DAGOBEROVA RAZMIŠLJANJA

Ne sjećam se kako sam je prevrnuo na peć i navalio na nju svom snagom, bez ikakvih misli, bez ikakve svijesti, u nekakvoj magli, ljubio sam je u usta, usisali smo se jedno u drugo, zario sam se u nju, u divljem smo ritmu istodobno svršili. Ostao sam na njoj, samo sam glavu položio na njezinu kosu, a ona mi je šaputala u uho, ali vjerojatno vrlo glasno, ili se to samo meni tako činilo, glas joj je postao promukao, dublji, drhtala je poda mnom a na udu sam osjećao grčeve njezine vagine.
Želim li uopće Vesnu? Ili moram samo ispuniti neku zadaću što sam je samome sebi zadao? Do vraga, a tako me uhvatilo dok sam je gledao kako hoda ispred mene. Mogao bih se zavući k njoj, možda se razigram, o, ovaj me bedasti klin još nikada nije izdao. Taj posao ipak znamo.
Nešto me odbija. Ali ne higijena ili nešto slično. Između sebe i Vesne osjećam zid, hladan, odbojan, i ne srušim li taj zid, bit ću sutra zlovoljan, pobijeđen, osjećat ću se kao da me iskoristila za svoje zadovoljenje nakon dobre večere, i ne pitajući se tko sam ja uopće, što je u meni: sada se moram svesrdno brinuti o njoj, moram se pobrinuti - kako umijem i znam - da ne bude gladna, da ne bude žedna, da joj bude udobno, no, uza sve to valja još nakraju staviti dlačice na dlačice, tik-tak, tik-tak tuk tuk, daj poljubac, mačkice; moja, moja, laku noć. Jer sve je to ljepše negoli surovo reći: daj već jednom, ta što čekaš? Gruba je i jednostavna, ali lijepo premazana lakom naše civilizacije. Nakon večere posve me je nedvosmisleno nekoliko puta zgrabila za stegno i stisnula. Još ovo: neću li je povaliti, izlažem se opasnosti da bude uvrijeđena; najmanje što će misliti jest to da sam impotentan ili čak homoseksualac; ta zna ona kako je privlačna, neodoljiva, najveće požude vrijedna. Kako li je samo sjedila na kolima - tako da joj se baš dobro vidjelo pod suknju, ni previše, ni premalo. Anton joj je bio strašno mrzak - on jedini nije htio pogledati u namješteni mamac; Vesnina naivna duša ne zna da je Anton točno znao zašto Vesna pokazuje bedra, i odupro joj se.
Naslonio sam se odostrag, na nju, i podvukao ruku pod gunj, noge u čarapama, otkopčao joj sponu na pojasu za čarape. "Je li ti već bolje!" upita me naizgled zabrinuto. Pomagala mi je otkopčavati čarape, vukli smo ih nadolje, imala je glatku, toplu kožu, napeto meso, bogami, ako nije bilo bolje nego što sam očekivao. Gaćice dolje. Do sto đavola, to su prava bedra i guzovi, naprosto je tresnulo u me i bijah posve izmijenjen, sav uznemiren, čak su me podilazili žmarci po leđima, što mi se događa samo u iščekivanju velikog užitka. Povukao samo dolje i hlače i gaće i bacio ih prema zidu tako da štogod ne ispadne iz džepova. Staro iskustvo. Ako se muškarac ne zna naglo, gotovo u hipu osloboditi hlača, situacija se odjednom može grdno zamrsiti. Upravo je sa zanimanjem pogledala u moje krilo i nekako prebrzo posegnula za udom, tako da sam usput osjetio njezine nokte. Imala je ugodno mekane dlačice i vlažne usne, te malo unazad pomaknut prorez. Tako, a sad još grudi. Skinuh joj preko glave pulover i bluzu, ispod tankog kombinea zatalasale su se bujne grudi, dva čvrsta brežuljka, svaki veličine jednog većeg dlana. Htjede skinuti još kombine, ali je uhvatih za ruku.
