DAGOBEROVA RAZMIŠLJANJA

Zacijelo je ova mlada žena
ponajljepša pod suncem ljepotica;
vedra i ljupka, slatka i milena,
puna ružica, puna ljubičica,
pametna, skladna, ljubazna, poštena,
blaga kad priča, dobroćudna lica.
I tako pred njom gasne ljepost svaka,
k'o što i zvjezda od sunčanih zraka.
Angelo Poliziano (1454-1494)

 

It was a great day when you came
Into our lives that day
It was a special moment when
I first did hear you say:

'I am the child that you did have
And I am glad you chose
To have me and I want to say
For parents you are those
That no one else has ever had
Any better any where
And on this day dear Mom and Dad
I'm glad that you're right here'

For birthday's are like fireworks
They sparkle and they leave
But you are like a golden fleece
Of closely knitted weave
So this is why we celebrate
Our offspring in this way
We all are knit together
And it is your BIRTHDAY.
Poem By M.J.M. ©1999

Sretan rođendan sleepless od srca :))*

Sasvim obična priča... Bila je nastavnica, jedna od nimalo rijetkih dojučerašnjih studentica koje teško odoljevaju teretu autoriteta; u njenom razredu ima moć, moć nad nama koji bi joj, da je na fakultetu polagala samo godinu dana duže, bili kolege a ne učenici.
I kako sada da se preko nas ne osveti svim priprostim tračevima svojih kolega, svim rukama koje su se "slučajno" u gužvi očešale o njenu isturenu guzu, svim pohotnim, mladim kurčinama koje su nemilosrdno razarale njenu pičku dok je stjecala prva iskustva... Pa kako joj uopće zamjerati što je voljela mučiti nas ispuštajući olovke pa se saginjući po njih otkrivajući pod rubom nametljive minice crnu svilu svojih nedvojbeno vlažnih gaćica, kako joj zamjeriti drske dekoltee... Štoviše, kako u svemu tome ne uživati?
Njena predavanja iz glazbenog nisu me interesirala. Zanimala me njena vlažna utroba. Pa i nije čudno što sam na ispitu dobio kod nje najuvjerljiviji "nedovoljan" svih vremena. Tko je prvi eksperimentirao s disonancom? Nemam pojma. Znam tko je prvi eksperimentirao u jazz-rocku, ali klasika, to stvarno ne znam. A i da znam, gledajući te sise kako naviru kroz dekolte, prije bih razmišljao o "Whole Lotta Love" Led Zeppelina, nego li o debeloj opernoj divi, ili discipliniranom violinistu... Sreća u nesreći, zahvaljujući neznanju i dekoncentraciji, ostao sam sam s njom ne bih li ispravio taj "nedovoljan".
"Ti," rekla je, "znaš najmanje na svijetu o ozbiljnoj glazbi."
"Znam druge stvari." odgovorio sam.
"Na primjer?"
"Znam tko je dobar sa stavljanjem trube u usta. Znam tko dobro barata palicama. Bubnjarskim palicama."
"Pa, dobro," nasmiješila se sjedajući na rub stola. "Znaš li ti što s trubom. Ili palicom... Palicama?" Gledao sam hipnotizirano u njene butine.
"Znam prepoznati talenat za baratanje palicama. I trubom."
"I?" upitala je bezobrazno križajući noge. "Imam li ja potencijala?"
"Mislim da da. Dat ću vam trubu pa vi pokažite koliko ste vješti ustima" odgovorio sam.
"A ako budem dobra, što dobivam? Neću ti dati dovoljan samo zato što imaš instrument."
"Pokazat ću vam koliko različitih zvukova postižem bubnjajući samo jednom palicom." Ustao sam i otkopčao hlače. Moj napet ud iskočio je na svjetlo dana njišući se pred njenim punim rumenim usnama. Obuhvatila ga je desnicom i primakla mu se jezikom, pa ga lagano liznula. Zatim je nasrnula smionije, obuhvativši usnama ogoljeli glavić i lupkajući ga jezikom.
"Pazi da mi ne svršiš u usta" rekla je zastavši.
"Šuti i radi!" naredio sam, uhvativši je za kosu i uguravši joj kurac do jaja u usta. Trgnula se i na čas se ukočila, pa naglo započela divlje oblizivati batinu. Tako je to s autoritativnim osobama... Pušila je neukrotivo, kao raspomamljena, pokušavajući na čas usisati kurac dublje no što je moguće, a zatim grubo ga jezikom izgurati iz ustiju i baciti se na uzavrela jaja... Kakva umjetnica.
"U redu, u redu..." procijedio sam na rubu orgazma. "Zaista dobro barataš instrumentom. Na meni je red." Ispustila je pijetla iz ustiju i legla na stol. Zadigao sam joj minicu i jednim joj pokretom svukao gaćice. Raširila je noge otkrivajući mokre prepone i obrijanu pičku. Kao u transu, navalio sam na nju i utrpao joj kurac, mameći iz nje prigušene jecaje. Ud mi je kliznuo u njenu vatrenu nutrinu kao progutan od gladnog ždrijela. Uronio sam lice u njene sise hitro oslobođene od bluze i grudnjaka, i usisao u usta nabreklu bradavicu, nekontrolirano joj cijepajući željnu pičku nabrušenim kopljem. Ritala se kao divlji konj pod svojim prvim jahačem. Zavukao sam prst u njen oznojen čmar ne obustavljajući niti vaginalne nasrtaje, slobodnom rukom stežući njene guzove mokre od znoja i sokova strasti.
Dok je dahtala gotovo se gušeći, prestrojio sam se i zario svoj mač u njen šupak.
"Hoću li dobiti odličan?" upitao sam rujući kroz njenu stražnjicu.
"Ahhhhh... Ne mogu... Uffff... Ne možeš dobiti više od dobar... Joooooš... Ufff..." Podigao sam njene noge u okomit položaj i zabio joj "instrument" u anus do jaja. Izvila se poput zmije pred neprijateljskim nasrtajem i procijedila:
"Da, dobro, da aaaah..." Kod idućeg takvog nasrtaja zgrčila se i sokovi njezina sladostrašća potekli su na stol. Ponovio sam to još jednom i zatim eksplodirao u njenu vruću unutrašnjost. Kakav koncert! I još ne klasičan!

