Ovako se više ne može

Ukratko, nije baš pametno, igrat se s strujom tako rano ujutro...:))

Ali štaš kad sam ETF-ovac...

Pozdrav svome još usnulom svijetu...

I onoj malecnoj slavonkici koja čeka samo na mene (palim se na takve)...

Dosta zabušavanja, i besmislenog tetošenja tipkovnice i klikanja plastičnog miša.
Vrijeme je da se pokrenete i prestanete filozofirati ko nespašeni...
Trčat, teretana, treninzi...
Od svega pomalo...
Vi bi ste se samo fukali i pušili i pili...
I taman kad završite, samo viknete SLJEDEĆI!!!

pozdrav ljenguzama

Ali može, samo ako je do jaja...

Dogodilo se nedavno (možebit i juče) i jako mi se svidilo...

KOja cura to ne svlada, ne dolazi u obzir...

Kako se ljudi mogu odšarafiti i opustiti u subotu.
Pogotovo navečer, tokom izlaska ili druženja...
Tako je bilo i ove subote u Ecoli. Mali vašar čudesa. Bilo je dobre cuge, dobrih drugova i legica. Ma štaš više.

Zajebancija na nivou, al uostalom i kad je znala opast dizo sam je dobrano, kao moju jutarnju erekciju...:)

U ovim hladnijim danima...
Šta da se radi...
Čovjek se ne svjesno veže za kuću i samo neka talavizija i komp...
A opet vanka bi samo keeeenjali o tko je kome trpo šta...štaeee biiiilo

Izgleda da se vraćam treninzima...

Nemam pojma...

Ali upoznao sam jednu žensku i otkačena je 120%...
Već me zvala da idem s njom mijenjati ljetne gume na zimske...:)
Dosta stvari imamo zajedničko, zajebancije u vezi svega i svačega...
I za sada nitko od nas nemože začepit gubicu, a sati kad smo zajedno samo se tope...

Jebaga šta reći nego, sretan sam...:P

p.s. znam da ćeš čitati ovo, pa "iz FUNDAMENTA OBRATITI PAŽNJU NA PONAŠANJE..."

hehe

Dobar vam dan...

Na jučerašnji dan mi je bio 26. rođendan...
I osjećem se dobro...jebeno dobro...
Sve ponovo i novo, tu je za mene. Čeka da ga uzmem.

U subotu radim mali parteee...
Malo kolača, malo klope, malo dobrih ljudi, i puuuuno cuge...wooohooo :)

Ljudi ima među nama nešto ono. Nešto dobro, koje me tjera da izađem na ulicu i zavijam na mjesec...

Da živ sam, i cijeli svijet živi sa mnom.

Još da se nađe koja curka, za ovaj ludi đir koji neki zovu život...
Vauuuuuu

J E B E M T I

Jučer sam mislio umrijet...Nešto sam se otrovao...zamislite grahom...i ja sam neki vojnik...:)

Ma trzao sam se i poskakivao u krevetu kao da su me svi đavoli opsjeli...
Preživio sam i to...u nove radne pobijede...

Trebao sam napisati danas seminar iz digitalnih komunikacija...ali jok...nemam volje...:(

Sutra kad me profa stisne, jebiga, bit će ... stani pani...

Saznao sam da ovdje na iskrici ima zanimljivih i dobrih ljudova...
Evo čim ozdravim, želio bi se naći s jednom zanimljivom osobom...:)

Malo sam ukakio motku, ali štaš...kad sam slab...slamnast...

Ništa to je sve zasad veseli narode...
Pozdrav...

Jebemti, kako život zna ispasti čudan. U Magazinu od Glasa Slavonije ima jedna rubrika o kinima. I na slici Nalazimo se bivša i ja....

Kako loše....To je snimljeno, prije maltene godinu dana i sad ja to moram naći u novinama...;)

Nema veze, srce mi je i prije jelo govna i može i sad.

Ovu subotu sam proveo s čudnim društvancem...
Kupio si litru crnog i iznajmili dvd film The Doors. O rock, grupi, glumi Val Kilmer. Dobar film...Iako sam već pred kraj radio šprdnje na temu drogera, vijetnamskog rata i rokenrola...

Kasnije, dolazi poruka...od jedne gosspođice kojoj sam nekad drag, koja je iz Splita grada...da se nađemo na trgu...
Joj, a ja jedva stojim...
Ostatak večeri, pa bio je sličan filmu...:)

A snove, kakve sam imao tu noć...bolesno

Prvi je bio da sam obučen u neku uniformu, i neki grad ko stara Tvrđa, barokne zgrade i kockice koje čine kaldrmu...
Pucnjava, dvije bande, uglavnom djeca od 12-14 godina, ranjen sam u nogu, pužem do sigurnosti...dolazim da strme ledine, jedan malac ne više od 15 god., cilja mi u čelo, smije se sotonski, sirena, ja se bacim niz ledinu i otkotrlčjavam se u mrak, pucnjevi, moje buđenje...:(

Drugi san, prijatelj i ja idemo po podrumima, tješim ga zbog gubitka sestre, napolju je kaos, apokalipsa, ljudi žive pod zemljom, pod gradovima...urušavanje stropa...moje buđenje...:(

Danas je Bajagin kocert u gradu, neću ići jer dosta mi je mračnjačkih misli...
Počet ću opet trenirati, jer kad pijem nije dobro...
Ovaj medo će imati zimsko buđenje...:)

Jeste li nekad, saznali nešto o netkom ko vam je bio drag...
Ko vam je bio uzor i nekakva duševna vodilja...
Iako osoba o kojoj je riječ, već duže vrijeme nije s nama... svejedno, kada prekapaš po prošlosti sotaješ razjapljenih usta...

