada vec i nisam bio dijete, daklem, u vrijeme poratno.
Baka je onda cesto odlazila u kucu na selu s didom, na selo koje je didovo a ne mislim da ga on posjeduje iako bi to bilo dobro, nego on potjece iz istog. I ima tamo kucu. A kako je selo prakticki nenaseljeno a okolis pomalo divalj i neukrocen, vojska je tamo slala ljude na obuku valjda. I onda bi moja baka njih ugostila, takodjer cesto, jer tako prilici i to. Jednom joj je jedan od vojnika ispricao kako su mu cetnici ubili majku i jos nekog iz rodbine, tamo negdje kod Knina. I on je odlucio da ce pobiti Srbe bilo koje, ako mu se prilika pruzi. I zene. I djecu. Jer je "i Milosevic bio dite nekad". Mislim da nije promislio da racionalizacija nekog Srbina moze ici slicnim putom, a da se na tom putu moze naci njegovo dijete. Nadam se da se toga, s vremenom, sjetio. Stvarno se nadam.
Moja baka kaze da je to shvatljivo. I opravdano. I da nasi "nece valjda stajat skrstenih ruku dok nas oni kolju".

Moja baka, ta ista, voli poci u crkvu. Po dvaput dnevno. A onda moli krunicu ili je na putu kriza ili moli ocenaskojijesinanebesima. Pa mi kaze da ce izmoliti pokoji za mene. Ja kazem da ne treba i ne zelim, hvala. Ona pita zasto, a ja kazem eto zato. Mislim ja da ne zna ona zasto eto zato.


BAKA 2
Moja druga baka kaze da smo mi ludi, ali da su oni ludji. Mi Hrvati i oni Srbi. Nas je 30 posto ludih, a njih 90. Otprilike. U ratu smo mi ubijali, ali su oni ubijali vise. Tako je nasih 10 u usporedbi s njihovih 50 zanemarivo. I tako. I zasto se samo nasima sudi kad su njihovi gori. U Haagu. I ne cuje kad joj kazem da je u Haagu preko 70 posto optuzenika Srba. A taj je podatak korisno znati prije nego poseres nesto slicno. Pa mi onda prica kako je njena majka plakala kad se njena kcer, dakle bakina sestra, udavala za Srbina, davne 1900neznamkoje, jos u vrijeme bratstvojedinstva. To koristi kao argument katkad. Kao argument.

Moja baka, i ova isto, voli poci u crkvu. Ne ide po dvaput dnevno, ali takodjer moli krunicu i ocenaskojijesinanebesima. Pa mi kaze da ce izmoliti pokoji za mene. Ja kazem da ne treba i ne zelim, hvala. Ona pita zasto, a ja kazem eto zato. Mislim ja da ne zna ona zasto eto zato.


Volim ja svoje obje bake. Zato ja i vidim ovo kao problem. Ozbiljan problem.


Postoji jedna pjesma koja se meni svidja, od KUD Idijota, valjda jedina od novijih njihovih koja valja. Prilicno je jezgrovita...ima samo jedan stih, a taj je:
"Jebem ti rat ti jebem,
da ti jebem ti rat ti jebem.
I u zagradi da ti jebem ti rat."

Mada ovo s bakama nije bas stvar rata. Ne posve.



Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Koliko cinizma je previse cinizma?

Iza male rodice je 5 godina zivota na Zemlji. Sitni plavi andjeo. Ja sam njen prijatelj. Tako ona kaze.

Trebalo je obojati zid stare kuce. Ona kaze da bi trebalo to u zuto. Jer zuta joj je najdraza. Zna ona koja je zuta. Jer zna kako se koja boja zove. Tata je naucio. A nije joj zuta bila bas najdraza dok nije shvatila da je njenom tati zuta najdraza. Pa je sad i njoj. Bas kao i njemu.
Kaze da nju on puno voli i da ona njega isto. I onda vidite onaj iskreni osmijeh kojeg, s godinama, sve rjedje vidite i mislite da vise ne postoji. Ni u vama ni u njima pa onda pred ogledalom satima pokusavate pronaci takav isti ali ne ide. A onda ona otrci od mene jer joj je neugodno a ni sama ne zna zasto.

A ja je nista ne pitam a ona svejedno pita znam li di je njen tata. Ja kazem da ne znam, a znam. Ona onda kaze da je u zatvoru, a ja sutim.
"Znas kad ce doc kuci?"
"Kad?"
"Kad se nauci ponasat."
Iza male rodice je 5 godina zivota na Zemlji.
Sad mi pokazite tog vaseg Boga.

Kaze da voli gledati Najslabiju kariku. I kaze da sve zna pa se pravi vazna i zna da ja znam da se pravi vazna pa se smije, ali ne zna da ja znam da ona zna i puno vise. A ja je onda pitam sto bi sa svim tim novcem. Puno cokolade ne bi. Puno bombona ne bi. Puno igracaka ne bi. Znate sto bi ona? Ona bi kupila nove cipele svojoj maloj sestri koja ima jedva godinu dana i jos je nesigurna na nogama.
Iza male rodice je tek 5 godina zivota na Zemlji.

Nas je Bog zakazao.
Zato ja necu.

Pokusajte u razgovoru s djetetom biti cinicni. Ja ne mogu niti pokusati.


Sad repetirajte PAP-ovku.

Odgovorite sebi na pitanje jer pitanje je problematicno.
Koliko je to sad vec... ali zaista?



Fali mi Iva.
Fali mi Katarina.
Fali mi Dado.
Fali mi Rasa.
Fali mi Ivana.
Fali mi Ozren.
Fali mi Tonc.
Fali mi Mirela.
Fali mi Danijel.
Fali mi Mario.
Fali mi Marina.
Fali mi Ana.
Fali mi Marija.

Mozda ih i sretnem.



Ponekad mi fali i Xanax.

Njega ne zelim sresti.


Sad repetirajte PAP-ovku.