iz narancastog korijena praskozorja
Iz narancastog korijena praskozorja
plutajuć dok ištemo patnju tananiju i bolju
zapisi poljubaca naših – umukle su mahovine
jer negdje suton bludno violinu gudi.
Ni ne znaš, milena, da te uhodi miris mukli
noćima koje jecaju mirišljavim meridijanom
a korablje i noa, matinei i maskenbali
pjevaju tvoje oči zacakljene tužno-blago.
15.05.2006. u 21:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar