stella

Nisam u bedari, nisam depresivna, nisam tužna i nesretna...Samo izgubljena...Još sam dijete u srcu i bole me stvari koje nisu objašnjive...Bole me sjene...

Evo iskreno: u kurcu sam, al totalno...opet je sve počelo ići loše i sve gore i gore...opet ležim u mraku i ne vidim svjetlo na kraju tunela, samo vidim jebeni vlak kako dolazi prema meni natovaren novim problemima i životnom ironijom...ovaj je tjedan bio za apsolutno ubojstvo, svakim danom primala sam još jedan udarac, još jedan ožiljak, još jednom i tako unedogled.Prvo sam se ko zadnja glupača napila neki dan samo da izbrišem psihičku bol, da zaboravim, da se ne trebam odmah suočiti s činjenicom da su se jedna vrata zatvorila predamnom, i to da su se zalupila s treskom! A onda sam još i veće sranje napravila, zajebala frendice i svoj odnos s njima, zajebala sve što se dalo...E da, pa sam se išla petljat s drugom curom, a znam da ne smijem, al sam htjela preboljet ona zatvorena vrata pa sam opet razmišljala o nekome koga nikad neću imati...e, pa sam se posvađala s njom na mrtvo ime, al onako zauvijek, sad se ispričavam ko luda, ali ona ne reagira i pizdim, i pizdim, i pizdim jer mi fali.....Pa sam ječer opet poželjela nešto što ne smijem imati, mogu ali mi nije dopušteno, samo da zaboravim na kretenušu broj 2....Da, u kurcu sam....sorryte što ne komentiram, obećajem da hoću uskoro...sutra je novi dan, nisam zan ništa apsolutno ništa, ....neda mi se više ništa, opet ništa...Nema pjesme, nemogu pisati, previše sam ljuta....nemogu više ništa....Kao da nisam vrijedna sreće.....

Jel ima još vas budala što u ljubav vjerujete?Ja sam ta. Malo mi se ta vjera bila narušila u zadnje vrijeme ali danas samo želim nekoga kraj sebe. A to nije ostvarivo u ovom trenutku.Pročitala sam "Što svaka žena triba znat o onim stavrima", Arijana Čulina. Ima par dobrih savjeta. U nekim situacijama sam se i pronašla. Ali sve se svodi na to kako se žena treba promijenit, udovoljit muškarcu i kako ljubav nije onakava kakvom ju mi zamišljamo. Žena je uvijek negdje na drugom mjestu.A ako žena sama sebi nije bitna, kako može zadovoljiti i usrećiti svoga čovjeka, pitam se ja?Ne da mi se filozofirati... pročitajte ako želite. Uglavnom, svatko je krojač svoje sreće, svi smo drukčiji. Ako se dogodi prava ljubav ništa nije teško napraviti za voljenu osobu. Tada nestanu i kalkulacije i predbacivanja... i sve loše. Ali samo sa pravom osobom.Neću razmišljati o tome. Neću se mijenjati.Ostajem "svoja" .Čekam... možda iza sljedečeg ugla baš mene čeka onaj prava.Baš mene ovakvu... kakvu jesam.Jel ne želim se mijenjati.Ostajem iskrena i vjerna sebi...A ako opet najebem radi toga... ma jebeš je, barem znam da se nisam mijenjala radi nikoga i da sam i dalje samo "svoja" .Ako ti ne paše... a onda i nisi ona prava za mene.Vjerovatno će mi srce biti slomljeno još koji put, možda ću i ja slomiti pokoje na putu dok ne nađem ono pravo... ono koje će kucati samo za mene.

Naslov nije naznaka da će ovaj tekst biti posvećen Josipi Lisac. Daleko od toga da kraljica ne zaslužuje da pišem o njoj, no možda drugi put. Ovaj put idemo s opisom mog trenutnog stanja.Ne, ne treba mi psihijatar, psiholog ili kvazipsiholog na koje nalijećem u posljednje vrijeme da dokučim podlogu ovakvog stanja … izaći će na vidjelo razlog, znam to 110%Ne, nisam šokirana kada zateknem samu sebe ovih dana kako čačkam po nekim prethistorijskim pjesmama, CD-ovima Beatlesa ili gledam slike svojih roditelja s njihovog vjenčanja davne 67-eNema rasipanja osjećaja kao donedavno...sve je koncizno, sažeto u par riječi.Upravo mi je pala na pamet jedna ideja:Napisati poruku, staviti je u bocu. Ma ne, kakva boca? Šteta boce i poruke. Ta ionako neće stići do onoga kome je namjenjena, to se dešava samo u najdjetinjastijim bajkama a meni već odavno nije 7 i pol.Imam ja bolju ideju, sjednem na vlak, odnesem tu bocu i poruku pred vrata nekome koga poznajem samo ovako virtualno, pozvonim i kažem «otvori bocu, odmotaj ovaj list papira i učini ono što tamo piše» Naravno pod uvjetom da se vi ne biste zabrinuli za moje psihičko stanje i rekli - «Pogle' male što je LUDA»S druge strane, tko zna možda bi neki od vas s iole širim rasponom granica normalnosti, odmahnuli glavom na ovaj iznad komentar pa mi prognozirali uspjeh s onu stranu vrata (s pretpostavkom da je tamo neka mlada, zgodna, simpatična predstavnica istog spola :)Ok, sad znam šta vas kopka. Ne znate šta piše na tom smotuljku od papira ali u tome i jeste poanta, znam ja i to je dovoljno. Sasvim dovoljno....Znaš draga, nisam se ni pokrenula kad sam začula tvoj glas sa suprotne strane handy-ja (jer fiksne telefonske žice već odavno nisu u modi) kao što je to bilo prije.Samo sam nastavila tipkati ovu svoju LUDU priču, grickajući jabuku i nektarinu i naizmjenično između zalogaja ubacujući koju rečenicu u slušalicu handy-ja. Bože, zvučim samoj sebi napušeno k'o zadnji Turčin dok ti ovako nehajno nabrajam s kime sam se dogovorila za kavu a i dalje sjedim niti ne pomišljajući da ostvarim ijednu od tih beskrajnih ispijanja kava.Da mi je bilo vidjeti izraz tvog lica - jesi li bila iznenađena ili si to očekivala po defaultu - kad sam dodala:- «Kupila sam ti poklon, kad ćeš doći po njega? Ja ću biti…»A onda muk u slušalici, zastadoh usred rečenice, jer sam se u djeliću sekunde sjetila se da sam zaboravila kupiti 'your special present', vrhunac mog stanja koji bi neki opisali kao osjećaj «danas sam luda»Kulminacija.Majstorica upada da popravi neka pokvarena sranja na frižideru, zamjeni masu kablova i napuni frižider nekim smrdljivim plinom. Fuj. Samo se nadam da to neće promijeniti okus moje polovice lubenice koja čeka da ja sagrickam jabuku i nektarinuA ja i dalje ima onaj problem. Što sada s tvojim poklonom?Eh, za sve je kriv onaj ženski sladunjavi glas koji se sa razglasa na aerodromu oglasio upravo u trenutku dok sam se dvoumila između preparirane medvjeđe glave za ukras nad vratima ili šaha sa figurama iz doba francuske revolucije...Pao mi je kamen (bolje reći stjena) sa srca kad sam se sjetila da mi adut viri iz rukava. Pogled za 45 stupnjeva ulijevo i na onu omotnicu koja mi namiguje sa stola. A znate šta je u njoj?Ovaj put ću vam otkriti jednu 'secret'.To vam je dragi moji, omotnica sa 2 karte za sedmodnevni izlet na MaillorcuLet's go!Ionako odavno nisam nigdje putovala. A moji koferi nisu navikli tako dugo biti u ormaru i nedirnuti skupljati prašinu. Samo moram vam priznati, nešto. I dalje sam luda ;)

VRIJEME JE DA SE OBRIŠEM
ZBOGOM IVANA

Jedan me sad razgovor natjerao da ovo napišem ( eto da ne zaboravim sljedeći put kad mi netko spusti na račun mog ponašanja).Ima Sunčica pravo, nema gorega neko kada ti netko, tko te ne pozna niti malo, stane komentirat i solit ti pamet i komentirat tvoje postupke,riječi i razloge tvoga ponašanja.Očito je svima draže pljuvat i kritizirat druge nego pogledati prvo sebe i svoju njušku.Ipak je lakše reći nekome da je govno nego priznati da si zapravo ti govno veće od tog drugog.A jebi ga, takva smo nacija.A da ne govorimo o dubiozama i nekim onako malo složenijim stvarima..Joooooooooooooooooooj..Da ti se dođe srat isti tren...i to ono pošteno srat...A wc-a nigdje!!!! ( ez južvl !!)A znam da takvi samo traže opravdanja i utjehu da nisu jedini sjebani..i lakše im se sakriti iza tebe...A ja sam uvijek prvi primjerak za usporedbu i glavni klaun za ismijavanje...Ma bravo..