Ova je prozračna ljubičasta svila tako pristajala uz zlatnosmeđastu kožu. Osim toga pomalo se bojim potpune golotinje: imam predobre oči, što li? Ne, ne, postoji još nešto: potpuna golotinja nije nikada tako naga kao malo prekrivena golotinja, koja može štošta obećavati. Iz potpune golotinje nema više nikakva puta - samo natrag u pokrivanje. Osim toga Istočnjaci su u pravu kad nas uče: ne valja se prebrzo združiti, niti se prenagliti, a ni prekinuti odmah; u igru valja ući polako, stupnjevati brzinu nizanja doživljaja, doseći vrhunac i opet lijepo polako izvesti završnu igru. U pravu su, kažem - ali se toga vrlo često ne pridržavam, jer su mi važnije druge, možda dublje stvari. Biti svjestan toga što tražiš, što zapravo želiš od ove ili one ženske osobe - to je najteže. Nitko na svijetu ne živi spolnim životom bez stanovite maske. Već i sama taktika i strategija zbližavanja iziskuju veliko pretvaranje. A onda stid. Zatim navike i stil doba. Po nepojmljivosti, kakve sve mogućnosti uopće postoje. Netko ima u postelji hidroelektranu, a njemu ne treba ništa doli gutljaj vode. Osim toga imamo (većinom nesvjesno) svatko svoj uzor - kojega tražimo na cijelom erotičnom putu, nastojimo se obmanuti, prepuštamo se mašti, mrsimo svoje uspomene; varamo partnere i sebe. Odnosi dviju duševnosti snažno djeluju na tjelesne odnose - i običan spolni čin može postati vrlo zamršen.
Milovao sam joj udove, svoje sam dlanove navikavao na nju, a ona se navikavala na njih. Ljutilo me što me tako čvrsto drži za ptića kao da se boji da joj ne pobjegne. "Nježnije", rekoh joj. Naglo je popustila, prenaglo; vidio sam da je poslušna i nesigurna u sebe. Lice joj je poprimilo onaj lijepi rasplodni izraz, kada oči postaju pomalo pijane, mutne, pune dubinskog žara, kada usnice nabreknu i blago se poviju kao u muci a iza usana zablistaju zubi, koji bi grizli, obrazi se u bljedoći čine crveni, a duž nosa se spuštaju dvije crte, kao od umora, kada se kosa zamrsi na osobiti način, kada osoba izgubi crte svoje fotografije i poprimi praizraz neudate žene koja čeka... Gledala je u me kao da me ne vidi, a ja sam osjetio kako uranjam u izraz njezina lica, kako počinjem zaboravljati tko je, odakle je poznajem, kako me plijeni njezin čar, kako me opija, kako se posve protiv svoje volje počinjem u nju zaljubljivati... i kako me elektrizira miris njezine puti i njezina spola... samo još djelić trenutka i klonut ću... sagnut ću se... pasti na nju... dogodit će se.
"Pokaži mi gdje su te tukli", rekoh. Začudila se, kao da sam je probudio iz sna. Pomislio sam već da je sve to izmislila. Okrenula se na bok i pokazala mi guzicu. Doista su se od gore do dolje vidjeli tragovi udaraca, nekakve tamne i svijetle pjege u duginim bojama, od modričaste do žute. Pomilovah je. Dlanovi više nisu osjećali kobasice. "Klekni. Podigni se na sve četiri", rekoh, pomažući joj da se propne na koljena. "Ali zašto?", htjede znati. "Ne ispituj." - "Spava li stari?" "Spava." Ne sjećam se kako sam je prevrnuo na peć i navalio na nju svom snagom, bez ikakvih misli, bez ikakve svijesti, u nekakvoj magli, ljubio sam je u usta, usisali smo se jedno u drugo, zario sam se u nju, u divljem smo ritmu istodobno svršili. Ostao sam na njoj, samo sam glavu položio na njezinu kosu, a ona mi je šaputala u uho, ali vjerojatno vrlo glasno, ili se to samo meni tako činilo, glas joj je postao promukao, dublji, drhtala je poda mnom a na udu sam osjećao grčeve njezine vagine.