Eto tekst još jedne drage blogerice koju uvijek čitam. Poznata ja na Blogu.hr kao baushtela lady reloaded te donosim tekst koji je objavljen na Bestseler-u te odmah upozoravam da oni koji su vrlo osjetljivi da jednostavno ne čitaju ovaj tekst.
Njena priča počinje ovako:
Ako imate psa - pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču…
Napisao Jim Willis, 2001.
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila “zločesta”, prijetio si mi prstom i pitao si me “Kako si mogla?” - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je “sladoled štetan za pse”, kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila “ljubitelj pasa” - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam “zatočenik ljubavi”.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od “tvog psa” postala sam “samo pas”, a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju “obitelj”, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao “znam da ćete joj pronaći krasan dom”. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo “Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!” A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se “Kako je mogao?” U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san… ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala “Kako možeš?” Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je “Oprosti”. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje “Kako možeš?” nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je “Kako si mogao” izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Post objavljen August 3, 2006 na Bestseler.net
Autor: Jazzie (http://www.bestseler.net/author/jazzie/)

Nisam mogao odoliti da Zrinkinu priču ne stavim ovdje na Iskricu jer vjerujem da mnogi ne posjećuju Blog.hr no učinila mi se jako interesantnom. Zrinkina priča počinje ovako:
Nemrem spavat, ne da mi se ništa pametno radit pa se sjetih bloga i jedne urbane legende. Ovaj se put neću baviti zagrebačkim crticama i besmislenom nostalgijom iz centra grada, nego ću vam podastrijeti priču koju mi je u zadnje dvije-tri godine ispričalo nekoliko (ženskih) osoba i u kojoj je glavna junakinja uvijek bila frendica sestrine šefice, cura koja je sa sinom ujakovog nećaka iz prvog braka išla u razred ili kolegičinog sina jetrvine pastrve zaova u drugom koljenu na žaru. Dakle, nitko živ ne zna kome se to dogodilo, je li se doista dogodilo, ali se priča svejedno prepričava. Moja je teorija da je riječ o svojevrsnoj inačici babaroga priče za solo cure, ali mi je svejedno zanimljiva + uvijek volim pitati ljude kako tumače danu situaciju i što bi učinili na jetrvinu mjestu.
Priča, elem ide ovako…
Već spomenuta čorbine-čorbe-filana paprika solo je žena u ranim tridesetima koja se, pribjegnimo eufemizmu, voli zabavljati s muškarcima. Često izlazi, često pronalazi srodne duše i nakon nekoliko tjedana neizbježno shvaća da si je u bližem srodstvu s kvartovskim prodavačem novina (a kojeg ni dezinficiranim štapom ne bi takla u nuždi) pa se onda svi rastanu u miru, slozi i veselju, a naša junakinja redovito frendicama zakuka da zakaj na svijetu više nema NORMALNIH muškaraca.
Jednom prilikom, međutim, dotična nekad-djevojka na nekakvom partyju ili tko zna gdje već takve idu na mriještenje upozna mladića, nazovimo ga Ratko, s kojim se istog trenutka dobro složi, do dugo u noć s njime razmjenjuje zanimljive anegdote i grohotne pošalice pa negdje pri kraju te duge noći odluči i prihvatiti njegov poziv da se premjeste na udobnije mjesto, čitaj: njegov stan.
Ondje pukne suluda strast, lome se kreveti, isprobava se izdržljivost kuhinjskih pločica, kondomi se odbacuju u trku kroz hodnik i čini se kao da će sve završiti na stranicama seksualne antologije naše glavne junakinje, koja se usput, u tračku svijesti između dva orgazma, čak i ponada da bi simpatični Ratko mogao biti i nešto više. Negdje pred jutro, dvoje protagonista isprepleteni zaspu tko zna na kojem komadu pokućstva i iscrpljeni višesatnim vratolomijama ne bude se najmanje nekoliko sati.
Prva se iz postkoitalnog drijemeža trgne naša šefičine šogorice šubara (samo zato da zadržim aliteraciju), pozvana prirodom ode do sanitarnog čvora i ondje shvati da ju je upravo spopao jednomjesečni podsjetnik da joj jajnici još uvijek očekuju kojekakve aktivnosti. Zbunjena, pomalo bijesna i u napadu oveće nelagode stane se brzo oblačiti i spremati na povratak kući kadli se njen Alfa Romeo trgne iz sna i zapita je kud je navrla.
Pa, moram doma, vadi se ova. Pa, nemoj još, nagovara je Ratko. Pa, ovaj, zbilja moram, ne znajući kako bi se opravdala ustraje glavna junakinja. Pa, zakaj, subota je, ne da se mladić. Slomljena višekratnim nagovaranjem i zapitkivanjem, naša mu solerica ipak prizna u čemu je stvar te uz spominjanje higijenskih potrepština, paracetamola, vlastite kupaonice i termofora krene prema ulaznim vratima.
