mali otpad

Pracen od CIA-e i uglavljen u krevet, dok djevojka kraj mene poprima obrise pivske pjene, zauzimam se za mir u svijetu i pitam se kakve su to zene koje gube vrijeme na mikrofonu u obliku penisa koji cvrci u ritmu prolupalih mjehurica vode izbjeglih iz etanola. Pohvaljen od udruga za prava ljudi, u snu uocavam nedosljednost pravila po kojima djelujem, ne prepoznajem vise drugaricu u bunilu, ona pije praksitene a ja vise ne gubim vrijeme. Kao divlji nasrtaj bagera na pitomo cvijece krecem i savjest me ne pece, ponizni poluljudi oblikovani na sliku reklame hvale me da sam jedan od onih koji u prostoriju ne stane.  Djevojka koja je tu negdje zagubila carapu s rupom na peti postala je neobicna ruza jer ne poznajem bolje rijeci dok sam na wc-u u izobilju i sreci pokazivao svog posustalog djoku. Iz okreta i trostrukog aksla naginjem casu i kroz prizmu nesigurno trazim lice koje bi me pomaklo na onu stranu. Mozda cak i svemira, a mozda tek na drugu stranu ulice.   

deniken, deniken, ccccc......

erich von??

bas taj doticni (iako je ono "von" nekak nespojivo s u gostiteljstvom, ko i konobarski sin koji je zadnji veliki majstor priory of sion)

ma u najnemogucijem scenariju ima vise zivota nego u dosadi postpostmoderne svakodnevice. rijeci nas mogu odvesti mnogo dalje nego sto mislimo, cak i ako su prividno bez tezine, sto erich von jako dobro naslucuje.