Ghostoprimstvo

Zagledan u zvijezde iznad Afghanistana razmisljam kako vec sedamdeset dana nisam vidio oblak. Govore mi da sam u oblacima i da se moram spustiti na Zemlju. Zanimljivo, nitko nema percepciju stvarnosti. Oblaka nema ! Trebam li kriknuti? Necu. Ostajem u svojim snovima. Tamo su moji oblaci i divni su, mekani, bijeli, a na svakom ljubav...

Samo jedna sekunda bila bi dovoljna
samo blagi dodir tvoje ruke
bio bi dovoljan ove noći
Snovima ću te sada morati zvati
snovima nježnim kapke
umorne ljubiti
Samo zvjezdana noć kao stražar
svjedok će biti koliko
si mi trebala
noćas...

Nakon duge suse, poteklo je more piva, boca crnog spanjolskog vina. Danas boli glava. Dok hodam, tlo se giba i hoda sa mnom. Negdje se cuje pticji cvrkut. Ili je to mozda samo imaginacija koju prizvodi moj um? Otkud ovdje ptica kad nema drveta . Pricekati cu mrak , manje me bole oci nego po ovom suncu. Mozda opetdodje mala vristeca svedjanka pa razmrvi ovu vrecu kukuruznih klipova sto se tumbaju u mojoj glavi...
 

u rodjendanko jutro
nije se nista promijenilo
i dalje sam zvrkast
i dalje sam tu
u pustinji
sa svojim snovima
koje ne trebam
s kojima zivim
pun ljubavi
i s osmjehom
na licu s paucima
dijelim..

Samo malo sna
 
Samo malkice sna
u mom srcu
ostavicu Vama
nesretni..