No tu se junak naše priče pridigne iz kreveta, uhvati je za ruku i uz smiješak joj razumijevanja objasni da nema nikakvog razloga za odlazak. Potom je odvede u kupaonicu, otvori jedan ormarić ponad umivaonika, ne trepnuvši rekne: Imam ja sve što ti treba i pred njenim očima rasprostre zavidnu kolekciju:
- ulošci, tri modela
- tamponi, dvije veličine
- kreme za lice, dva tipa (suha i mješovita koža)
- losion za skidanje šminke
- blazinice od vate
- neraspakirana četkica za zube iz supermarketa ili DM-a
Napominjem da, ako je vjerovati izvorima koji su mi prepričavali tu priču u nekoliko varijanti, u stanu nije bilo ama baš nikakvih naznaka da lik živi bilo s kim drugim osim sam sa sobom. Kao pripremu za rasplet dodajem i to da je glavna junakinja nekoliko trenutaka zurila o otkriveni arsenal, uma potpuno prazna od šoka i nogu pomalo drhtavih od straha (i vjerojatno pomanjkanja željeza koje zna nastupiti u njenu osjetljivu stanju). Zatim je promrmljala neku nebuloznu ispriku koja joj je dopustila da usprkos postojanju svih potrepština u stanu njena kratkoročnog odabranika ipak ode kući. Odjurila je koliko je noge nose i nikad mu se više nije javila.
Ostavimo sad po strani je li priča istinita ili nije. Najvjerojatnije nije, ali mi je svejedno zanimljiva jer je pri svakom prepričavanju u ženskome slušateljskom življu izazvala nelagodu i sentiment koji bi se uobličio rečenicom: Jebote, koji SAJKO! Gotovo sve redom potpuno smo razumjele heroinu i njen promptni odlazak u noć, premda je zapravo bilo jutro i premda su nam uvijek odagnali sumnje da lik zapravo ima ženu koja je na godišnjem. Dapače, kad bi nas se uvjerilo da lik ne živi s nekom ženom, nego je sve te potrepštine nabavio da se nađu u nuždi, koljeni bi nam zglobovi još glasnije zazveckali od užasa, makar i ne bile u osjetljivom stanju gubitka željeza kao protagonistica urbane legende.
I sad, mene zanima čega smo se mi toliko užasnule jer osim što pri pomisli na sličnu situaciju također osjećam stanovitu nelagodu i sklona sam čovjeka, baš kao i svi ostali, etiketirati čudakom, psihopatom, luđakom i tko zna čime sve ne, nisam baš potpuno sigurna zašto. Netko dobrohotniji čovjeka bi možda nazvao brižnim, pažljivim, u najgorem slučaju praktičnim i snalažljivim, ali nijednoj slušateljici te priče dobrohotnost nije bila ni na kraj pameti. Sve su se istog trenutka naježile i počele zamišljati koje zadnje namjere krije mozak koji je takvo što isplanirao i koji se tako dobro opskrbio. Vjerojatno vam ne moram napominjati da je većina muških recipijenata poruke koju nosi ta priča uglavnom reagirala zbunjenim pitanjem: Pa kaj onda?, eventualno dopuštajući: Dobro, tip je malo čudan i meni se tak nekaj ne bi dalo, ali šta sad… Naravno, svatko prisutan s duplim x kromosomom istog bi ih trenutka ušutkao rečenicom da ništa ne razumiju.
U pokušaju objašnjavanja nelagode koja je gotovo svaku ženu obuzela pri slušanju te priče, razvila sam nekoliko prilično klimavih, ali ipak postojećih teorija. Jedna je ona o groblju propalih veza. Kad vidimo takvo što u muškarčevu kupaonskom ormariću, naime, gotovo sve ćemo, bez iznimke, pomisliti da muškarac sigurno sam od sebe nije kupio sve to. Ako, pak, u stanu ne postoji nijedan drugi dokaz da s njim kohabitira kakva ženska osoba, zaključit ćemo da je sve to ostalo nakon neke žene koja nekoć jest živjela ondje ili je barem opetovano svraćala, zbog praktičnosti si ostavljajući pokoju potrepštinu za sljedeći posjet. Ako je tomu tako, to bi značilo da mi, trenutačne posjetiteljice sporne kupaonice, koristimo kozmetičku ostavštinu naše prethodnice, a to nam se nimalo ne sviđa. Nije posve jasno zašto jer gotovo nijedan muškarac s kojim sam pričala nije imao problema s time da se posluži paketom (neiskorištenih) britvica koje je u stanu njihove sadašnje odabranice možebitno ostavio prethodnik. No eto, većini se žena s kojima sam pričala ta ideja ne bi ni najmanje svidjela.
Druga klimava teorija koju sam razvila u pokušaju objašnjenja poriva za bijegom od sakupljača ženskih higijenskih potrepština ona je o planiranom osvajanju. Nekoć su žene s podozrenjem gledale na likove koji su svijetom šetali s tri do pet kondoma u džepu, sve pod maksimom UVIJEK SPREMAN. Pojava AIDS-a i naširoko rasprostranjena edukacija o sigurnom seksu donekle nas je riješila te nelagode pa smo sretnije kad se mladić kojeg susretnemo ipak brine o zaštiti (bolje i to nego da nam prodaje bureke o tome kako njega-prevelikog kondomi "uvijek žuljaju" pa ih zbog toga (ha!) ne voli koristiti). Svoju smo nelagodu, međutim, prebacile na druga, nazovimo ih tako, lifestyle-područja i sada nam se bilo kakav drugi pokazatelj planiranog osvajanja čini jednako odbojnim kao nekoć buljuk kurtona u džepu. Vjerojatno je u korijenu te odbojnosti naša želja za ekskluzivom, opako narušena prizorom hrpe uložaka koja je očito namijenjena već nekoj koja naiđe. Da ne spominjem užas pri pomisli da je neka već naišla i nešto od toga koristila.