'ko će ti reć da si kurva, nego kurva...tako govore u mom kraju.imam prijateljicu s kojom se rijetko viđam, ali uvijek kad se vidimo prvo što kaže je: «vidim, popunila si se u bokovima od našeg posljednjeg susreta». ni kako si? ni što ima? ni boli te što? već ravno na bokove!da se moj metabolizam rukovodi njenom percepcijom i potajnim željama, trebala sam već mutirat u zepellin i raspuknut se prvi put ove sezone kada je temperatura prešla 30 stupnjeva.trebam li reći da ta ista prijateljica ima pozamašnu stražnjicu koju uopće nisam primjećivala dok ona nije započela minuciozne analize mog dupeta, celulita, strija i ostalog.moja baba ima brata, a on ženu koja svaki put kada ih obiđem ima nesto za reć' – ničim izazvana. moj fizikus joj je, ipak, najzanimljivija tema. eto ti tako nedavne zgode:sunčam se na plaži ispred njihove kuće (oni žive na selu koje je na moru) u žutom badiću u dva dijela –donji dio se nosi ispod trbuha da se još više naglase obline (kad je bal,....!), namazana od glave do pete kad evo ti nje u inspekciju.sa balkona se oglasi:«e, dobro si se popunila»«e, jesam»- odgovorim tužno. kao i uvijek. pa u pičku materinu, ženo. 75 ti je godina, revizija sa nebesa samo što nije započela, a guja je još uvijek u tebi. čudno.ali neki ljude vide što žele vidjeti. ne kažem da je lako biti dobricom. eto, ja sam nekoliko puta u svoju svakodnevicu inicirala postupke za svoj osobni preobražaj u bolju osobu. ne mogu se pohvaliti većim uspjesima. prošle godine sam radila ispit savjesti (tehnika sv.ignacija) nakon što sam osvijestila da se upuštam u pretjerane analize ljudi iz svoje bliže okoline. pa sam jedno jutro uzela tekicu i napisala «vježba 1», pripadajući joj datum i listu bitnih stvari oko kojih ću propitivati svoju savjest. među inima je stajalo:»neću o ljudima govoriti stvari koje mi je rekao netko treći i za koje ne znam jesu li se dogodile», «neću, u uredu s kolegama, komentirati druge kolege», «neću u ljudima tražit mane, nego gledat samo vrline». kada sam pročitala na što sam se sve obvezala, procvala sam od ponosa. krenula sam na posao laganim korakom u oblaku svoje gordosti i samozadovoljnosti jer, iako to još uvijek nitko ne vidi, ja sam od danas boljom osobom. nakon dvadeset minuta, zazvonio je telefon, bio je to moj šef. pala sam na ispitu savjesti.još uvijek sam na vježbi broj 1. nije jednostavno.ali mi se čini još težim mjeriti ljudske guzice, a ne srca.

Ovo nije još jedan običan post za mlade. Ovo je post o nuždama (opet)! Ne znam jeste li već vidjeli reklame za Girly – pisoar za žene. Gola žena u tzv. „položaju Janica Kostelić“ čuči iznad pisoara. Ne običnog pisoara, nego ženskog pisoara!! Može li mi netko objasniti u čemu je stvar? Proizvođači kupaonske keramike uvlače se u guzicu feministicama ili u što? Kako se to uopće koristi? Stoje li dva takva pisoara jedan do drugoga kao u muškim WC-ima? Uspoređuju li žene svoje veličine kao što to (navodno) rade muškarci za pisoarima? Jesu li i žene počele zašpricavati okolinu WC-a pa su im zato izmislili ženske pisoare?Je li to predviđeno za javna mjesta ili za domove? Ima li među vama netko tko to već ima?Mogu li i muškarci koristiti ove pisoare?Jel se tu pušta voda ili ne?Jel se koristi WC papir?A kažu da su ženski pisoari Girly, posebno dizajnirani za žensko tijelo, da se odnedavno se prodaju i u Zagrebu, da ih najčešće kupuju mlade, zaposlene žene do 35 godina. Također kažu da su izrađen od skupocjene porculanske keramike, da se mogu kupiti po cijeni od 2338,50 kuna, a hrvatski ga distributer nudi mladim, situiranim parovima koji se uz klasičnu wc školjku, odlučuju nabaviti i ovakav atraktivan proizvod, uglavnom za kućne goste. Prodaje se pod sloganom “Prilagođen za one koje same određuju pravila”, a kažu da osim što je higijenski i praktičan, odlično služi i kao marketinški trik.Kakav to marketinški trik?Kakve to nekulturne kućne goste imaju oni koji su osmislili, patentirali, izradili i u konačnici i prodaju ovaj proizvod? Moji su gosti uredni, znaju se služiti WC četkom, papirom, ručicom za vodu. Uredno spuštaju dasku ako su je imali potrebu dići….ne razumijem!Zaposlena sam, smatram se mladom, nekozervativnom i neopterećenom tradicijskim tabuima, ali ovo je čak i za mene previše..:)