Stanovito vrijeme uopće nisam bio prisutan, ali ona je bila - dozvolila je i mene u sadašnjost, u ovdašnjost, ovamo na jednu seljačku peć u nepoznatoj kući.
- Kad bi ti znao kako si mi se činio čudnim bićem! Nikada nisam ni pomislila da ćeš se zanimati za mene... imala sam, dapače, osjećaj da sam ti mrska...
Osjetio sam da bih mogao još jednom, bude li šutjela. Pokušao sam. Uzdisala je i nježno me ljubila po licu i uho.Zatim me iznenadila pitanjem koje nisam očekivao, a najmanje ovoga trenutka: - Kako se zoveš? Stvarno. Uopće ne zna kako se zovem. Ali to je sada nemoguće reći. Ja sam znao kako se zove, ali je valjda još nikada nisam pozvao imenom. Odviše mi je bilo mrsko vječno Mislovo oslovljavanje s Vesna amo Vesna tamo.
Nisam joj, dakle, odgovorio. Nastavila je pričati.
- Joj, kako se dobro osjećam... dobro mi je, dragi...
- Prestani s tim neslanim šalama - prekinuh je - pričaj radije o tome što jest, ako već moraš pričati. Hajde, kaži, što radimo!
- Ljubimo se - odgovorila je začas, činilo mi se da će slomiti jezik tim nepriličnim glagolom.
Polako sam je primorao da kaže kako po naški, prostački kažemo tim stvarima. "Da li te to nadražuje?" upita me. "Ne, ali ne podnosim slatko kreveljenje. "Rekla je da sam pomalo surov. A ona voli lijepe riječi o lijepim stvarima. I ponovno se prepustila užitku, stala je miješati svoj i moj stil, situacija je postala smiješna. "Ojoj, kako si dobar, dragi... gurni kurvi... kako mi to lijepo radiš... gurni fukifukac moj zlatni... ta uopće ne znam kako se zoveš... zar mi nokte guraš u guzicu... nisam ni mislila da ti je stalo do mene..."Zatim smo spavali poput puhova. Grlila me i posve tiho hrkala.Bližilo se već jutro kad se probudih s tvrdim, i odmah nasrnuh na nju. Ne znam je li se uopće probudila, stopili smo se u šapat, uzdisaje i dahtanje.
Starac je jednako nepomično ležao, svjetiljka je gorjela prigušenim žiškom, samo je u prozoru iza zavjesa, nešto svjetlucalo - nadolazeći dan.
Okrenuh se od nje i slobodan usnuh bez snova.Ujutro sam bio već umiven i odjeven kad se Vesna probudila.Gledala me smiješeći se, odjenula se ispod gunja, a ja sam sjeo za veliki javorov stol i uzeo u ruke stari Narodni kalendar.Starac je živo gledao ispod pokrivača.
Vesna je sišla s peći, prišla mi i poljubila me u obraz, a onda izašla iz sobe. Jedva što je zatvorila za sobom vrata, starac je ispružio ruku ispod pokrivača i mahnuo mi da priđem bliže. "Dođite ovamo!", rekao je poluglasno, suzdržavajući smijeh. Priđoh mu. Tako je šaptao da sam se morao sagnuti nada nj.
- Tako se još nisam zabavljao - govorio je smijući se.
- Ja sam sve vidio, znate... ali to njoj ne trebate reći... Marijo, pomoćnice Božja, čega sve ima na ovome svijetu... znate li da ja cijelog života nisam znao kako se to radi... i žena i ja smo uvijek u mraku... bila su to takva vremena...
Od smijeha više nije mogao govoriti.
Kad smo odlazili, starac mi je ponovno mahnuo rukom, opet sam mu prišao, sagnuo se nada nj i saslušao njegovo šaptanje:- Znajte da ću sada lakše umrijeti...
Bio je neobično ozbiljan.

čovjek se potrudio opcijom copy-paste da nas zabavi. zašto niko nije želio komentirati ovaj zanimljiv tekst. ccc :-)