Treća teorija možda je najklimavija od svih, ali ni nju, kao ni prethodne dvije, ne bih u potpunosti odbacila. Možda nam je Ratko toliko odbojan zato što nam se njegov postupak jednostavno čini jadnim. Kao, majkumustaru, zar doista nema pametnijeg posla nego lutati naokolo po supermarketima i kupovati tampone, sve u nadi da će jednog dana kući dovesti neku kojoj bi mogli zatrebati? I pogledaj ga, molim te, kako je samo ponosan na svoju zalihu! Kao da hoće kazati: Napokon sam našao i KORISNICU. Do sad si je prisustvom takvih predmeta samo stvarao iluziju postojanja žene u vlastitu životu. Možda je čak i prizivao. Luzer.
(Dodatak: zanimljivo je da je ta teorija u logičkoj kontradikciji s prethodnom. Naime, dok u pozadini prethodne teorije stoji naša želja za ekskluzivom i užasavanje nad očitim rušenjem tog romantičnog ideala, ovdje se užasavamo nad činjenicom što lik očito ne može nabaviti žensku pa zbog toga, sve u nadi da će je prizvati, tumara trgovinama u kojima se prodaju ženske potrepštine. Dok u prethodnoj teoriji želimo iluziju o tome da smo jedne i jedine, ovdje nam se pomisao da smo se možda jedino mi "upecale" na takvog luzera nevjerojatno gadi. Ah, misteriji i proturječja ljudskoga sparivanja...)
Naravno, dalo bi se tu isplesti još horror-priča koje bi Ratkovo ponašanje utrpale pod etiketu abnormalno, a Junakinjinu paniku pod razumljivo. Možda je fetišist. Možda mu je to od mame koja povremeno svraća iz provincije (a koji BOLESNIK čuva mamine uloške u kupaonici? Bljak!). A možda je riječ i o kakvoj prestrašnoj tajni koju nijedna od nas ne bi uspjela dokučiti čak niti u najžešćem napadu paranoje. Kako god okrenuli, nelagoda ostaje.
Vratimo se mi, međutim, ipak činjenici da priča najvjerojatnije nije istinita. Moje odbijanje vjerovanja u njenu autentičnost vjerojatno je samo još jedan pokazatelj gore razmatrane tajanstvene nelagode jer ni uz najbolju si volju ne mogu predočiti odraslog solo muškarca koji zbilja sve to ima u kupaonici. Dakle, sigurno je izmišljen i ha-ha-ha. Tu ipak nije kraj jer sam se ja sklona svašta i previše pitati o svakoj gluposti koju čujem ili mi padne na pamet. Jedno od zadnjih među tim bezbrojnim pitanjima koja mi se nameću kao što su se uvijek nametala pitanja na sjednicama CK SKJ, ono je o razlogu iz kojeg ta priča, usprkos očitoj neistinitosti, kruži krugovima mojih solo vršnjakinja. Sve znamo da to nije istina, ali si sve to prepričavamo kad god nas uhvati potreba za zgražavanjem i omanjom dozom užasa. No zašto onda ne izmišljamo stoput gore priče – one u kojima bi se frajer pokazao serijskim ubojicom koji pokraj sladoleda u ledenici drži odsiječenu ruku žene koja ga se usudila ostaviti? Ili, da malo snizimo ton, zašto se tip ne bi pokazao najobičnijim perverznjakom kuhinjskoga tipa? Recimo, usred vatrenog seksa od partnerice počne zahtijevati da mu se popiša na glavu ili štogod slično. Zašto Junakinja u kupaonskom ormariću ne pronalazi bičeve, kuglicu za usta i policijske lisice? Zašto se po nekom pokazatelju ne ispostavi da je lik zapravo hitman domaće zločinačke organizacije i zašto njegova jednonoćna priležnica ne pronađe popis ljudi koje treba likvidirati na kojem je i, recimo, ime njezina šefa? Zašto pri dolasku u stan i razodijevanju naša solerica jednostavno ne sazna da je tip zapravo žena? Sve bi to bile priče u usporedbi s kojima je ormarić pun uložaka i kremica najobičniji Tom i Jerry pa svejedno radije prepričavamo takvo što. Zašto?
Odgovor je, mislim, i više nego jasan. Sve gore pobrojane priče, koliko god divlje zaokrete mašte zahtijevale, puno su vjerojatnije od priče s ulošcima pa samim time i puno lošiji materijal za urbanu legendu. Ako baš hoćete, takve su priče prije materijal za crnu kroniku nego za a-što-bi-ti-napravila trač s prijateljicama. Kroz reakciju na takve priče nijedna se od nas ne bi otkrila kao neki poseban tip ličnosti niti bi imala priliku implicitno pokazati što od kretena nikad ne bi trpjela. Nije vam, naime, potrebna neka posebna osobina ličnosti niti pripadnost određenom "urbanom krugu" da biste se užasnule nad perverznjakom koji hoće da mu se piša na glavu ili nad mafijaškim hitmanom. Odbojnost prema luđaku koji drži uloške u kupaonici je, međutim, nešto čime se sve volimo preseravati jer nas to svrstava u krug nenadjebivih frajerica. On je pomalo odbojno, ali ipak bezopasno iskustvo kojim se ilustrira naša urbanost ili, ako hoćete opisno i jasnije – svašta smo prošle u ovom ludom gradu. Zato volimo prepričavati takve priče.
No na stranu sad nadrisociologija i psihologija omanje mase – moje završno pitanje svima vama – što mislite o Ratku? I zašto? Kao i u svim prethodnim tekstovima, komentari su vam otvoreni…
Post napisan srijeda, 9. kolovoz 2006, 19:32:14
Autor teksta: Zrinsko pismo ili potraga za priTSCHom (http://zrinskopismo.blog.hr)

