pOetry

Ja razmisljam na prvom jeziku
A govorim na drugom
A sanjam u slikama
Nije ni cudo da me nitko ne razumije
A posao mi je desifrirati kodove i slati poruke
Kao radiovezist na brodu
Prevodim govor tijela i logoreicne tirade
I teske misli koje se kriju iza lakih rijeci
I slatke poruke iza gorkih komentara
Puno je toga ostalo izgubljeno
U komunikacijskom kanalu
Cak i pisma treba citati izmedju redaka

Napisala bih ti da mi nedostajes
Stisnem grlo i napisem to
Pa obrisem
Nadajuci se da si stigao procitati
I da likujes nad mojom slaboscu
Ali da to neces spomenuti
Ostat ce samo crtica na mentalnoj mapi
1:0 za mene

Slusam te
I rijeci
Ulaze u desno uho
I zadrzavaju se u eustahijevoj tubi
U usnoj skoljci sumi tvoje more
I tako svaki dan
Bonaca ili lagani maestral
Oblikuje krajolik s morem i skoljkama na kamenoj plazi
I daleku crtu horizonta s oblacima
Tijekom dana cekam tvoju poruku
Kratku i suhu
Jesi tu pitas
Jesam
I glas donese vodu, sol, kapljice, kisu, vjetar i tek ponekad sunce
Kad kazes nesto sto mi zazari uho prije nego sto se izgubi u zvucnom kanalu

A dok te gledam kako govoris ne vidim more
Trazim planine u pogledu
I divim se
Staticnoj poziciji bez grca penjaca po stijenama
Koji se vec davno popeo na vrh i sad samo dise
Spokojno i pospano
Ne razmisljajuci o naporu silaska
I zavidim na miru onoga kome je dan ispunjen
Rutinom i sitnom srecom
Malim stakalcima sto bljeskaju na suncu
I odrazavaju sivu sjenu jutarnje kise

Razgovaram da bih te cula
Kako dises
I naglasavas svoje rijeci
Vrebam svaki dijalektalizam kao malo dijete
Drugaciji naglasak zaigra kao igla na skali starog radija
Frekvencija zacudnosti i veselja

Kad me necim dirnes to ne stignem pokazati
Jer zadrzim tvoje rijeci dahom
I ne zelim ih izdahnuti
ni ako mi ne odgovara to sto cujem
ni ako me iznutra pomiluje tvoja premisa
u sebi ih biljezim
i pustam da se izliju
Iz rijeke u more
Pa u oblake
Pa u kisu
I kapljice
Koje mi ulaze u uho

Link

Pada kisha
Raincheck
Ne idem u kino pod zvijezdama
Jer padat ce kisa
Cak i u cinestaru.
Zasto me je strah
Navukla sam vlagu placuci
U Istri.
Vidjela sam sebe samu
Tamo gdje je sada njih dvoje
Bolesni stari i sretni
I djeca brinu za njih.
U stvari tamo ti lijepo pise
Ja zelim ozbiljnu vezu
Avanturist sam tek kad trebam slomiti nogu
Ili pasti u jamu
U ljubavi hocu
Mekane jastuke, tople poglede i zagrljaj siguran kao
Gorska sluzba spasavanja.

Danas mi se Internet sam iskljucio
Telefon mi je pao na pod
Nije bilo signala vise od pola ure
I onda se ukljucio i morala sam upisati novu IP adresu
I zvati telekom da me spoji
Bit ce da me tehnika upozorava

Zivot donosi razlicite poklone
Ponekad zamotane u zguzvani papir
Pa ih ni ne otvorim
Niti znam od koga su
A unutra nutrija
Ziva naravno
Stavljam je oko vrata
Malo se mazimo
Malo prede
Malo se umiljava
Onda me ugrize
Ravno u vrat i smugne niz rukav
Tako mi i treba kad ne stitim grlo
i
nosim srce na dlanu

Zatvaram ekran
Zracenje je zavrseno
Sad sam cancer free
Osim raka u podznaku
Pitam se zasto najsmrtonosniju bolest
Ne zovu skorpionom
Koji ubija otrovom iz repa
Umjesto rakom
Koji oprezno hoda natraske
I salje svoju djecu
U jatima u more.

