hodam kroz zidove

jutros  sam   se probudio, ili  je  to  bio  netko drugi, nema  veze. uglavnom  pogledam  se  u  ogledalo i umalo  nisam   pao u  nesvijest.. dobio  sam  boricu smijalicu.. nevjerica, strah, zebnja. pa   od koga sam  dobio. pokušavam  se sjetiti  sa kim  sam  se  sve juće  družio.. tko  ima  bore, a  sad  ih  nema.. kako li  sam  samo  to  pokupio..a  već  sam  prije  čitao  da tko  dobije  bore, da  je  to  teška bolest  i  da  umireš u  najstrašnijim  mukama  dugo  godina.. ništa   idem sve  koje  znam  nazvati  da  nađem  vlasnika  i  da se riješim  toga zla..ili  ima  kakva  čudotvorna kremica. ima  li  tko  iskustva   sa borama..molim savjet da  ne  brinem,, hvata  me  panika. jesam li  ih  dobio  na  pvt..? neka  mi  se  više  stari  ne  javljaju.

to su riječi koje su mi se urezale u pamćenje, a znao sam ih plačući govoriti kada bi me majka ili otac plašili da će me prodati.bili smo samo jedne nule u barakama, među ostalim velikim nulama..otac pijanac, majka sve samo ne majka, a nas djece čopor, koji je stalno rastao i smanjivao se..čim je roditeljima ponestalo novaca,prodali bi jedno od braće ili sestara.. zato sam se trudio biti najbolji i raditi što više da me zadnjega prodaju. užasno sam se plašio jednoga stričeka i jedne tete kada bi došli svojom limuzinom do naših baraka..poslije toga sam uvijek čuo plač djece i osjetio veliki strah. nisam tada zna gdje nestaju naši maleni, ne znam ni danas..onda sam bio maleni i blesav, danas  sam veliki i blesav..ne znam, rekla mi onda majka, da sam odrastao i preživio samo zahvaljujući tome što je prodala moju braću i seke. i da su oni bili zločesti i da ih je zato prodala..a ja sam ih znao i znam da nisu bili zločesti.. ali vjerovao sam majci.. majci se uvijek vjeruje.??? kaj sam htio reći sa ovim, ne znam ni sam, možda da mi se ne sviđa kako slaven belupo igra zatvoreni nogomet

idem na posao, izgubim lijevu potkovu, a moj kovač na godišnjem.. gdje se sad na brzinu može nabaciti potkova. 

sjedio sam u čošku i nisam plakao, ništa iz očiju nisam istakao, sve moje suze koje sam tebi posvetio, netko je drugi zavrjedio. te sam je noći čekao kao i svaki puta, ne nije došla, ni tada, ni iduće veće. nije došla nikada, ustvari došla je da ode, samo to je rekla. zaboljelo me, ali velik sam da plačem..neka plaču pičkice..objektivno ne mogu plakati, osim kad ne mogu kakati. onda me boli i peče, skoro svako veće.. btw..dobro sam se izasra.

  zakaj volim cice, smješno pitanje.. volim ih.. kad sam bio mali mama me je ostavila u kutiji za cipele pred kantom za smeće. našli me neki zli ljudi, koji su samo čekali da odrastem i da odradim svoj dug prema njima.. tako da sam cijelu mladost maštao o kartonskoj kutiji kao o idealnom domu.. o teškom djetinjstvu bez sise da vam i ne govorim.. i danas kad sam velik i jak kao čelik, ja samo glumim frajera, a obična sam gnjida sa velikom grbom na leđima koja mi smeta da ulazim u dimnjake i čistim ih. ja sam dimnjačar, a ne manager..i volim sise jer sam kao mali bio uskraćen za njih.. zato ako koja ima sisu iz viška onako da mi malo ustupi..to je više kao milosrđe prema jednom nesretnom dječaku kojemu su ukrali djetinjstvo. samo vas molim nemojte plakati,sažaljenje ne trebam, trebam sise..

bem ti četvrtak koji izgleda kao da je ponedjeljak, a pospan sam kao da je utorak i čekam petak koji je tek sutra. toliko sam ljut na sve oko sebe da jutros nisam žicao u pekari pecivo, niti šefa povišicu, niti kolegicu sa posla sise. i kolegu sam zamolio da mi ovo napiše, moram mu platiti gablec..danas neću da radim, neću ni da pokušavam, ako me budu tjerali, ja ću da zabušavam. bzzzzz.... ne budite me, čak i ako je nešto hitno.

konačno sam na tastaturi pronašao slovo  DŽ,  sad mogu pisati pisma njeŽna, pisma Duga. iskričarke na pvt, čuvajte se, DŽek ponovo jaše. pardon piše..

sinoć je kišilo, ali kiša meteora. imao sam plavi kišobran, i nije mi pomogao. jedan me tako žvajznuo da sam još uvijek mUnjen,zatečen i zbunjen. pogodilo me to što se dogodilo.a u mom kraju meteorovi su bili veličine zahodske školjke i napadalo ih ogroman broj.  ne znam koliko je to, ali znate i sami koliki je to ogroman broj. ako misle i dalje tako padati, selim se u mirnije krajeve. tko zna dobar miran kraj..

