sretno dijete

  Što li je vrijeme, draga!? 
  Ti i ja, mjeseci i godine što prolaze mimo nas...ljubav koja traje, vjera u bolje sutra...eto, još jedna godina je iza nas, jesmo li sretniji prijatelji moji!?...jel nas vrijeme pregazilo?...ili smo toliko okamenili da ne osjećamo više niti vjetar, niti kišu pored nas....
  Ono što sigurno znam jest da postojim, tu i sada, ovdje kraj tebe, kraj nas...ono što sigurno znam jest da u meni još uvijek tinja vatra, koja budi nadu...u sutra, u snove, u želje, u toplinu doma...i sjećanje, da, sjećanje na neko ne tako davno vrijeme iza nas, iza mene...kao što reče Gibonni ( mada znam, dragi, da bih rađe htio da citiram Azru-tvoj bend, a i moj iz mlađih dana), ipak ću spomenuti Đibbu...jer da nisam ovo, ja bih bio biljka, al opsujem, mada odavno sam pobjegao iz geta, jer mjesec iznad nas ima okus hostije, a cesta miris izgubljenog svijeta... 

...jedva čekamo tople dane, da opet krenemo na jug...pozdrav murterinima, opet ćemo doći...ja i moja mala...

 hvala ti...što me činiš sretnom...tebi, kojeg volim...tebi, koji si mom životu dao jednu novu dimenziju...hvala bogu, što te imam...malo je ljudi poput tebe...sretna sam zbog nas...