Ocekivala sam da ce, s izlaskom iz puberteta, zivot postati mnogo laksi. Istina, u neku ruku i jest. Sada sam ipak nesto starija i ozbiljnija, naucila sam prihvacati sebe onakvu kakva jesam, te s vise ozbiljnosti i odgovornosti pristupam životu te ostalim problemima. No u drugu ruku, sve je mnogo teze. zaljubljena sam u drugu ženu, i to samo po sebi nosi vise muka i vise odgovornosti. No, nisam mogla ni zamislititi kako ce mi izgledati ova godina. Polako osjecam da pucam po savovima…Jedva stignem jesti i disati, jer ako zelim ove godine imati dobru vezu, moram se truditi zaista neprekidno. S tugom sam se pozdravila starim ljubavima- time se nagradim samo kada pronadem koji slobodni sat preko vikenda. Jucer gotovo nisam ni spavala, jer me danas cekao ne samo tezak i kompliciran date . U nizim razredima me to nije toliko zamaralo, cak ni kada bi naredala pogledala neku curu, cak ni kada bih prosla s njom preko škole. No sada sam postala, vjerojatno s dodatnom ozbiljnoscu, i preosjetljiva na svaku reakciju okoline . A buduci da mi veze i prijateljstva nikada nisu isli, znam da cu se i ove godine morati pomiriti s tim da, koliko god se trudila, necu uspjeti tek tako. Uz to, za tjedan dana napokon krecem u auto-skolu. To bi me trebalo veseliti, no zapravo, to mi je u ovom trenutku dodatna velika obaveza. Ne samo sto cu svaki dan poslije faksa, iscrpljena, morati juriti i na predavanja i voznu, vec cu, jasno, morati uciti i za polaganja u auto-skoli. Nisam navikla biti pod tolikim pritiskom, jer dosad nisam imala samokontrole i discipline. Dosad sam se mirila sa zivotom , i dan prije date-a bih bezbrizno lezala pred TV-om. No sada si ne zelim nositi nesto takvo, a nazalost, stvari su sve teze. Posve sam izgubila apetiti, vec par dana gotovo nista ne jedem, samo se kljukam vitaminima kako bih imala- koliko toliko energije. Osjecam da polako pucam po savovima, jedva imam vremena za ovaj post, za malo vremena na internetu. Voljela bih cuti vasa iskustva. Kako se vi nosite s vezama sexom, s pritiskom? Posebno me zanima misljenje onih starijih, koji su zavrsili faks. Kako su se oni osjecali u trenutcima kada su mislili da jednostavno nece uspjeti izdrzati? Trenutno me zanima samo to, jer imam osjecaj da me samo to moze utjesiti i ohrabriti- cinjenica da nije sve tako crno i da, naposlijetku- nisam jedina koja je to morala proci.

Gledala sam neku večer ( dok sam onako u gripi s febrom 40 bila prisiljena ležat pa nije bilo druge opcije nego gledat televiziju) neki film s Demi Moore..Mislim da se zove "Nemoralna ponuda",... Pretpostavljam da većina zna o čemu se radi -- ona je udana žena, a neki joj lovator ponudi milijun dolara da provede noć sa njom.I ženska, koliko god da voli svog muža,u dogovoru s njime pristane.. Kaže, to je ionako samo njeno tijelo a ne srce, duša ili osjećaji... Žena trezveno razmišlja -- tim parama će pokriti dugove i srediti ono za što prije love imala nije.I dobro na kraju ju je lovator nešto zajebao, ne znam šta je bilo s parama, ona se počupala s mužem tj nisu uspjeli preći preko te činjenice iako su se bili dogovorili da hoće i bla bla.. uglavnom,sranje u bojama.. ništa sreće za to "zrno" love...Sad, vrijedi li za milijun dolara riskirati brak?Vrijedi li za milijun dolara nositi uvijek u sebi činjenicu da si ipak na prodaju.Ili se ipak isplati, ako imaš nekog manje osjetljivog čoeka kraj sebe ( koji ti neće to svako malo nabiti na nos)... ako ti nisi pekmezasta i velika analizatorica ( pa te to neće lupit po živcima)... i ako se nećeš osjećat prljavo...Bili vi to uradili?Ja ovako malo razmišljam pa kontam -- nikad lakše i brže zarađene pare -- ali opet,---da li se to dam kupiti ako to učinim?Nekako, možda bi i napravila - ali nitko za to onda znao nebi..( nek se izgrizem samo ja)A, šta ja znam,...na svašta te život pritisne i stisne....Neću nikoga osuđivat...Jer možda sam i ja kurva u duši

