Osobito

 
Govorio joj je to smiješno javno, govorio je to drugima, pred otvorenim prozorima, padalo je po svima, ljudi su otvarali kišobrane, rujno od stida, dobacivao bi joj poljupce iz aviona, lijepio na papiriće, zavezivao u vrtloge polja i sila, slao eterom, zrakom, brzinom svjetlosti, stojnim valovima, grlio iz vlaka, ili roneći, u kadi, sanjajući daleko od dana, kišući na suncu, pišuć' zadatke, mrzovoljno gledajuć' jutra bez dvoje, preslagujuć štapiće, bacajući kockice, slažući puzzle, žmirkajuć prijateljima, lomeć' ruke, zviždućuć' dječje, puckajuć' prstima, u šopingu, na tržnici, pa čak i plaćajući račune. Poželio je katkad doznati kako joj se čine, mora da ih je vidjela, oblijepio je njima baš sve. Strašno!, ipak pomisli, a što ako su ostali skriveni tim lakim riječima. I ona je to znala.
 

sve zbrojene suze neće nikad pasti,
njihov će zbroj uvijek samo
rasti*2 dok ne dosegne nas
za vrat/

ima jedna
vrst naroda, koji kažu::
lako je, i svakoj težini želimo udahnuti
radost.onda oni ne brinu o težini, jer su otkinuti u lakoći ,sami sami
želimo, vele, mraku dokazati da svjetlost sja, svejedno kada, i nek' se sruši sve na mene, i sva moja bijeda, neka, za druge neka, ja sjat ću noćima,,,
noćas, punog mjeseca.

 
Zvuči poput PO_ZIV(što i jest) ALInijeR/ priVIKAvamo se na gutače gušterače, (iliSAMo NEKI) DAjemo drugom blagoSLOVE i
odustajemo od neMOGUĆEG. Vesele sitnice bole. (dok se ne privikneš.)
 

 
 

još uvijek ne znam ljubiti
u pravoj mjeri dragosti
 
jer, dok vječnost nježno plavo
obraze mi gladi
tvojim rukama snenim od blagosti,
 
noć čežnjom mrvi jutra
za trenom tek
naše stvarnosti.
 
 

 
"Trebaš ići ? rekao sam šaptom.
Kuda?
Glas mu je čvrst, dubok, kao da nije onaj sitni čovjek preda mnom. Odavde. Svejedno kuda.
Hvala ti što me nisi odao.
Neću se miješati u tuđe stvari, zato i želim da odeš.
Ako me otjeraš, umiješao si se.
Možda bi bilo najbolje.
Jednom si mi pomogao. Zašto da to sad pokvariš? Moglo bi ti nekad zatrebati lijepo sjećanje.
Ništa ne znam o tebi.
Sve znaš o meni. Gone me.
Sigurno si im zlo učinio.
Nikakvo zlo nisam učinio.
Šta misliš sad? Ne možeš ostati ovdje.
Pogledaj, je li stražar na mostu? "
 

 

NEMAtakve sTVARI kao što je milosrdnaLAž
(uvijek sam govorio MAJCI*)ALI ne znam,.
 
radila je kao pomoć drugima. otKRILA svoju kroničnuBOLest. NIKAD ne znaš. POTRESlo me.
(imamOSJEĆAJ, SUDbinu0sjeća?/00SEBični dulje žive **** u #RAJU?)
Mijenjati ŠTO zovem DOBRO?/ kako, i mowgli?
sada, UVIJEK -¸`- sada -
 

 