 
neka si onaj/ona tko je onakav lijepi blog prijavio kao nepoćudni gurne kišobran u guzicu i skoči na glavu sa katedrale ... 
ta osoba je pizdek/pizdekica i valjda mu/joj je moralnost došla već do toga da pimpek/pizda su zagorili do imendana ...
nabijem vas na nepoćudni kurac ...
 

Kao da je razumjela, opkoračila me, prstima odmakla gaćice između nogu u stranu i bez odlaganja namjestila se točno na vrh tamno crvenog glavića. Nije se opirala niti kad sam joj počeo stiskati bujne sise pod glatkim materijalom majice. Bio sam siguran da se tako nešto doživljava samo jednom u životu dok je izluđujuće sporo klizila niz moj kurac. Došavši do samog dna otpočela je s kratkim, ali energičnim kretnjama zdjelicom naprijed i natrag.
Usred surfanja kurzor-strelica koja je dotad mahnito skakutala od jedne do druge slike, naglo se ukipila na mjestu. Sve nervoznije kretnje mišem po podlošku nisu davale rezultata, kao ni resetiranje računala, niti provjera svih meni poznatih postavki unutar sustava. Sljedećeg jutra posudio sam od kolege na poslu mali oglasnik u potrazi za stručnjakom većeg kalibra no što sam ja. Zaokružio sam nekoliko oglasa i započeo s telefoniranjem. Na prva dva odabrana broja nitko se nije javljao, dok se na trećem, na moje iznenađenje, javio prilično ugodan ženski glas. Na njeno pitanje "Čime vam mogu pomoći?" odgovorio sam "Jučer uvečer blokirao mi se miš. Sve sam pokušao da ga pokrenem, ali ne mogu naći rješenje. Do sada nikada nije pokazivao ni najmanje probleme u radu." Informatičarka senzualna glasa s druge strane žice bez problema je pristala doći istog popodneva kod mene, najavivši sigurno otklanjanje kvara.
Nakon povratka s posla i ručka nestrpljivo sam očekivao zvuk zvona na vratima, pitajući se odgovara li stručnjakinjin izgled glasu. Točno prema dogovoru zvono se oglasilo, te sam pohitao do ulaznih vrata. Ostao sam nemalo iznenađen, ali sam se uspio sabrati. Pred vratima je stajala plavokosa, iznimno zgodna djevojka, u pripijenoj majici i mini suknji. Kada bi netko od mene tražio da pronađem minus na njenoj pojavi možda bih jedino mogao istaknuti malo prenapadan make up. Dala mi je ruku, gledajući me ravno u oči i ne sustežući se ušla u hodnik. Oborio sam nesvjesno pogled misleći "Kakvih sve danas nema informatičara".
"Gdje ćemo?" upitala je, te pošla u smjeru moje ruke. "Tvoj problem nije rijedak, ali, vjeruj mi, podigla bi ja i najgori slučaj od miša iz mrtvih" kazala je naglo me zgrabivši rukom za jaja. Kao da me netko polio hladnom vodom. Vjerojatno sam izgledao prilično glupo dok sam grozničavo odabirao svoj sljedeći potez. Glas mi je zastao u grlu, a ona mi je umanjila izbor povlačeći moje hlače do koljena. "Zar sam ja uistinu takva faca? Ne mogu vjerovati. Samo me je pogledala i vidi gdje smo sada," zapanjeno sam razmišljao, dok mi je krv udarala u obje glave intenzivno.
"Pa neka, ako baš hoće, nemam ništa protiv" kazao sam sebi i u stilu svog novog imidža fatalnog mužjaka nonštalno se zavalio na krevet. Najprije lagano jagodicama prstiju, a potom jezikom mazila je moj glavić koji je vidno bubrio. Rutinirano je strpala moj penis u usta, uvlačeći ga, i uz snažni pritisak usnama izvlačeći naizmjenično. Za potpuni užitak jednom rukom lagano me drkala u samom korijenu kurca, a drugom nježno masirala jaja i kružić analnog otvora. Kroz sve jače osjećaje kovitlanja u mozgu mislio sam: "Bog te mili, koja kurvica. Možda nije normalna. Ma, ionako mi nitko neće vjerovati". Odmakla je glavu od pulsirajuće, jako sluzave i strašno tvrde kare, obrisala nadlanicom usne i kazala: "Je li bolje sada, jesam li prava majstorica?"
Grgljao sam nešto nerazumljivo te bih se u tim trenucima bio složio sa svime što bi rekla, samo da ne stane. Kao da je razumjela, opkoračila me, prstima odmakla gaćice između nogu u stranu i bez odlaganja namjestila se točno na vrh tamno crvenog glavića. Nije se opirala niti kad sam joj počeo stiskati bujne sise pod glatkim materijalom majice. Bio sam siguran da se tako nešto doživljava samo jednom u životu dok je izluđujuće sporo klizila niz moj kurac. Došavši do samog dna otpočela je s kratkim, ali energičnim kretnjama zdjelicom naprijed i natrag. Bilo mi je sve ljepše dok je ona izgledala nekako nezainteresirano. "Valjda je nimfomanka. Ma baš me briga, ovako me dobro nije jahala još ni jedna" mislio sam gledajući njeno lijepo i hladno lice. Elastička mačkica uvijala se kružno oko mog stupa trzajući ga u svim smjerovima. Tada sam izgubio kontrolu i stisnuvši zube zgrčio se spreman na bljuvanje sperme. Naglo je odskočila izvukavši moj napeti kurac iz sebe i rukom ga s par pokreta snažno potaknula na povraćanje. Ovoga puta svršavanje mi je trajalo valjda nekoliko puta duže no ikada do sada. Mokrog trbuha disao sam pomalo dolazeći svijesti.
"Eto bolje se valjda nije moglo napraviti", kazao sam ležeći i dalje na leđima."Bogami ne, a sada ono po što si stvarno došla." " Ma što je tebi, jesi normalan, ti si životinja, a ne čovjek. Što ti treba napraviti da bi bio zadovoljan", nastavila je uz osmijeh. "Pa, kurzor, kompjuter, valjda" kazao sam, a bivalo mi je sve manje jasno. Nisam ti ja za moderne stvari. Ja znam ovako, a ako ti treba još i više traži neku drugu, puni su ih oglasnici" rezolutno je zaključika na moje čuđenje, zatraživši sto maraka ili protuvrijednost u kunama.
Moje protivljenje prekinula je vrlo efikasno: "Ne daj, pa se vraćam za pola sata sa Senadom. Dat ćeš onda dvjesto i jest svoje zube."
Tek sljedećeg tjedna, olakšan za sto maruna, u novom broju oglasnika pronašao sam objašnjenje. Na drugoj stranici crnio se uokvireni tekst "Ispričavamo se svim čitateljima zbog pogreške u obradi prošlog broja uslijed koje su zamijenjeni telefonski brojevi u rubrikama Informatičke usluge i Poznanstva."