Muškarci koji se oduševljavaju guzoševom latentne su pederčine. Hvala, ali ne hvala, bar što se mene tiče. Mene više zabrinjavaju žene koje se oduševljavaju tom istom ševom. Ili su oduševljene muškarcima koji su oduševljeni njima kao takvima, u-guzu-primačicama. S jedne strane imamo apsolutnu liberalizaciju seksa, veličanje seksualnih sloboda i primanje penisa u sve moguće tjelesne otvore (baš me zanima ima li netko tko ga je primio u uho, nos..., i ima li ijedna žena kojoj je rupica na bradi nastala mlaćenjem dotičnog po istoj...), dok s druge strane istraživanja pokazuju zastrašujuće brojke prema kojima preko 50% žena laže o orgazmu. Sve ovo oće reći da žene ništa nisu naučile, a još manje se oslobodile frustracija, bojazni, tjeskoba, inhibicija. Da bih potkrijepila ovu tvrdnju provela sam anketu među frendicama. Ne sjećam se kad mi se zadnji put ijedna od mojih bližnjih požalila na loš seksualni život. Ako otklonim apsolutnu istinu da žene oko mene žive u idealnim vezama i u svakoj prilici su sposobne užgati se poput lomače na kojoj se spaljuju vještice (yeah, right), ostaje mi činjenica da je žena ženi vuk. Rijetko koja žena spremna je otvoreno razgovarati o seksualnim problemima. Kad ih slušam, rekla bih da svaka od njih svršava u multićima snage indonezijskog tsunamija svaki, ali ono baš svaki put. Koga onda lažu istraživanja, pitam ja vas?! Koga lažu kad kažu da preko polovice ispitanih žena ima problema s postizanjem orgazma zbog milijun malih i velikih razloga?! Ako su oko mene sve proždrljive jebaljke, ma tko je onda odgovarao na upitnik i pričao o hinjenju orgazma kao najnormalnijoj stvari?! Poražavajuća je istina da se samo jedna moja prijateljica nasmijala ideji orgazma u svakoj mogućoj prilici. Jedna, samo jedna žena rekla je da nije nikad odglumila orgazam. Njenom odgovoru, nažalost, ne mogu pridodati i svoj jer jesam glumila. Jer sam tada bila glupa i zelena iako sam se odmah potom osjećala loše zbog fejkanja... Eh, nikad od mene prave glumice... Recimo da sam u nekim godinama došla pameti. Ako je to pamet, jel'... E, pa počevši od susreta pameti i mene, ne mogu se načuditi muškarcima koji pod punom materijalnom i krivičnom odgovornosti tvrde kako nema šanse da ih žena orgazmički mulja, odnosno prenese žedne preko vode. Baš nedavno sam pokušavala ispraviti krivu Drinu kod svog frenda objašnjavajući mu na različite načine kako muškarac nema nikakve šanse znati kad mu žena glumi, a kad ne. Jebiga, moj prijo je tu zaista kao Drina, šanse za njegovo ispravljanje ravne su nuli, a žalosno je što je on tipični predstavnik muškog roda. Pih, sirotani moji muški...Isto tako, nikad mi dovoljno čuđenja kad muškarcu ponekad kažem kako od orgazma ništa i kako mi je to u nekim situacijama skroz ok, a ovaj se snebiva i najradije bi do sudnjeg dana tandrkao po meni i to ne zato da meni pruži sva zadovoljstva ovog svijeta, nego da sam sebi, a bogme i meni, dokaže da je on The Jebač i da svaka, ali baš svaka s njim svrši. Kako objasniti nekom da ponekad ženski orgazam nije potreban? Alarmantno je kad orgazma nema, ali zaista je preutopijski očekivati ga u svakoj situaciji. Suma sumarum je da su žene ženama vuci. Osim što glume orgazme sve u šesnaest, pa time navikavaju muškarce na normalnost ženskog svršavanja već kod njegovog pogleda prema njoj, žene, generalno govoreći, lažu jedna drugu. Ne progovaraju otvoreno o situacijama izostanka orgazma i same stvaraju začarani krug u kojem gube jedino one. Muškarci ševe i podrazumijevaju orgazam, žene se mole bogu ne bi li doživjele orgazam, a glumom nadomještaju izostanak istog. To nas sve skupa dovodi do nerealnog muškarca i kronično nezadovoljne (da ne kažem - sjebane) žene. Muškarac je van svakog doticaja sa stvarnim ženskim stanjem uma, žena je sama sa svojim tjeskobama i eventualnim problemima oko orgazma. I sad bi njih dvoje trebali funkcionirati zajedno i idilično, a svatko se kreće u svom svijetu zabluda... Oni s mrvicu duljim pamćenjem se pitaju kakve veze, za boga miloga, ima orgazam s latentnim pederčinama s početka moje priče. Ima, ima, o, da, da! Sjebana žena, osamljena u svom umu prepunom pitanja i nesigurnosti oko orgazmičkog fejkanja, bez mogućnosti dijeljenja vlastitih problema (jer je izabrala šutnju o tome, op.a.) ne samo s partnerom, nego i s prijateljicama, jedino što može muškarcu još pružiti jest – guza. Jer, on bi rado bio cool i in, pa bi u skladu s trendovima jebavao i u još pokoji tjelesni otvor, a ona je isto tako cool i in, pa mu daje ansu. Zanemarimo sad činjenicu da ne smatram kenjanje (sorry, hani bani) seksi procesom, niti mi se ježi koža od ugode dok kakam, a s čim drugim usporediti guranje u pakšu osim s kenjanjem (rekla sam sorry!)...Nazovite me konzervom, al' ja bih radije da muškarac osvijesti kako bi mu sasvim cool bilo eksperimentirati ševeći muškarca. Puno mi je draže da on osvijesti latentni pederluk i realizira se makar samo u jednokratnom eksperimentu nego da neumorno nagovarati ženu na analac, a sve skupa pakira u "mi smo moderan, liberalan i eksperimentima sklon par". Kad još svemu ovome dodam činjenicu da u mojoj presvijetloj i nema baš nekih osjeta za ugodu koji svrš znače jer da ima, svršavala bih pri svakom većem pražnjenju crijeva, a i kad se prisjetimo da nas doslovno par centimetrića dijeli od božanskog otvora, ima li boljeg objašnjenja od latentne pederčine? To mi dođe kao traženje kruha preko pogače...If I think twice, dozvoljavam i zaigranost prirode: ako je onoj teti klitač mogao biti duboko u grlu, a možda ima i par žena kojima se klitač skriva u guzi. Yeah, right, i patuljci žive kat ispod mene i nose crvene čizmice od pliša. Za kraj, molim sve da razmisle zašto neki ljudi imaju rupice na obrazima kad se smiju. Moje objašnjenje je da se uslijed sladostrašća mišići grče, pa izgleda kao da se smijemo, a ako on sustavno tucka po obraziću za vrijeme sladostrašća, stvorit će se rupica... A onda je svizac smotao čokoladu...

