Šum slika prošlosi

Zagreb, što u srcima našim stoji
Više ni vremena se ne boji.
Zagreb, što vrijeme naše kroji
I dane od rođenja broji.

Zagreb je grad kojeg voliš, Za
Njeg'sve bi dao, uspravno stao.
On čuva, bogatstva tvoja sva
Sve uspomene, On tebi je dao.

Žalosno, što ljudi za njeg'ne mare
Al'ljudi su čudne, čudne ptice.
Zagreb je vrijedan svake hvale

Čak i one sasvim, sasvim male.
Zagreb, što u srcima našim stoji
Više ni vremena se ne boji.

Kristijan Lukačin
23.10.1993.

U duboki očaj, dok tone duša
i ne može da se smiri, dok nemir ne kuša
sve u sebi jaz sluša,
ta jadna ljudska duša.

Da suza riječ, reči može
niz obraz, stihovi bi da se slože.
Poput kapi koja kapa
riječ bi rekla duša svaka.

I da netko sluša žubor vode
i da nitko tuđu dušu ne bode
i da roditelji djecu ne kude,
da duša na miru bude.

Neka svako sebi svojom rukom
iz bunara ljudskog, makar teškom mukom
uzme tuđe teške dane
i savije se poput grane.

Čovjek neka širi ruke
kuša Isusove teške muke
Duša kada suze pusti
Slobodan može u grob da se spusti.

Ne mora da plače
niti od sreče da skače
Samo da grijehe pokaje
i ljubav drugima da daje.

Kristijan Lukačin
1993.

Beskrajan pad za padom...Padam i padam...
Pasti ću još dublje...
Ljudkski je boriti se...Božje je pasti...
Pad za padom...Padam dan za danom...

čovjek bez ljubavi
usamljen je čovjek
pa radije se laže da voli
nego priznaje da ga se ne voli
prije će gorčina ispuniti moje srce
nego ljubav mi prizna
da ljubavi nema.
odmah u glavi
prije nego trenutak prođe
složim sve sličice i sve ljude
onako kako ja želim
ne poštujem ničije želje
i s pravom nitko ne
ne da ne mora
nego ne smije poštovati moje.
Kristijan, friško

Šum slika prošlosti...
Tišina pustoši noći, smiruje me.Sjedim tu, pomalo okrutan, pomalo sam.Osluškujem zvuke, što prošlosti, što budućnosti.Svaku misao, svaki trenutak, pomete vjetar.
Svaki crno bijeli san, svaku sliku u boji,odnese, šum vjetra, što oslikava noć.
Tjeraju me ti zvuci vjetra...Kada mi prića po krošnjama drveća...Traži od mene da postanem čovjek.Kada mi prića, raznolikošću valova...Traži od mene da postanem čovjekom.
Traži od mene ono što on nije.A ja sam kao vjerar,Nikada na istom mjestuNikada ista misaoUznemirujem i krošnje i valovePonekad crnim mislima, a ponekad slatkim lažima.
Jedino stalno i njemu i meni,jest treperavost zvijeza, na noćnom ogrtaću života.
Da, slike prošlosti na noćnom nebusu jedina istina koju imamo.
Sve ostalo prolazno je kao vjetarkao ja.
Kristijan. 05.08.2003. Seline-Reljani