Oprosti

Jedno, pa i ne tako davno, nehotice sam povrijedio jednu dušu. Povrijedio sam osobu koju sam volio.
Mislio sam tada da cilj opravdava sredstvo, mislio da je to što radim najbolje što znam.
Godine su prošle, i danas znam da nije bilo u redu.
Slučajno sam je ponovo pronašao tu. Čuo sam njen nick i javio se.Ona nije znala s kim razgovara.Poznaje me pod drugim nickom.
Probao sam iz nje izvuči bilo što o njenoj prošlosti, bilo što. Nikad se nije dala.Ni riječ o meni.Ni trunke ogorčenosti, ništa. Možda se samo brani i tu glumi neku sretnu osobu.Tko zna.
Znam da sam ju povrijedio jako.Znam da je bila na rubu snaga.Znam da živi, ali pitam se koliko.Pitam se je li sama. Uvijek mi je pisala da je. Možda joj trebam vjerovati.Nikad nije lagala.
A ja?
Ako vidi ovaj blog, prepoznat će se. Bila je najbolja, ali meni ni to nije bilo važno. Možda joj ovime želim još reći oprosti.
Inače ne želi komunicirati s menom. Možda stvarno za nju ne postojim. Ili je to njen ponos?
Nemam riječi za tu ženu, ima nekaj kaj me stalno tjera da joj nedam mira. I još uvijek biram krivi put.
Mrak ženo, molim te oprosti mi.Jer samo tak mogu naprijed.