Nisam tako nešto ni zamišljao, da je ta osoba radila ili bila sposobna raditi...kako se čovjek iznenadi i ostane bez teksta....

A, što je najzanimljivije, sada mi je ta osoba nekako još više utkala se u moju bit...zapravo preko nje, kao da otkrivam sve moje vrline i nedostatke...

Pomaže mi da shvatim moju narav, ćud...nešto što je u meni zapisano, genetska struktura...

Sve postaje čitljivije... kao da je jedna osoba nekako uspjela podijeliti svoje postojanje na dvije naočigled različite individue...neko kratko vrijeme

Ovako nešto se može samo nagađati, ali...zar čovjek nije sačinjen od svih onih iskustava što se prenose genima...

Nekad požalim što imam tako bujnu maštu, a opet hladno stojim na zemlji...i onda bacam teorije koje nikada nisu daleke od istine...

Ovo sam napisao jer moram negdje staviti, ruke mi se tresu i imam tupost po cijelom tijelu...preslab sam u ovom trenutku da zadržim to za sebe...

Hvala...dragi moji

Zdravo gledaoci moji divni...

Ali, nemoj te se zavarati, to sunce je divlje i grize. Čim zađeš u sjenu...

Otišla mi majčica u city of Dubrovnik...e da nemam obveza i meni se išlo...

Evo, na bojištu ništa novo. Uzeo sam dva seminara i zasad nisam ništa napisao, a obećava da se riješim nekih čupavih predmeta...:)

U subotu, energija na 110% pa plesat dok svima štikle ne popucaju.
Nekad se treba pitati, jer se sve to isplati....
Odgovor leži samo u meni i vama.
Za sebe znam, jedno je sigurno, pa dođavola da se isplati...i dvaput ako treba...:)

Ljudi hello,

subota, eh ta subota. Rijetka subota uz moje društo može zakazati. Pogotovo uz koncetrt Belfast food-a...

Kad sam čuo prve violine, i bubnjeve...sav sam se naježio. U meni se budio mali zeleni keltski demon. Bio je te večeri jači od mene, i....prepustio sam se.

Slijedila je luda vrteška, skakanja i vikanja refrena, polijevanja piva (ipak su dani piva), sve što čovjeku treba da se pusti ventil.

Nekad, davno nekad,..., uz vatru u hladnoj tamnoj noći, vjerujem. Da su se ljudi poskidali i skakali uz vatru i njihali se uz ritam hipnotičkih tonova. Na neko kratko vrijeme, osjetio sam se tako slobodan. Bez odjeće i bez pravila.

Ukratko, živjeli dani piva. Ne bi bilo dobro da su svaki dan...:)

Prije učenja, slušam umilne zvuke pjesme Jimmy Carter od Electric Six. Odlični su. I za sve one koji se nekad osjećaju neuklopivima.

Like Jimmy Carter like, electric underwear
Like any idea that never had a chance of going anywhere
This is who you are
A celebrity who drives off a bridge in a car
Your beautiful body filling up with water

Like Harry Truman dropping bombs out of the air
Like any self-respecting multi-billionaire
This is who you are
Five dancing teenage boys who sing their way into our hearts
Backstreets back alright

And there's a toxic cloud hanging over her
And there's white noise on the screen
And there's a man in a hotel room assaulting the maid who just came to clean
Up the mess
Backstreets back alright

Like Ronald Reagan falling asleep for ever more
Dreaming of horses and dreaming of nuclear war
This is where we are tonight
Everybody under surveilance from a satellite
You can be the first one on your block to die

And there's a plague of locusts upon us
And there's a nightmare in the swarm
And there's a lion out in the desert slouching towards Bethlehem to be born..again
Backstreets back alright.....alright.

Jučer je bio jedan od boljih, koncerata u Osk. Atomsko sklonište.
Matorci su svirali bez stanke između pjesama i tri puta (3) izašli na bis. Majstoru su pukle dvije žice na bas-gitari , no to ga nije nimalo smelo da odsvira još bolje i još žešće.
Takvi ljudima treba dići spomenik, u pomanjkanju pravih heroja imamo obične ljude. Ljude koji daju sve od sebe, čak i kad je to nemoguće....
Koncert jke bio posjećen i od mladih i od starih populusa. Atmosfera, na kojoj je sama muzika i ljudi koji se deru na refren dovoljni da te opiju.
Nisam pio, ne previše...:)
Cura je bilo pregršt, i više...no poradi nedavnog prekida postah izbirljiv gad.
No već mi je mali ozbiljno zaprijeto, stalnim dizanjima na raznim (nekad nezgodnim) mjestima. Aktiviranje slijedi.

I say helou, to all you happy people.