Oko je ok. Dobila sam neke tam kapi i to. Kupila sam novi Cosmo. Slušam Cafe Del Mar – The Real Sound Of Ibiza. Genijalan album. Kad bi me pitali što volim i kad bi odgovarala umjesto bogataša na intervjue, odgovori bi nekako ovako zvučali: Što bih željela postati? Pa toliko sam puta razmišljala o tome, da na kraju ništa ne bi trajalo duže od mjesec dana (barem je tako bilo u zadnje vrijeme). Mislila sam studirati jezike, ali me sad poprilično zanima novinarstvo. I to samo sa sportske strane. Ono, sportski novinar ili tako nešto. Jer vijesti sa onih bojišnica i ubojstva ne bi samo tak podnijela lako.Hobi? Kick boxing, ples, košarka, pisanje, čitanje… Najbolji film?Definitivno Gladijator. Taj mi se film uvukao pod kožu samo nakon prvog gledanja. Obožavam ga. I Glup i Gluplji naravno. Najseksi dio moga tijela?Usne definitivno. Trbuh i leđa (ha)Što me može izbaciti iz takta?Pa uglavnom sama sebe izbacim iz takta kad si nekakvu glupost umislim. Ali baš ovako, kad me netko zajebe. Tj. kad obeća da će nešto učiniti, a onda ne učini. Ili kad se nešto dogovorimo, a ta osoba otkaže u zadnji tren. Poludim. Kako izgleda moja soba?Pa to je prostrano mjesto, od kojih 30 kvadrata. Imam par ludih slika na zidovima, koji su žute do narančaste nijanse. Ormar, linija, bračni krevet (koja prostranost), TV. Komp mi je u bratovoj sobi. Za stolom gdje učim, zid je ispunjen desecima razglednica i svakakvih papirića. Ma ima svačega. Ne nedostaje nekih par polugolih tipova u svakom slučaju. Kada sam se prvi put poljubila?Sa dvanaest godina. Joj, dok sam se sad neki dan toga sjetila. hahahahaZaljubljujem li se lako?Ne. To se događa dosta rijetko. Al kad se dogodi. Ostaje i traje sto godina. Kad sam posljednji put plakala?Mislim da kad sam gledala jedan film nedavno na dvd-u. Jebi ga. Jesam li ikad bila na noćnom kupanju ?Na noćnom kupanju da, ali samo bez gornjeg dijela badića. T o mi je super.Koji dio ženskog tijela mi je najseksipilniji?Mišići ispod trbuha koji nalikuju trokutu, tj. idu u slovo v.Što prvo zamijetim na curi?Zanimljivo, većina ih prvo primijeti oči. Ja uvijek zapamtim predio gdje su usnice i to. Kad se trebam sjetiti očiju, nikad mi se pođe za rukom. Mane?Kašnjenje (uvijek mislim da imam vremena, a onda kad skužim da mi je ostalo 10 minuta, ajoj). Takva tvrdoglavost i tupljenje svojega. Nitko mi ne može promijeniti mišljenje, osim ako ga ja baš ne odlučim promijeniti. Moj idealan dan?Samo neka je more, sunce.U kojem dijelu dana imam najviše energije?Jutro. Jutro. U zadnje vrijeme sigurno jutro. Naj odjevni predmet?Rebe. Po ljetu, majice bez leđa. Naj grad?Split Najdraži sport?Nogomet. Sad mi se više i ne da pisat, pa ako koga još nešto zanima neka pita…