Rekoh da neću pisat no prekinuh post pisanja te dodah i svoje razmišljanje koje je recimo iskreno pomalo subjektivno.
Administratorima
Potpuno ste pogriješili u koncepciji razmišljanja te napravili sasvim krive poteze. Trebalo je sasvim otići u drugom pravcu a ovako će cijela stvar ispasti potpuno djetinjasto sa opcijama koje ste postavili.
A sada odavdje pa nadalje u revijalnom tonu naslova.
Komentar:
...social skills... (by sagittariusclassic)
Nema se tu što mnogo toga reći osim da je rečeno puno toga što je istina i da bi ipak kad se dođe u neko društvo ma tko bio organizator ili domaćin trebalo znati ponašati. Naravno nije nužno da se iste mora poštovati i cijeniti (ovo je moje osobno mišljenje) no barem tada kad se dođe treba pokazati malo poštovanja prema ostalima koji su u tom društvu. Vjerujem da će ubuduće barem taj dio forme biti zadovoljen.
(Ovdje sad ide moje subjektivno mišljenje: Znam da od strane mnogih Iskričara nisam nimalo cijenjen i poštovan te da se iza leđa me ogovara uzduž i poprijeko no kao što su mnogi od Vas ovdje mogli primjetiti zbog toga se nimalo ne uzbuđujem. Tko me ne želi u svojem društvu mogao je primjetiti da se uopće ne namećem i ne guram u to društvo da se sa istima nađem jer što ljude opterećivati sa svojom blizinom. Zato ima onih sa kojima se dobro osjećam i lijepo mi je u njihovom društvu te ugodno, mogu razmijeniti mišljenje koje nužno ne treba biti ispravno no od istih ću dobiti ispravak netočnih navoda te ću vjerujem o istome razmisliti i vidjeti gdje sam pogriješio. Naravno ogovaranje i omalovažavanje kod njih je zadnja stvar koju mogu očekivati a o pljuvanju i sličnome ne vrijedi uopće ni pisati.)
No kako kaže dobra stara poslovica: ".. sto ljudi, sto čudi ..." pa sam se odavno prestao čuditi mnogim događajima. No nadam se da će sad neki ipak uvidjeti gdje su pogriješili te slijedeći puta će to biti puno drugačije, nadam se.
Komentar:
čajanka kod paranoičnog crnog mačka (by rodondreon)
Ne da sam baš razumio što je pisac ovime želio reći no vjerujem da je želio formom Orwell-ove životinjske farme/bajke prikazati događanje na meni ugodnoj večeri druženja. Neke stvari je teško ponekad bajkovito opisati ma koliko se mi trudili jer može doći do nerazumijevanja istog te do pogrešne interpretacije i stavljanja krivog mišljenja u komentar.
No ipak napominjem da je to bilo jedno lijepo i dobro druženje usprkos svemo što se dogodilo.
Komentar:
Mossad Files: Slučaj Bambijevog tate (by traper)
Eto uz sve pokušaje Mossada da nam podmetne lošu karmu događanja ipak je tu uz pomoć Hamasa došlo do velikog obrata gdje se duboko pomalo prohladnu noć moglo uživati u razgovoru, dobrom piću te klopi koje se ne bi posramio ni jedan Sheraton.
Očito najvažnija pouka svega je da se samo treba opustiti i prepustiti situaciji te u njoj naći mjesto najviše za sebe a onda time i prema drugima sa kojima si u društvu.
Spock-ova uzrečica: "Live long and prosper."

 
odlučih da bi bilo pametno da se maknem sa iskrice na neko vrijeme (sad vjerujem će mnogi koji me ne vole, oni koji me nimalo ne cijene i ne poštuju likovati) ...
vjerujem da će se neki zapitati, zašto? zato jer ne želim ljudima kvariti raspoloženje a ono je na iskrici takvo da se može nazvati jednom riječju: cmoljenje osim časnih izuzetaka koji ovdje kao i u normalnom životu postoje te hrvaju se sa neznamnijačime i pokušavaju unjeti malo vedrine u ovo sivilo ...
pošto sam ja sretan čovjek i ne želim nimalo mjenjati kod sebe situaciju te kvariti si raspoloženje ne vidim razloga da dajem postove na koje ću dobivati komentare tipa: "kako možeš biti sretan kad se oko nas dešavaju sranja u bananacro ili ttreba na finjaka dobro izreklamirat, onda bu se našlo sigurno par iskričarki koje budu jalno odlučile da to treba razjebat" ...
prvo čovjek sam koji svoju sreću gradi na malim stvarima i korača kroz život stepenicu po stepenicu te ispred sebe ne postavlja veće izazove koje neće moći savladati te se dovesti u situaciju da je zbog toga konstantno zbediran i loše volje ...
naravno neki će zasigurno reći da je lako meni, no malo vas je u situaciji da mjesec preživljava sa ponekad manje od 500 kuna (kad sve plati i otplati) te nađe dovoljno još i za druženje sa ljudima sa kojima se dobro osjeća i raduje te veseli sa njima svakom dobro ispirčanom vicu ili dogodovštini koja nam se u neko vrijeme dok smo tu dogodila ...
no to ne smatram svojim porazm nego živim i radujem se svakom danu te zahvaljujem dragom bogu što mi podari zdravlja da mogu uživati u svom životu i ne žalim ni za jednim trenutkom nego čak štoviše poštujem ga i osmjeh mi vedri lice i dušu ...
prema tome da mnogi od vas ne bi bili prisiljeni čitati moje sretne postove u kojima pišem o svom zadovoljstvu ali i zadovoljstvu ljudi sa kojima sam okružen i živim sa njima određen život prebacit ću se samo na privatne poruke i komunikaciju sa onima koje mogu vidjeti te sa onima koje moja sreća i zadovoljstvo nimalo ne smetaju nego štoviše im daje podstreka i raduje ih te i sebi pomalo usrećuju život na taj način ...
ostale ostavljam van komunikacije u njihovom cmoljastom svijetu punom nezadovoljstva i postova u kojim a odiše mnogo gorčine na sve što se oko njih dešava da uživaju u tome da ispadaju "žrtve" situacije ili društva te imaju stalnu potrebu da ih neko sažaljeva ...
meni to ne treba a niti želim da me itko sažaljeva jer život koji izabrah, izabrah sam bez ičijeg savjeta i pomoći te se nemam prava na isti nimalo žaliti a kamo li dopustiti si ikakvo samosažaljenje jer ga zbog svoje odluke ni ne zavrijeđujem ...
zato dame i gospodo uživajte tj. žalite se i međusobno tješite se umjesto da se adekvatno preispitate ili uhvatite u koštac sa ciljevima koje ste si postavili pred sebe te da ih možda malo korigirate dok još možete i ne postane prekasno ...
adio
 

gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li itko reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
ali mogu ti reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

kako dugo će postojati
koliko dugo će nestajati
želje, potrebe, osjećaji
koji koče i pokreću
tebe, mene sve to vrijeme
srca tvrda k'o kamenje
da mogu ti reći
pokazat put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami
Bare i plaćenici

 
lijep i nadasve ugodan osjećaj ako ga činiš sa pravim ljudima koji se međusobno poštuju i cijene te koji faciniraju svojom jednostavnošću i otvorenošću...
nekoliko sati prođe samo tako u prirodi Bundeka da nisi ni osjetio a već je vrijeme za razlaz i pripreme za sutrašnji naporni radni dan :)
 

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.
Paul Eluard (1895-1952)

 
tu sa strane u opisu neka si dobro neki odavdje pročitaju što je pisac mislio sa time reći...
za naknadne pritužbe na opisu napisano me LIBO RACKU!
 

