MOJA LJUBAV
Ovdje sam ljubav sahranio svoju -
U ovo more plavo i prozirno,
Gdje školjke leže. Ona sada mirno
Počiva na dnu... U tihu pokoju
Granama svojim ljube je i grle
Korali rudi... Njezin se grob svagda
Preliva sjajem čistoga smaragda,
I šumi glasom čežnje neumrle.
Gle zraci jutra kako njojzi rone!
I svaki dršće, prodire i tone,
I rasipa se kô rubin, kô duga...
Dok ovdje gori, više njena groba,
Trepti i kruži bono, svako doba,
Sam jedan crni leptir - moja tuga.
Aleksa Šantić (1868 - 1924)
03.06.2006. u 13:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
dag, opičila te depra, odi po nutellu...
Autor: Isabella-41 | 03.06.2006. u 13:03 | opcije
razmišljam si o tome :)
Autor: dagoberhr | 03.06.2006. u 13:04 | opcije
dont think, just do it :-)
Autor: Isabella-41 | 03.06.2006. u 13:06 | opcije
Eh, koliko nježne tuge i ljepote ljubavi!...Samo onaj koji ljubi i gubi ljubav u nepovrat, zna to!!!!!!!
Divno, Dag, što si jednu staru ljubavnu pjesmu otrgnuo iz zaborava! Samo, tako malo ovdje je vas koji reagirate na ono za čim i sada trčite i tragate...Zastanite na tren, duboko udahnite, zaronite u more ljubavi, dotaknite je i izronite ljubav divnu koraljnu sa dna i nježno je držite u naručju i tepajte joj i ne dajte je, ne dajte, nikada i nikome!!!!!!Samo tako istinski bit ćete sretni, samo tako, prijatelji moji mladi, virtualni! Nek vam je sretno!!!!!!!
Autor: rusula | 03.06.2006. u 13:23 | opcije