Volite tračeve...ja ih obožavam...ništa ne ide bolje uz popodnevnu kavu od jednog sočnog, masnog trača...hrana za dušu i spas od dosade zvane Vašnaš život. Kad je riječ o tračanju svi smo znatiželjna stvorenja gladna \"istine\"...svi tvrdimo da nas ne zanima...a zanima nas...uzbuđuje...intrigira...zabavlja...ti maleni nebitni podaci...o osobama koje poznajemo, ne poznajemo...koje bi htjeli znati...U Splitu...gradu gdje svatko zna svakog i nitko ne zna nikog...trač se širi brzo...vrlo brzo...dovoljno je podijeliti ga sa ključnim gradskim tračbabama..i. bijabajabuf...kuga je prenesena...šteta učinjena...povratka nema...Zašto ljudi tračaju...koje glupo pitanje...jer je zabavno, jer nas ispunjava, jer nas zbližava, jer nam je u prirodi...jer je posve nevino i neopasno...sve dok trač nije o vama...a onda je život opet najjeftinija šala...i sve je nekako manje zabavno...Da...trač vam može zeznuti sve...pretvoriti vas u ono što niste...a najgore od svega možda nikad ni ne dođe do vas...možda hodate slijepi i naivni...a ljudi vam šapuću iza leđa...smijuckaju se...i nitko vam neće prići i reći: znaš čuo sam \"to i to\" o tebi...istina?Meni tračevi obično uđu kroz jedno uho i kroz drugo iziđu...ali ponekad stvar zna biti toliko neugodna da vas prati...pa kad sretnete dotičnu osobu jedina stvar na koju mislite jest sadržaj trača...tako sam vam ja prije par godina čula od jedne cure kako je jedan dečko imao bradavicu na pišonji i kako je to išao lediti...i od tada svaki put kad sretnem dečka na ulici prvo pomislim na njegovu bradavicu...i znam da je to grozno i površno od mene...da je ta informacija neprovjerena i možda netočna...ali ne mogu si pomoći...i onda si mislim kako bi mi bilo bolje da nisam taj trač nikad čula...i koliko su takve stvari opasne...jer istina nije bitna...nitko ne provjerava izvore, doušnike, motive...trač nastane...mutira...obilježi te...i ako imaš srećel judi ga zaborave...ako ne, e pa onda...U Splitu se naslušate svakakvih tračeva...tko koga ševi, tko koga s kime vara, tko koga mlati, tko se droksa, tko ima malog, tko svršava za 2,02 minute, tko je sponzoruša, tko si je napumpao usnice, tko je trudan s kime, tko je kome preoteo dečka, tko je gay, tko krade, vara, kocka, pije, tko je svetica, a tko kurva, tko je tko je....blablabla...Ja sam stvarno čula sve i svašta...to vam je tako kad se družite sa fudbalerima, curama u toku, lajavim dečkima, ljubomornim ispadima, iskreno zabrinutim prijateljima...i ostalim zanimljivostima ovog grada...but it`s ok...sve je to za ljude...da mi prestanu pričati tračeve umrla bi od dosade...a znate fudbaleri vam imaju najsočnije priče...nemojte se zavaravati...muški su najveće tračbabe...od njih sam dobila najbolje materijale...Fascinantno mi je koliko muškići vole pričati o tuđim pišonjama...nakon sporta se pod tuševima svi odmjere...tako sam čula od \"jednog sportaša\" da jedan zgodan Splitski nogometaš ima izrazito malenog...a jedan poznati splitski konobar ima navodno pitona...i da ne nabrajam dalje...uglavnom sve vrlo nebitne, ali zanimljive i pikantne informacijeZa cure najčešće ide onaj trač...mala je dala, mala je drolja...što mi nikad nije bilo jasno...jer ako cura spava s vama na prvom spojaku...i nazovete ju droljom jer vam je odmah dala...zar niste po toj definiciji i vi drolja...jer ste i vi njoj odmah dali?...a onda postoje i oni grozni tračevi o curama kurvama koje su bile s pola grada...a ono što je stvarno grozno jest da takvi tračevi u 90% slučajeva ne kreću od muškića nego od drugih ljubomornih cura...Tračevi o sexu se još nekako progutaju...ne ispadnu toliko ozbiljni i teški...strašno je kad do vas dođe priča kako ugledni karlovački suprug mlati svoju suprugu...kako netko zlostavlja dijete...kako je netko skrivio sudar i pobjegao...teško je kad trač postane ogledalo tragedije...zgrozite se...naježite...zaklimate glavom...i ne učinite ništa...prenesete ga dalje...tračevi su priče koje postanu bitne samo onda kada ste vi akteri...samo onda kada odlučite biti heroji ulice...Vočite tračeve? Da. Ne. Ma koga vi zavaravate...obožavate tračeve...vi ih stvarate, vi ih prenosite, vi ih dopunjavate, vi ih proživljavate...što je čovjek ako o njemu ne kruži barem jedan trač...čista dosada! Fuj to

