jedan osobno sasvim reaktivni



Pajo Kanižaj

Uredi zapis

23.10.2017. u 16:18   |   Editirano: 23.10.2017. u 16:18   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

bilješka o važnom

Uredi zapis

28.08.2017. u 1:08   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

Uzaludna pjesma o beskraju

Kuda bi trebao biti okrenut kavez
u koji bi ulijetale ptice

Pokažite mi more preko koga nije obala
i zemlju u kojoj je zaboravljena svaka buduća klopka

Rijeka se najlakše prelazi iznad izvora
a nas pregaze bez muke u našoj najvećoj dubini

Možda to i ne valja, dragi ubojico, što si došao
u grad u kojem te nitko ne zna i ne slijedi
jer treba da čekaš ako hoćeš pasti na vrijeme

Noć u vjetru traži
boju svoje rođene šume iz koje je izišla
a luđak nudi brak djevojci
na čiji trening dolazi dvadeset mladića

Zaljubljeni u druge
postajemo zaljubljeni u sebe
i možda bismo tako postali sretni
da drugi ne zavole nas
ovako se još uvijek bacamo kroz žice
s vrhova zvonika.

Z. Majdak

Uredi zapis

13.08.2017. u 21:08   |   Komentari: 153   |   Dodaj komentar

Mačka u praznom stanu

Mačka ne želi umrijeti.
Jer, što će raditi mačka
u praznom stanu.
Penjati se na zidove.
Češati o namještaj.
Kao da je sve ostalo nedirnuto,
pa se ipak izmijenilo.
Kao da ništa nije pomaknuto,
pa ipak, ispremiješalo se.
I navečer lampa više ne gori.

Čuju se koraci na stubištu,
ali nisu to ti.
Ruka koja stavlja ribu u posudu
opet nije ona stara.

Nešto ovdje više ne počinje
u svoje uobičajeno vrijeme.
Nešto se ovdje ne odvija
kako bi trebalo.
Netko je ovdje bio i bio,
a zatim odjednom iščeznuo
i uporno ga nema.

Pregledala je sve ormare.
Optrčala sve police.
Zavukla se pod tepih i pregledala.
Čak je prekršila zabranu
i razbacala papire.

Što se više ima raditi?
Spavati, čekati.

Samo nek se vrati,
samo nek se pojavi.
Pokazat će mu već
tako se s mačkom ne može.
Ići će mu u susret
kao da to čini preko volje,
polagano,
na jako uvrijeđenim šapama.
I bez velike radosti, za početak.

Wisława Szymborska

Uredi zapis

23.05.2017. u 10:10   |   Editirano: 23.05.2017. u 10:14   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

Ak su one dvije prije,

ja imam onu poslije.

Uredi zapis

18.02.2017. u 23:48   |   Komentari: 54   |   Dodaj komentar

Dylana za Nobela

Ajd, malo ću si tu prolamentirat sa sobom, neće ovo valjda netko čitat.

Mislim si nešto, ako je mogao za književnost, mogli su mu smandrljat i jednu za mir. Sigurna sam da je u svojim desetljećima obraćanja s pozornice bio utjecajniji od Obame.
(Osobno, drago mi je zbog svijeta, jer će ga sad prihvatiti i oni koji nisu, ali i nije mi drago, jer će ga sad prihvaćati i oni koji do sada nisu.:)

Naime, pogledala sam Patti Smith kako je istupila na svečanosti pred tisućetak frak - pingvina umjesto njega i dirljivo zaboravila tekst dirljive Hard rain. On se nije pojavio, kaže, bio je zauzet nečim drugim. Ali se zahvalio i poslao govor, da baš ne ispadne skroz nepristojan.
To je u redu, mislim. Pustio je ekipu da i dalje u miru polemiziraju, a svoje djelo ostavio neka govori samo za sebe.

Ugledna švedska svita sada je dobila upravo ono što su vjerojatno i smisleno očekivali, donijevši takvu odluku, i računajući na posljedicu: otvaranje elitistickih vrata širim masama.