Noc je stvorena za snove, sapce mi na desno uho
Melankolični glas poput uspavanke
Prije odlaska na pocinak
Svjetlo u pozadini
Brojke i slova na ekranu
Ne smijem sklopiti oci
Ne dam snu da me povuce za pete
Noc me zove na posao
Dan donosi previse iskusenja
A sve ih moram kusati
Dan ima premalo minuta
Nocne ure su duga
Umirujuca meditacija
San ostavljam budnima
I spremam ga u kutiju za spavanje
Nocu slusam glas
Poput uspavanke
Ne smijem zaspati
Pitam se zvuci li i moj glas slatko poput meda
Ili gorko poput senfa
Kakve crteze crta moj timbar telefonskom zicom
Vjezbam, koncentriram se
Duboki strastveni izdah ispod pupka
I nazal postaje topli alt
Glas oboji noc i zaklopi mi oci
Ne jos, nisam gotova
S ekrana vriste brojke u tablici
Rijeci se jos suse na konopcu
Nerazvrstane, nepocesljane, neispravljene
Jos malo, ne sklapaj oci
Neka ti govori dok ne zaspis
A poslije neka suti u snu
Laku noc djeco

Oblaci su sjeli nisko na nebo
Kao akvarelom povucena debela siva crta horizonta
Kapljice kise spustaju se po staklu kao po toboganu
Oblacim se za izlazak
Na televizoru na zelenom ekranu dvadesetak tockica ganja jednu loptu
Hajduk zivi vjecno
Nanosim ruz i cesljam se
Tvoj je pogled i dalje zaljepljen za zeleno
Prolazim pored tebe
U potpunoj mimikriji
Stopila sam se s namjestajem i sobnim biljem
Hajduk zivi vjecno
Navlacim i namjestam carape odmah do tebe na fotelji
Perifernim vidom registriras na moje postojanje
Na ekranu komesanje
Hajduk zivi vjecno
Prolazim ispred ekrana
Naginjes se kao sunovrat u lijevo pa u desno
Otvaram i zatvaram prozor i pustam da kapljice poskrope perimetar tvoje fotelje
Najezis se, zakopcavas vestu
Hajduk zivi vjecno
Oblacim visoke pete i stavljam parfem
Nosnice ti se mreskaju
Pogled je postojan, na ekranu
Otvaram ormar i oblačim kaput
Hajduk zivi vjecno
Na trenutak me pogledas zacudjenim pogledom
Ne stignes reagirati
Gooooool!
Na televiziji lijep prikaz da i muskarci znaju strastveno ljubiti i grliti
makar druge muskarce
Hajduk zivi vjecno
Izlazimo veceras, pitas nakon klimaksa
Zatvaram torbu i potvrdno odgovaram
Naginjes se k meni i ljubis me
Hajduk vec petnaestak godina igra klimaktericni nogomet
Moji su poljupci jos uvijek adolescenski
Osjecam da to osjecas
Tekma se nastavlja
Hajduk zivi vjecno
Sa smjeskom gasis televizor kad zvizduk oznaci kraj
Dajem ti pet minuta da se pretvoris iz primata u homo sapiensa.
Umivas se,cesljas, brijes, zapahne me miris after shavea
Oblacis cipele i jaknu
Zrak je cist i krepak poslije kise
Grlis me oko ramena i izlazimo u noc

Ja sam neispravno vozilo.
Kocnice mi ne rade.
A ni ne gledam ni u retrovizor
kad treba
jer gledam samo u svjetlu buducnost.
Pa me obore kao stablo u sumi.
Na prvom zavoju.

Neki dan su mi rekli da nisam njezna
Da imam kretnje bogomoljke
Da milujem kao da krpom brisem stol
Kad se smijem tresu se orasi u vreci
I da ubadam izravno u srce
Da gledam direktno u mozak
Tu izmedju ociju
I trazim odgovor
Izravno i bez zavijutaka

i da svejedno zracim kao zraka
da crtam kao dijete
i slikam kao muskarac
a po zidu saram kao Lonac
da se na papiru vidi koliko sam plaha
a na zidu da je masta jaca od straha

Moram odvesti auto na tehnički pregled
I umirem od straha radi voznje po skliskom kolniku u subotnje jutro
Dlanovi mi se preznojavaju na samu pomisao o parkiranju u centru grada
Zlo mi je od ideje da cu provesti jutro sa ekipom u plavim kombinezonima
I necu znati ako me uopce budu pitali kako se otvara hauba i gdje se mijenja ulje
I statijaznam kako se koji dio zove.
I imam li sve dokumente i gdje sam osigurala vozilo i jos sijaset teskih pitanja od kojih vec sad gutam knedle.

