plehnata žlica

Mislim da sam se previše umorio za zadnji radni dan. Čudan neki petak. Da bih se dovukao do posla morao sam proći čitave krivulje po gradskim prometnicama uzrokovane kojekakvim barijerama "plavaca" uzrokovanih prokletim okupljanjima glavonja na nekakvom summitu. A tek parkiranje... Pa zašto? Kome to treba? Kako netko može objasniti čekanje u tamo nekakvoj koloni (nakupini vozila) radi toga što će uskoro (valjda su tek ustali od stola nakon pozamašnog ručka) proći nekakva uvažena ličnost. Zašto običan mali čovjek mora trpjeti radi takvih budalaština. Napravite takvim (kojekakvim) delegacijama hotel pokraj Plesa, možda kakvi ugodni restorančić s popratnim sadržajem pa da gospoda odmah iz aviona uskoče u "radno okruženje" jer mene osobno baš briga za njih, ni vrit ni mimo. Za takve bi abnormalne prometne kolapse trebale padati glave (naravno kada bi se nalazili u normalnom svijetu). Užas!
Ne ponovilo se...     

Eto,uhvatila me neka popodnevna fjaka uzrokovana (pre)ranim buđenjima čitavog tjedna (fala ti dragi Bogek kaj je sutra petek). Po starom dobrom običaju šaličetinom kave pokušavam riješiti ovu "traumu". Ajd' da usput bacim pogled na Iskru, možda neki blog za pročitat, švrlj,švrlj...i hm?! A sad,moram pohvalit autora jerbo nešto tako groteskno nisam dugo pročitao. Zanimljiv,pače za umrijet od smijeha,blog koji u kontekstu ima sve što nas okružuje i više od toga. Ma nisam čovjeku dodao nikakav komentar jer su komentari suvišni. U stvari kavu nisam ni popio, nije mi bila potrebna. Šaraj nam ti i dalje Brute Pizdunije za dobrobit svekolikog pučanstva kojem treba malo štiva za izbacit iz ravnoteže. Neka se ne ljute blogeri no stvarno ima blesavih i iritantnih blogova,plačljivih blogova,ironičnih,samokritičnih,provokativnih i inih. Neki su prosječna trabunjanja o vremenu i prostoru poput ovog sada. Ipak,svi imaju cilj dati odušak duhu,otkinuti teret svakodnevnice i pretvoriti ovaj mali "prozorčić" u svojevrsnu ispovjedaonicu.
                 

Kopajući po nekim davno netaknutim papirima pronađoh nekakve smiješne "upute" kako složiti dotični mehanizam. Nekakav poluraspadnuti arak teksta tipkanog na nečijem prolupalom pisaćem stroju. Nešto tipa "ako se ovo...nalazi ovdje...okreni D2GPZ D2...". Užas! Sjeća li se netko famozne kocke od prije dvdesetak godina ako se ne varam? Postojale su male,velike,lakirane,s ljepljenim poljima,kao privjesci i što ja znam kako već ne. Da li je umjetnost bilo složiti kocku ili ne više se i ne sjećam. Znam da smo je ko klinci vrtjeli po cijele dane. Neznam gdje sam zagubio vražiju kocku ili da li je uopće imam. Baš bih je volio ponovo imati u rukama. Pa eto,barem sam se na kratko vratio nekoliko godina unazad. Zgodan osjećaj. Što jedan običan arak papira sa smiješnim "uputama" može probuditi u osobi.
Inače bi bio jedan sasvim prosječan dan...