I, to je u redu, jer je pošteno pred umjetnošću, humanosti i znanosti obrisati granice, u doba kada je svijet informacija širom otvorio sve svoje prozore kroz Internet, kada nikad nije bilo više glasova ljudi koje možemo čuti, vise izbora, ali i teških odluka zbog toliko različitih sloboda.
Popularizacija znanosti galopira medijima, književnost je ionako postala brza, funkcionalnija i hit-produkcijska, a vrijeme je prekratko za preduge riječi.
Ovo je novi svijet, dostupan svima, ali pogodan brzima i prilagodljivima.

Ne znam smatra li itko još rock i pop glazbu marginalijom ili subverzijom, sada, kada je već penzionirana i toliko puta repetitivno odigrala svoju ulogu na društvenoj pozornici i ima li još netko tko ne priznaje da je obilježila i utjecala korjenski na više generacija, kad generacijama više nije "bunt mladih" nego je evidentno bila sredstvo izražavanja toliko snažno da je mijenjala političke sustave, kulturu, društvo, poglede na svijet, bila forma, žanr ali i revolucija, a sada bar, ostarjela, zaslužuje nagrade, časti i počasti.

Dylan je, moguće, bio najbolji glasnogovornik jednog turbulentnog vremena i je, bio je pjesnik - svjedok sumračnih ratovanja, folk - bard mračne ulice najkontroverznije države na svijetu, Shakespeare s usnom harmonikom, Petrarca iz Warholove Tvornice.
(sjetilo me, čitala sam jedan intervju s njim, gdje na temu šezdesetih, iznerviran vjerojatno stalno istim pitanjima kaže: "Pa ja posjedujem šezdesete. One su moje. Hoćete da ih dam Vama?").

I time što su ga, napokon, eto, formalno i službeno iz Kraljevske akademije proglasili dobrim pjesnikom i nagradili ga, ima priliku postati najpopularniji pjesnik epohe. Paradoksalno, jer, on već i je pop(ularna) kultura.
Ali i pjesme i epoha to traze, i trebaju ga.
Jer, popularno sada znaci glasno i utjecajno. Shvatili valjda i odozgora, a najnepobitnije dokazao crvenovrati Trump kad je izjednačio tron i pozornicu.


P. S. U međuvremenu pročitala i govor zahvale koji je poslao na svečanost dodjele:
Otprilike ovako: "blablabla (o književnosti, muzici, Shakespearu, ovomonom... i na kraju, zahvaljuje Švedskoj akademiji što si je uzela vremena razmatrati pitanje (kojim se on nije stizao baviti) je li njegov rad književnost ili nije i što je o tom, naposljetku, donijela tako predivan sud.

Hehe... Ne zato što mi drag, al, legenda:)

Odoh ćorit.

(kog zanima, evo kak Patti Smith falša tešku kišu Link . Kog ne dirne, magarac:)

I p. p. s. - intimni reminder kvalitete: Visions of Johanna Link.

Uredi zapis

11.12.2016. u 4:50   |   Editirano: 11.12.2016. u 12:47   |   Komentari: 63   |   Dodaj komentar

Krešing d parti

Uredi zapis

06.11.2016. u 22:14   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

igranje boba

alo, jazzy... napravila zadaću.

al da znaš da je zajebano,
dobijem rimu, izgubim ritam :/

anyway. igrala se.



Daha slatkog, vrela
I oči dva nebeska dragulja
Dok se pružaš mirna, cijela
Na jastuku ti glatka kosa leži,
Ni zahvalnost niti ljubav smjela,
Ni naklonost tvoja k meni ne teži
Odanost što imaš za mene nije
već za nebo, zvjezdanije.

Tvoj otac odmetnik je, vele
Lutalica što sve prodaje
Naučit će te lovit u odaje
I kako odapeti strijele
Dok svoje kraljevstvo na oku drži
Da u njeg stranac sam ne kroči
Glas mu drhtav leti brži
Za tanjur hrane, daj natoči.

Od sestre što budućnost vidi
Uz tebe i majku, uz kristalnu kuglu
Ti, što nikad slova ne upozna,
U ruci olovku, knjigu u uglu
Tebi kojoj zadovoljstvo nikad
granice ne dozna,
I glas ti pjeva kao slavuj bujno
Tvoje srce, ono je ocean,
Tajanstveno i nujno.