ovima što pišu puno lijepe blogove. tko piše lijepe blogove, mora da je pametan, ako je pametan mora da zna da je dobro da takvi ka ja pišemo manje lijepe blogove.. onda njihova vrijednost dolazi do izražaja. šta bi lijepi ljudi radili da nema ružnih, sa kime bi se uspoređivali, kako bi se znalo da su lijepi. kad ste vidjeli da sam ja ili netko tko loše piše, a ima nas jako puno,digao glas protiv nečega što je bezobrazno dobro napisano. dakle, ti koji su kao pametni napadaju nas maloumnike. a trebalo bi biti obratno.osim toga ako mislite da ste toliko pametni,zašto steo ovdje gdje ste neshvaćeni, zašto bacate bisere pred svinje. sama vaša inteligencija bi vas upozorila da ovo nije mjesto za vas. mislim da ste u moru jadnika i sami takvi, ili se dokažite..osim toga stavljanje neke recimo lijepe slike i brdo teksta iz kojega izvučeš jedinu suvislu rečenicu,da recimo voliš svitanja i zore, ne znače pamet.ja više volim sise u svitanje i volim to opako jednostavno i drsko reć. i ne smeta me to što vama smeta, boli me kurac, ali morao sam danas nešto natrkeljati, . ipak svaki vrijedi, koliko mu vrijedi najgori dobiveni komentar. ili kako reagira na pročitano..ubi me dosada, baš sam bedak..

 
          sve me prolaze žmarci, kad se sjetim da me čekaju čvarci
          samo uz luk i pivo osjećam se istinski živo.
          ali  ću ipak otić u tuĐinu, daleko, daleko u pizdu materinu.
          navodno ne postoje dvije iste sise, dali to važi i za  testise, jaja..?

  
           jesen je, na tebe sjeća me..   al netko drugi sada je mlad.  gdje li si, prva ljubavi,   i kako izgledaš sad.    u polumraku sobe, sjedim sam. kiša lije kao iz kabla, a tuga kuca na vrata.studen bi htjela u srce, ali nema mjesta, u njemu si ti. da sam tužan, tako bih pisao, ali nisam i baš mi je nekako dan da sjednem na motor, vjetar u kosu i provozam se suprotnim smjerom auto ceste..lijepo je gledati zabezeknute poglede,užasnutih vozača kada im juriš u susret, njihovim pravcem.mlad sam i treba da napravim nešto ludo.užas je moja furka... ovo je vrijeme paklenih vozača.kaj sam štel reći s ovim.. da ne volim kelj i mahune..

tog jutra 07.08.1493. g. probudio sam se jedno sedam do osam puta. no već kod trećeg sam znao da je to ono pravo.. na brzinu sam sjeo za klavir i mladom Bethovenu skladao nekoliko sonata, malac se tome veselio kao lud. uz put sam za Divlje Jagode napisao pjesmu, zauvjek tvoj. spremio se i požurio na školsko igralište na viteški turnir..bilo je ono,Bummm-Trass.Tressss, ma nije za vaše oči i uši. sve sam ih namlatio kao kobasice. na kraju me pitali, jel su mi svi doma tako jaki. ma stariji brat je najjači, ali nije mogao doći jer ga je mama prebila i nekoliko dana leži kao mrtav..mama, pitaju oni.? pa kako je tek ona onda jaka..?? ovim sam htio skrenuti pažnju na sve loše majke u obitelji, locirajte ih i prijavite. pa makar na viteški turnir.. dosta je terora loših majki... hmmm, mlade majke imaju dobre sise, prema njima pokažimo malo nježnosti..

tog jutra 06.08.1493. g. sjedio sam za stolom nad punim tanjurom kašice naraslice što mi majka brižno skuhala.. jedi zlato, jedi.. bit ćeš velik.. mama, ja ne želim biti velik i jak kao čelik.. ja želim biti mala gnjida. ajde zlato samo papaj, i poslije idi tati pomozi odsjecati glave. moj tata je bio najbolji tata. on je sjekao zločestim stričekima glave, bio je krvnik. mnogo sam ga volio, uvijek bi mi donio neku glavu kući za igru..ostala siromašna djeca bi mi zavidjela i nisu me voljela..teško je bilo odrastat prezren od sve djece, ali ja sam imao svoj svijet u i gri sa odsječenim glavama. tog dana se moj najdraži tatica vratio kući pijan i ljut.. mami je zaokrenuo vratom, a meni je odsjekao glavu. cvilio sam i molio ga, ali pijana budala ne mari za milost..ne optužujem ga ni danas, oguglao je na silne vapaje onih što im je odsjecao glavu.. tata se samo zaigrao i zanio, kao da radi..to je bila moja prva smrt i sjećam se svega kao danas.. pa smrt je nešto što se mora primjetiti i pamtiti.. btw, kupio sam pravu lopatu, onu za muškarčine, sad ću da kopam, štiham, dubim, i da se frajerišem.

sasvim slučajno došao sam do interesantnog otkriča.. kad zažmurim na jedno oko, ili ga pokrijem, onda na to oko ne vidim.. sad razmišljam gdje bi se sve to moglo korisno upotrebiti.   ili da prvo odem patentirati i prijaviti izum. da se barem nešto imenom mojim zove..

 susjedo, znam da ovo ne budeš čitala, ali pička ti materina, tebi i tvojim kolačima. to ni  prasci ne mogu jesti.  ne nosi mi više to smeće, goni se u kurac ti i tvoje splačine. i nauči se kuhati, ili mi više ne dolazi na oči.