Nisam danas mislila ništa pisat. Zapravo nemam što, već par dana mi se baš ništa posebno ne događa. Ne da mi se pisati o kvazi izlasku u petak i o polukvazi izlasku u subotu s kojeg sam se uputila kući prije nego što je počeo. Da hoću pisati o tome imala bi i previše materijala. O tome kako sam u petak neplanirano naletjela na hrpu ljudi, neke s faxa neke iz jednog dijela mog života koji sam ostavila iza sebe, o tome kako su ti ljudi na čudan način povezani i isprepleteni.O tome kako je najbolji frend na rubu živaca jer već tjednima ne može izaći sa društvom van bez toga da se tamo nacrta njegova bivša koja jedno kaže, a drugo radi. Mogla bi pisati kako me u subotu kući dovezao jedan moj bivši, ujedno i prvi susjed, kako me iscijedio sa svojim dosadnim pričama o najnovijim kompjuterskim tehnologijama dok se moja temperatura penjala prema broju 38, a glava mi se osjećala kao balon. O tome kako mi je digao tlak sa svojom izjavom kako održava neku casual vezu (čitaj troše se) sa mladom udanom majkom i još dodatno digao tlak sa svojom izjavom kako su ga danas za izlazak odjebali, a on se eto osjeća narajcano. I što da mu ja sad radim, bacim se na koljena i popušim mu malo za početak!?! Predobro se poznajemo za takve cimalice, vjerojatno je od mene očekivao da mu padnem u zagrljaj i prepustim se sirovoj životinjskoj strasti na zadnjem sjedalu njegovog BMW-a. Ma kako da ne… Sve i da nisam skupila neku prehladu koja me na 3 dana složila u krevet mislim da bih odbila njegovu suptilnu ponudu. Samo što ju ne bih tako suptilno izignorirala. Zapravo me i iznenadio što nije bio izravniji jer obično kad ga svrbi nema takvih problema. Dovoljno mi je da se sjetim kako mi je htio pomoći sa depresijom u kojoj sam bila nakon prekida soje zadnje veze – nabacio je šeretski smiješak i izjavio "Daj mi samo sat vremena, brzo ću ja riješiti tu tvoju depresiju…" i maltene me krenuo naganjat po kući s uzdignutom karom! Kako suptilno, ja mu prolijevam dušu a on samo razmišlja o tome kako bi ga umočio, univerzalno muško rješenje - "Njoj samo treba jedan dobar qrac!" Koliko se sjećam imala sam i boljih od njegovog…
Vidim opet sam zabrijala, uglavnom da sam ne znam kako očajna mislim da se s njime grčko-rimskim, a niti jednim drugim stilom više hrvala ne bih – hvala lijepa na pitanju!
Pojma nemam što mu se dogodilo, nije bio takav dok smo bili zajedno. Ili samo nije pokazivao to lice.

kad sam večeras iza pola dvanaest došla kući, mama (koja je u međuvremenu otišla spavati) mi je na stolu u dnevnoj sobi ostavila poruku da me na kućni broj tri puta zvao neki dečko koji se nije htio predstaviti, ali ima glas sličan Davoru Gopcu. Da, sto posto je to bio on! I maloprije je također zazvonio telefon... Javila sam se, ali s druge strane nije bilo odgovora, samo muški glasovi i nečiji smijeh u pozadini, a potom je poklopio. Mislim, halo?!? Jasno sam mu neodgovaranjem na SMS-ove dala do znanja da to neće ići i što sad želi? Čemu takve osnovnoškolske igrice i poklapanje slušalice? To samo pokazuje koliko je nezreo i blesav. Da je prava faca, nazvao bi me na mobitel, rekao sve što mu je na duši, ali ovako to neće ići. Nisam raspoložena za igru mačke i miša. Whatever... Nadam se samo da neće više zvati i slati SMS-ove.