Još šalica kave, dok sam u mjestu, bolje
Još šalica kave, dok ne udarim cestu, od volje
Do daleke doline,
tamo dolje.

Uredi zapis

20.09.2016. u 19:12   |   Editirano: 20.09.2016. u 19:17   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

ljubavna II.

Bez djece Link


E nadam se da je naših par zadnjih frendova
Prestalo nas spašavat
I da ćemo izrodit novi zaplet koji ne propada
I rašizit glupsone što su nam oprostili.


Nadam se da će se popravljeni mostovi
Urušit od tog kak su teški
I da ćemo izdurat do iza zadnjeg izlaza
I da smo bar već zakasnili.

I da će se smetlište par ulica dalje
Jednog dana zapalit
I da će me crni dim što suklja uvis ponijet daleko
I da se više nikad neću vratit u ovaj grad!

I nadam se da ću lagat
Kako si bio dobar frajer
I nadam se da ćeš riknut,
Da ćemo oboje otegnut papak.

Nadam se da ću se ranit depilatorom ujutro
I da će me noga peć cijeli dan
I ono šta nam frendovi kažu, da sunce izađe nakon mraka
E, nije, za nas baš i ne.

Bome se nadam da će ostat mrkača zauvijek
I da najgore još nije ni blizu
I nadam se da ćeš trepnut prije mene
I da se nikad neću otrijeznit.

I nadam se da, kad me se sjetiš za par godina,
Nećeš moći reći niti jednu dobru za mene,
I ako se ikad okuražim otić odavde,
Da ćeš mi se bogami smaknut s puta.


Davim se skroz,
I nema kopna na vidiku,
Ali i ti ćeš bome samnom,
S rukom u mrskoj ruci.

I nadam se da ćeš riknut
I da ćemo oboje otegnut papak!

(Planinske koze u slobodnom prijevodu, nastavak)

Uredi zapis

06.09.2016. u 20:35   |   Editirano: 06.09.2016. u 21:04   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Razglednica iz raja

Uredi zapis

04.08.2016. u 11:01   |   Editirano: 04.08.2016. u 11:47   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

Ja i Julio od školskog pa nadalje

Moj dragi brat, najuži član moje obitelji ima novi album.
I meni je to važno.

Jer on za mene ima najnježniji najmuževniji glas koji poznajem.Ne kao Johny Cash u kojeg sam se zaljubila na prvu. Ne kao Bowie koji je stalno odsutan. Ne kao neki ovioni.
I dugi ujednačeni skladan niz ugodnih riječi i kristalno čist zvuk akustične gitare, i sve one zgodne ritmičke šuškalice sa strane, nikad prenapadno, nikad teško i nikad plitko.

Slušat Paula je kao ležati na bakinoj tuhici na mjesečini na plaži uz logorsku vatru, dok ti se noge namaču u ugodno hladnom moru i jutro će, a ti si istovremeno gorkoslatko i star i mlad i pušiš joint od kamilice.
Točno tako.

Uvijek na tanku nit do patetike, bez Arta rijetko kad preko.
Filigranski, odvezli smo okolo Gracelanda milju puta. Divan je suputnik za putovanja bez prtljage. On i ja, Od boxera do danas. Cijeli Diplomac - soundtrack znala sam napamet.
Na kraju, pa uveo me u Mrs. Robinson, pobogu. Kroz pubertet. Kroz odrastanje. Kroz veze. Kroz brakove. Kroz veze. Kroz samoću. Kroz prijateljstva. Kroz veze. Navozali smo se nas dvoje.

Pregršt pjesama koje znam otpjevat da me u snu probude.
Pobjednik mog osobnog natječaja za osobnog pripovjedača jesenjih nostalgija (slip sliding away) i proljetnih lakih nogu (diamonds on the soles).
Pobjednik mog osobnog natječaja za najčešće pjevanu pjesmu pod tušem (boxer)
Pobjednik mog osobnog natječaja za pjesmu s kojom sam se najviše identificirala: (50 ways to leave your lover - ono kad je Just hop on the bus, Gus, a meni adrenalin počne kapat u krvotok za hopom:)
Pobjednik mog osobnog natječaja za pjesmu po kojoj želim da me pamte - Homeward bound (Ta je sve više prva otkad sam ispucala 500 načina za ostavljat ljubavnika:)

Pobjednik za najdražu ljubavnu pjesmu koja me uvijek raznježi, a ne dijelim je ni sa kim. (Graceland. Ono sa loosing love is like a window in your heart... To je pjesma koja se ne dijeli ni sa kim. )

Dugo smo zajedno, Paul i ja. Zrela ljubav:)
A voljela sam ih puno.
i bitlse i stonse. i panka i ded metala. i klapa i mjuzikala. svega i svakolikoga iz božje bašte.