Rukom je dohvatio šlag i premazao joj međunožje. Uvalio joj se glavom među usmine, šireći ih i gledajući vlažnu, ružičastu unutrašnjost. Dahtala je i zatomljivala vriskove koji su se otkidali iz dubine njene nutrine. Jezikom ju je izbezumljivao, a onda je bez najave zabio svoje koplje u nju. Izvila je zdjelicu u pokušaju da se što više natakne na njega.
Otvorila je hladnjak i zadovoljno promotrila njegovu osvjetljenu, dobro popunjenu unutrašnjost. Raskoš, prava pravcata orgija hrane. Osjetila je kako joj rastu zazubice od same pomisli na sve mogućnosti koje se pružaju ako namirnice znaš upotrijebiti kako treba, ako imaš dovoljno mašte. Nije mislila na kulinarsku, gurmansku varijantu upotrebe, već na  nešto puno maštovitije. Zadovoljno je cmoknula jezikom i zatvorila hladnjak. Uzbuđenje u njoj je raslo, sve je bilo savršeno spremno, samo još da sebe pripremi za večerašnju zabavu.
Poluuzbuđena, krenula je u kupaonicu, pustila vodu u kadu i dodala dvostruku količinu mirisnih soli. Zrak se ispunio mirisom orhideja, veliko ogledalo zamaglilo se od pare, pa se promatrala kroz zamagljenu površinu. Krupne grudi prkosno su i ponosno krasile njezin prednji dio; nisu imale tendenciju stremljenja prema pupku, već su veselo stršale prema naprijed, usprkos svojoj popriličnoj veličini. Bila je ponosna na njih. Bradavice su joj bile veće nego kod ostalih žena, ali nisu bile tamne, već nježno ružičaste, krasno se uklapajući u okolinu. Ponosno ih je pogledala i zatresla gornji dio tijela. Zatalasale su se nesputane, velike i poželjne. Bože, kako je to seksi i dobro. Struk joj je bio tanak pa su nabrekle grudi još više dolazile do izražaja. A od struka bokovi su upotpunjavali sliku seksi okruglice. Bili su lijepo zaobljeni, čineći njenu liniju savršenom; možda samo da joj je guza malo veća, ali... pa ne može se imati apsolutno sve. Barem je skladna i čvrsta, noge duge, točno koliko treba da ne izgleda preniska, ali ne "do vrata" kao kod manekenki. Ma, zaista je bila zadovoljna svojim izgledom. A i drugi. Izgledala im je poput bačve baruta... nikad nisi znao kad će planuti i što joj može zapaliti fitilj. Obožavala je i hranu i seks, i to se na njoj vidjelo. Zračilo je iz nje.
Utonula je u toplu vodu, trljajući se čvrsto grubom rukavicom. Voljela je osjećaj koji je rukavica izazivala u njoj. Čvrsto, ali ne grubo, nadraživala je svoju svilenkastu kožu. Naježila se. Bradavice su joj stršale. Sve to je u njoj izazivalo novo uzbuđenje, pa se nježno pogladila po svojoj razdraganoj žabici. A žabica je poskočila od ugode; voljela se maziti i biti u centru pažnje. Dohvatila je losion za tijelo i obilno se natopila njime, koža je zahvalno upila vlažnu mirisnu tekućinu. Blago narajcana obukla je samo laganu, svilenu, dugu kućnu haljinu. Svila ju je obuhvatila i zakrilila svojom mekoćom. Parfem je nanijela po principu M.M. koja je stavljala samo po pet kapi Chanela 5. I ona je voljela klasiku; to je bila jedina njena konstanta.
Iako ga je očekivala, zvono na vratima iznenadilo ju je. Trgnula se i požurila otvoriti. Pred njom je stajao visok, dobro građeni, tamnokosi muškarac. Bacila mu se oko vrata, nudeći mu svoje vlažne, poluotvorene, željne usne. Ugurao joj je jezik, sudarivši se s njenim zubima; čvrsto je stežući oko struka i spuštajući ruke na njene čvrste guzove. Pritisnuo ju je uza sebe tako da je osjetila njegovo uzbuđenje i spremnost.
"Toni", dahnula mu je za vrat. To je bilo sve jer ih je obuzimala snažna strast dok su se zaneseno ljubili i stiskali jedno uz drugo. Njihova kemija bila je savršena, nepogrešivo se javljala svaki put sve većim intenzitetom. "Stani", prekinula ga je, odmičući se od njega. Duboko su disali, gledajući se netremice. "Čeka nas gozba", dometnula je.
Uvela ga je u sobu gdje je stol već bio raskošno dekoriran. Svijeće još nije upalila, pa to učini sada, i natoči čašu pjenušca. Pružajući mu čašu, očeše se o njega, namjerno ga izazivajući, i krene u kuhinju. Kamenice su čekale uredno složene na ovalu. Uzela je sve potrebno i stavila na nizak stolić u sobi. Sjeli su na udobne jastuke, razbacane nemarno oko stola. U isto vrijeme pružili su ruke prema školjkama. Gledali su se netremice dok su gotovo ritualno obavljali pripremu školjaka. Sok limuna cijedio im se po prstima. Oblizala je prste, uživajući u kiselo oporom ukusu. Njegove oči netremice su pratile njene pokrete. Nije sakrivao svoje uzbuđenje. Mislio je da bi i nju mogao pojesti, prosto progutati, baš kao ovu školjku. Dotakli su se vrhovima jezika; drhtaj sladostrašća prenosio im se tijelom. Dok se vraćala na svoju stranu kapnulo joj je među grudi. Sada se on pridigao i razmaknuo joj svilenu tkaninu ogrtača. Zagnjurio je glavu u njene grudi, udišući mirise kože i losiona, koji su se miješali s mirisom hrane. Pratio je jezikom trag na njenoj koži. Drhtala je dok su joj se grudi i bradavice napinjale. Pokupivši sok pogladio joj je dojke, rukama prateći oblinu njenih lopti. Novi drhtaj zahvatio joj je tijelo. Sjeo je nasuprot nje, uzbuđen kao i ona.
