kako biti tu i ostati svoj

Ponekad se pitam što ja zapravo tu radim. Došla sam se družiti,izmjenjivati iskustva,pričati o stvarima, ljudima i događajima koji nas okružuju, a od toga ništa. I nemojte mi zamjeriti, ali morala sam. Morala , radi sebe. Naime svoj sam profil potpuno promijenila od onog trenutka kada sam shvatila da 90% ljudi koji borave na Iskrici traži sex, plače za svojim prošlim životom, nemaju vremena za razgovore, već se nadaju nešto na brzinu upecati. Većina ih je pa, jaaaako zgodna, svi su samo svoji šefovi, voze luksuzne aute, imaju primanja o kojima zna samo njihov knjigovođa, govore nekoliko svjetskih jezika ... I onda nošena znatiželjom pristanem upoznati neke od njih.NE RADITE TO! Greška! Nisu ni lijepi, niti imaju marine,tek su osobe koje se žele udomiti i nešto p......i. Ima i djece tipa 24 su mi godine,još nisi nikad probala nešto poput mene. Pa dušo ni neću. O sadržaju e-mailova nakon takvog odgovora neću ni pisati. Oni koji nude starost i iskustvo,e to je posebna priča. Kada im uputite dva tri e-maila u kojima jasno stavite do znanja što ne želite ili se više ne jave ili se čude kako mi se uopće netko javi. Ja vam svima želim sreću, a one koje ne možete razumjeti, ignorirajte. Vjerujte mi osjećat ćete se sretnije i bit ćete bolje.

kako ostati i opstati na Iskrici.Krećem sa izvještajem i iskustvima na ovim prostorima. DDo onda ugodan Vam ostatak dana!