Glavno da je auto, da je automatik, da vozi i da imam dovoljno veliki gepek za sve palme kamenje skoljke uzad i karbinere i kosaru jabuka
I da nadjem dovoljno velik parking pa da bez straha mogu parkirati.
Vec dva dana ne mogu zaspati od pomisli na tehnicki pregled
automobila marke Mercedes B-klasa 200 CDI automatik, 2008 god.
Garaziran dobro odrzavan malo vozen.
Prevrcem se na jastuku vozeci Crvenu Kristinu Carpenterovu u magli.
I sjetim se Holy Hunter u Crashu. I poslije u Pianu, kako tone na dno.
Samo joj je za glezanj zavezan moj mali Mercedes. B klase, 200 CDI automatik, 2008. godiste.
A moram samo doci do Zvonimirove. Big deal.

A prolaze me srsi dok mastam o susretu na slijepo
S tankocutnim bicem koje se boji uvjeta i quid pro quo
i vjerojatno ultimatuma itd
I smjeskam se dok perem zube na pomisao da ce mu usne imati okus breskve
Ili barem kaugume s okusom mentola
Da ne mirisi po cigaretama nego po zudnji i ljubavi
Da ima njezne obraze i uha koja se vole maziti.
U mraku.
I da ima mekane dlanove i tople ruke.
Dovoljno dugacke da me obgrle dvaput
I grle jos milijunput.
I da bude drag i dobar i mekan kao kruh
I da kad izadjemo iz kina pada kisa
I da pokisnemo
Bas kao u filmu kojeg uopce nismo gledali.
Jer smo imali pune ruke posla
Iza skroz zatvorenih ociju.
Zato se to i zove – sastanak na slijepo.

Kad mi kazu da imam poganu jezicinu
Nasmijem se i isplazim jezik
Jezicara mora imati jezicinu
Kao sto skorpion mora imati otrov
U repu
A pauk bar pet sest nogu
Za penjanje po svili

Rijetko se koristim tim oruzjem
Jer znam dobro
Jezik sijece dublje od maca
Branim se stopalima i stisnutim bedrima.
Za pomirbu
Najradije koristim ruke
Za grljenje
I usta za mljackanje u kinu.

Kažeš skok sa Šibenske katedrale, ha?

Svaki dan me istim glasom probudiš u pola šest i pričaš besmislice za dobro jutro
Prije nego ti svane
Prije nego otvoriš oci
Ja uglavnom samo slušam boju melodiju i ton
Srce je metronom zatvoren u kutiji
I lupa i broji
Tvoje smiješne naglaske
Kažeš hajmo skočiti s katedrale, ha?
A pojma nemaš
da se bojim straha,
i pada i olovnih nogu i boli
Lako je umrit, ma mi se neće patit.

Dobrovoljno sam nacrtala metu na prsima
I izložila se razbijaču s otvaračem konzervi
U desnoj ruci skrivenoj iza ledja

Pružam ruke prema tebi
Ne uzvraćaš, držiš fige u džepovima
Da ti ne pobjegnu
I misliš da na to imaš pravo
Jer si ih sam uzgojio na svojoj smokvi
Iza katedrale.

Povremeno pružaš ruke u svim smjerovima
Prema svima podjednako i ni prema jednoj posebno
Štitiš samog sebe od ranjavanja
S figom u žepu.
Znam bila sam takva, bila sam s takvima.
Sad mi se vise neće. Biti u strahu ni biti ranjavana.


Zabludjelost me čini neopreznom
Glad me čini nestrpljivom
Tlapnja me čini tupom
Na upozorenja
Ne hodaj po tračnicama
Ne hodaj po nožu
The wound is the place where the light enters.

Zato puštam da se zarineš pod kozu
U početku je nježno i toplo
Čini se kao srećica
Kao mali mačici na kiši
spašena sam na tren

Lancetom napraviš još jedan x i uvlačiš se blizu srca
I rasteš kao strano tijelo
Ubrzo shvaćam da sam ipak ranjiva
Smokvin sok curi
Rana bukti i uskoro ću je morati kirurški ukloniti
I ispustiti gnoj, krv i blagu sukrvicu
Sedirati očistiti zasiti i čekati da se pretvori u ožiljak
I opet sam ti dozvolila da mi se zavučeš pod kozu
I zagrebeš
Umjesto da me samo takneš po površini
Hranila sam te srcem i iznutricama
A ti mene figama.

Set your life on fire. Seek those who fan your flames. Rumi

Normalno mi svaki dan
Umjesto bonbona zasladi okus u ustima
Kripticnom porukom koja sama klizne
Pod jezik i dalje niz grlo
Slurp…
Zero calories no guilt
I mogli bismo ovako bez kalorija bez kofeina bez alkohola i bez grijeha dovijeka

“Students achieving Oneness will move on to Twoness.” Woody Allen
Hmm ako je vrhunac svijesti jednost
Sto ce nam susret u uživo dvoje?
Ta to je samo Norma. Hocemo li se je drzati?
Ha, reci mi Norma!