Prinjela je usnama čašu uživajući u hladnoći i pjenušavosti pića, draškalo ju je toi pojačavalo njen užitak. Ponovno se digla i kleknula ispred njega, skidajući mu laganu košulju, polako otkopčavajući gumb po gumb. Pomogao joj je i ostao sjediti samo u laganim hlačamaod štofa, koje nisu mogle prikriti da je snažno uzbuđen. Nije nastavila dalje sa skidanjem, samo ga je prekrila nježnim poljupcima. Ruke mu je uvukla u kosu i lagano mu masirala vrat. Prešla mu je rukama po ramenima, grudima; vrhovima prstiju lagano mu prelazeći preko bradavica. Osjećala je njegovo čvrsto mišićavo tijelo pod rukama. Koža mu se naježila od ugode. Strasno ga poljubivši, ponovno krene u kuhinju. List u hladnom umaku čekao je na njih. Spretno posluživši jelo sjela je nešto bliže njemu. Sočna riba u njihovim ustima sama se rastapala. Jeli su prstima, ližući i oblizujući se, mljackajući poput manijaka. Strast prema hrani i jednog prema drugom stapala se i u sinergiji rasla. Uzeo je njene ruke i oblizao joj prste. Jedan po jedan i cijeli dlan. Bacio ju je na jastuke, ustremljujući se prema njoj, još ustiju punih hrane. Bio je gladan, željan njenog okusa i tijela, ljubio joj je vrat i spuštao se naniže. Gotovo se zagrcnuo gledajući joj prekrasne velike grudi. Bile su zrele i velike poput dinja i mirisale po njima. Stresla se u očekivanju. Mljacnuo je i obuhvatio joj bradavicu ustima. Sisao ju je poput malog djeteta, pazeći da to ne radi prejako. Prebacio se na drugu bradavicu, rukom joj prelazeći po ostavljenoj. Njeno tijelo odgovaralo je, nudeći se i izvijajući se od čežnje. Odvezao je pojas ogrtača i gledao je. Zatim je uzeo čašu i lagano je zalio pjenušcem. Stresla se od ugode i hladnoće. Osjetila je kako joj se tekućina skuplja u pupku. Lizao je piće s njenog tijela, krećući se polako prema udubljenju u kojem se skupio pjenušac.
Jezikom je pokupio sve, a ona je molila da ne prestane s tim. A onda je razdvojio njene noge i gledao u njenu pičku s dubokim obožavanjem. Samo ju je nježno pogladio rukom i ustao. Nije znala što slijedi. Pozvao ju je da mu pomogne. Pružila je ruku i krenula prema njegovim hlačama. Htjela ih je strgnuti s njega, ali on  je, polako ih otkopčavajući, pružao joj mogućnost da ga prati. Uzdrhtalim rukama uspjela je otkopčati samo jedan gumb. Uhvatila je hlače i hitro ih spustila do poda. Iskoračio je iz njih. Ostao je u boksericama. Nije željela da joj više išta smeta pa ih je skinula i jedan trenutak gledala njegovo prekrasno golo tijelo. A onda je rukom obuhvatila njegov nabrekli penis i stisnula ga. Odgovorio je trzajem. Spustila se ispred njega na koljena i uzela ga u usta. Jezikom je isprobala njegov okus. Mirisao je na mošus i bio je slankast. Mljacnula je ustima oko njega i jezikom mu poput kakve zmijice draškala glavić. Zadrhtao je i koljena su mu klecnula.
Ostavila ga je tako uzbuđenog i ponovno otišla u kuhinju. U hladnjaku je čekao desert. Jagode sa šlagom. Donijela je jagode u jednoj posudi, a šlag u drugoj. Kleknula je ponovno ispred njega. Uzela je žlicom šlag i stavila na njegov kurac. Promeškoljio se jer je desert bio hladan, ali je ostao čvrst i spreman. A onda je na vrh šlaga stavila jednu polovicu jagode. U nekim drugim slučajevima to bi joj vjerojatno bilo jako smiješno, ali ovo ju je beskrajno uzbuđivalo. Otvorila je široko usta i sve skupa prosto usisala u njih. Kurac s jagodama sa šlagom odlična je kombinacija. Sve tako sočno i puno. Izlizala je sav šlag s njegovog kurca, dok se on grčio i jedva ostajao na nogama. Ponovno je dopunila šlag i nastavila ga izluđivati. Odgurnuo ju je na jastuke i uzeo jednu jagodu. Raširio joj je noge i slasnom plodinom je podraškao po klitorisu. Hrapava površina jagode izazvala je drhtaj njene pakleno vruće utrobe. A onda je on jagodu stavio u usta, osjećajući sokove kako se upotpunjavaju.
Rukom je dohvatio šlag i premazao joj međunožje. Uvalio joj se glavom među usmine, šireći ih i gledajući vlažnu, ružičastu unutrašnjost. Dahtala je i zatomljivala vriskove koji su se otkidali iz dubine njene nutrine. Jezikom ju je izbezumljivao, a onda je bez najave zabio svoje koplje u nju. Izvila je zdjelicu u pokušaju da se što više natakne na njega. Osjećala je kako im se vrhunac približava, a onda je on još pojačao tempo. Nije se više mogla obuzdavati već je vrisnula i počela svršavati u valovima. Nije prestajao svrdlati svo vrijeme dok se njeno tijelo treslo i grčilo od užitka. Pružio joj je kad se smirila ruku i povukao prema gore. Ponovno je stajao ispred nje, a ona je uzela njegov kurac u usta. Osjećala je mješavinu nekoliko vrsta delikatesnih okusa na njegovom kurcu. Lizala ga je kao da liže sladoled sa šlagom, a njegov se vrhunac vrtoglavo približavao. Eksplodirao joj je u ustima, puneći je sjemenom. Žedno ga je popila. Oblizala mu je kvrgu do posljednje kapi šlaga i jagoda, njenih i njegovih sokova.
Bio je to vrhunac gozbe. Stajao je ispred nje i gledao je netremice; obožavanje mu se vidjelo u očima. Zaista je istina da put do muškog srca vodi kroz želudac, prisjetila se stare poslovice i oči su joj zacaklile osmijehom iskonskog zadovoljstva.