~ Jučer sam se izgubio u bajci nalik Šumi striborovoj. Ispljunula me iz sebe u nepoznatom vremenu, u kojem je snaša bila istovremeno petnaestak godina mlađa, a majka isto toliko starija od mene. Čiji je to jezik je imao rascjep povijesti?
~ U gradu na tržnici moje su kože bile odveć lake. Prerano sam ih  ponudio, samim tim srozao im cijenu. Katkad je bit će, bolje pričekati da ih kupci sami potraže. Težak nauk kad me kod kuće čekaju troja gladna ustašca, i tvoja.
~ Posjetio sam susjede. Bili su šutljiviji nego ih se sjećam.
~ Nisam kršten i to je moj veliki problem. Kažu da je često dobro imati blagoslov crkve kad loviš. Zapravo me muči to pitanje, otkud zajednici pravo da šumu s kojom sam odrastao nazove Božjom? U redu, neka je i Božja, ali otkud onda pravo da sebe nazovu njegovim zastupnikom?!
~ Kad sam gornju temu poželio "pretresti" s nekim od svećenika, dolazilo je gotovo do obračuna, jer ipak mi se uvijek probude strasti, kad tako blagonaklono-tetošeći hladno govore o mjestu gdje sam odrastao kao o crkvenoj stvari. Vele: "Ti sam ne posjeduješ rajon gdje loviš! Mi ti ga dajemo u zakup. Inače bi ga mogao jednostavno iskoristiti po svojoj volji, a mi smo tu da se brinemo za Božje dobro." Rekoh im na to: "Ma pobogu!" Svećenik reče: "Aha, vidite!, Huli!" Pa sam ponovno završio na prijekom sudu. I, što da ti pričam, strpali me u zatvor, kao i obično. A da i opet ni suca nisam vidio.
~ Poželio sam ti poslati ovo pismo kao neku nježnost, dok me nema; bojao sam se da su golubovi pismonoše naučili čitati moj rukopis.
 

 
***
ostavljahu nisko očiju oblake, pod paskom budnih izbludjelih reknu: nemaš me više, idi poprijeko ću te!
pogleda suze oči neoskvrnute, čiste, bljeskaše neon, zahvaćalo je rukami istom ruke iste. dizahu vodu, svod da se uzgred probudi kao, pa da padne, probuđen, il' jao! samo da drekne, kad padne, se probudi.
za koga ostaviše pustoš bez volje, tko da se pita, želi li bolje, sve stoji u redu, boje se lašte, lahka je ljubav, igra se mašte.
***
 

"Same su se snašle snaše
sami dečki dekle našli..."
Orilo je iz grlaca. Jagorčevina se stala stjecat' stečevina stekla kapljom snijeta s' snijega. Ugarak vrućji k'o da je p'o prozubljuć kroz smet do zemlje sam, i opet svet.
"Stajaše stubovi, krozanj prošle s maramama žene, k'o kroz staklo da idu,
ostavljaše crven-crte izase..."
Zemljom. Jer zračji je pad oblikovao otpor, na tlu amorfno se stapajuć k Istarskim hrleć zelenilom; k'o tratinom, djetelinom rijetkom vlažeć noge, pa sve u bose cipelice. Zazeblo je sunce burno stiščuć krošnju k pticama,  I kadgot vrijedno stresajuć prhut lista šarenog, a onda odjednom smjestišlo se nešto među rukam širom raširenim u dohvat.
"I bje dana kad su riječi snagom tekle kroz granje, kosu !"
Ostavio sam kamenove neka stoje.
"I ne prođe tren da glas ne uzdrma, a grom zagrmi,
vrata zaklopoću i ćuk da nas ne posjeti."
Priče su bile za djecu, koje su odrasli ne razumjeć se pisali, misleć o djeci. Život, da, on drugdje tekavši, pod stolovima, neki papiri se skupili, neki izgubili, stjecište rada našli, možda i zalud krenuli, kao da su u stvarno zašli te priče izgovarat naizust, jesu li bili čudni, a i da nisu, pjesnika ne bi bilo.
"Potoci razdirahu litice,
topla je trava encijanima dubokim, plavim je cvala."
Zaogrni, rekoše joj, pa na put da pođeš, nek straha ne ćutiš; a kad dođeš, i kad se vratiš, imat ćeš topline sjajne čime da nas častiš, rekoše joj, a put je tekao kroz nju.
"Otme joj se glas, slučajem, i nije mu vjerovala, a bje lijep,
zdrav bje, al ne i miran bje."
Krčag napuniv, digov se, zaputi se s vode. Gdje ču gdje svira kroz stijene kakva nota, zakrenu glavu i kose se rasu i voda pokapa i vrane zakriješte i pijevci zakukuriču, - ta svirala drevna vuče ga njojzi; al' svirala nije: usne su te tako vješte, i prsti su oni što titraj pomiču!
"Otopljen sjedio snjegović pod strehom limenog krova,
međ' pupoljcima, caklile se glatke plohe."
U slasti trenutaka. Uz okvir sata bez trajanja.
 