Ali je mojim ušima susresti dragog Paula nešto kao sfrkati se uz lika koji me dočekuje kad dođem doma, umorna, s puta (doma, gdje mi misli bježe, doma, gdje moja muzika svira i gdje me netko tko me voli tiho čeka).

Homeward bound.




(It's just the way I'm dealing with my joy Link )

Uredi zapis

07.07.2016. u 4:04   |   Editirano: 07.07.2016. u 5:22   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

Draga ekipo.

Long time no see. :)

No, tradicije treba postivati.

Iduca piva za sve: 15. lipnja u Barceloni.
Polazak busom "Samoborcek" ispred Lisinskog u 20 sati. Ko i uvijek.
I ovaj put u Barcelonu idu svi koji do sad nisu bili.

Uredi zapis

05.05.2016. u 19:33   |   Editirano: 05.05.2016. u 19:34   |   Komentari: 224   |   Dodaj komentar

;)

A)

Uredi zapis

20.03.2016. u 18:41   |   Editirano: 01.06.2016. u 22:59   |   Komentari: 105   |   Dodaj komentar

radna akcija!

Drago društvo,

s obzirom na okolnosti koje su zadnjih mjeseci, pa čak i godina ovdje dovele do usijanja, predlažem da zajednički počnemo krampat u rasvjetljavanju pobitnih činjenica koje su, zahvaljujući opetovanim navodima unijele sumnju, smutnju i nemire u selo naše malo.
Predlažem da zasučemo rukave i osumnjičene privedemo pravdi bloga i naroda.

Počnimo abecednim redom, odostraga, pa ajmo svi pitat cijenjenog gospodina pod ingenioznim i svakako sumnjivim nadimkom konjkojisjedi tko je, odakle je, što hoće i jel on zbilja Mato. Nakon toga krećemo gulit caligulu.

Skromno predlažem šprancu poruke koju bismo mu mogli uputit. Možete i na stranom jeziku, brajici, a ni moresova nije za bacit.

Dobrodošli su i dimni signali, očito se radi o štovatelju indijanske kulture i tradicije tako bliske našem kulturnom okruženju, samo pazite da ne spalite tepih.

*****

Vaše Matočanstvo,
čusmo (ovo čusmo tak da i mai može sudjelovat:) da ste viskopozicionirani na ovom velebnom sajtu.
Štoviše, da ste u najmanju ruku poglavica glavom i bradom.
Bloško pučanstvo, pritisnuto razdobljem poduže krize, čezne upoznati svoga vođu.
Iz (nećemorećkojihaliznase) izvora saznadosmo (sic!) da ste upravo vi na ovom velecijenjenom nicku direktor našeg malog bloškog svemira.

Molimo Vas da se ukažete na blogu i obratite svom pučanstvu, prije nego (ponovo) upadnemo u razdoblje kaosa, anarhije, a i ponešto težih slučajeva apatije.

Unaprijed zahvalni,

Mi s bloga.

****

odoh spavat. Da nam živiživi rad!

puse

Uredi zapis

16.02.2016. u 0:32   |   Editirano: 16.02.2016. u 0:43   |   Komentari: 652   |   Dodaj komentar

neobična neobičnost:)

Ja sam u dvije i po godine prerasla ovu stranicu.
Uhvatila gazdu na konjkojisjedi i caligluli.
Koliko je ljudi to napravilo za 2,5 godine?
Nitko.


Zašto? Zato što su obični.

(SpasimoBlogOdNasSamihPaske, dan današnji)

Uredi zapis

15.02.2016. u 10:41   |   Editirano: 15.02.2016. u 10:50   |   Komentari: 281   |   Dodaj komentar