 
Muževima je najbolje kad se bave poslom. Ženama isto. Kad se muževi bave, mislim.
(A i te istine se razlikuju.)
 

(O njima već puno priče, postala su pravo opće mjesto, no kad tako pravo sjedaju baš mjestimično)

Razapinju se s dvije strane. Ali ne pitam o tome, već koliko ih je.
Šarena-bijela.
 

do kad?!!

 
Ooooooh - stopWith your feet in the air and your head on the groundTry this trick and spin it, yeahYour head will collapseBut there's nothing in it And you'll ask yourselfWhere is my mind [3x]Way out in the waterSee it swimmin'I was swimmin' in the CarribeanAnimals were hiding behind the rocksExcept the little fishBut they told me, he swearsTryin' to talk to me to me to meWhere is my mind [3x]Way out in the waterSee it swimmin' ?With your feet in the air and your head on the groundTry this trick and spin it, yeahYour head will collapseIf there's nothing in it And you'll ask yourselfWhere is my mind [3x]OooohWith your feet in the air and your head on the groundOooohTry this trick and spin it, yeahOooohOoooh
And this I knowHis teeth as white as snowWhat a gas it was to see himWalk her every dayInto a shady placeWith her lips she saidShe saidHey Paul, Hey Paul, Hey Paul, let's have a ball [3x]Gigantic, gigantic, giganticA big big loveGigantic, gigantic, giganticA big big loveLovely legs they areWhat a big black messWhat a hunk of loveWalk her every day into a shady place He's like the dark, but I'd want himHey Paul, Hey Paul, Hey Paul, let's have a ball [3x]Gigantic, gigantic, giganticA big big loveGigantic, gigantic, giganticA big big loveGigantic, gigantic, giganticA big big loveGigantic, gigantic, giganticA big big love
 

bowie.
Bah bah bah bah bah bah bah bah Bah bah bah bah bah bahPressure pressing down on me Under pressureThat burns a building downSplits a family in twoPuts people on streetsBah bah bah bah bah bahBah bah bah bah bah bahThat’s o-kay!It’s the terror of knowingWhat this world is aboutWatching some good friendsScreaming let me outPray tomorrow takes me higherPressure on peopleDo do do bah bah bah bahO-kayChippin aroundKick my brains around the floorThese are the daysIt never rains it poursPeople on streetsPeople on streetsIt’s the terror of knowingWhat this world is aboutWatching some good friendsScreaming let me outPray tomorrow takes me higherPeople people on streetsTurned away from it allLike a blind manSat on fence but it don’t workKeep coming up with loveBut it’s so slashed and tornWhy why why? Love love love loveInsanity laughs under pressure we’re crackingCan’t we give ourselves one more chance? Why can’t we give love one more chance? Why can’t we give love give love give love? Give love give love give love give love give loveCause love’s such an old fashioned wordAnd love dares you to careFor people on the edge of the nightAnd love dares you to change our wayOf caring about ourselvesThis is our last danceThis is our last danceThis is ourselves under pressureUnder pressure pressure 
i još malo nešto drugo:
doors.
Riders on the stormRiders on the stormInto this house we’re bornInto this world we’re thrownLike a dog without a boneAn actor out on loanRiders on the stormThere’s a killer on the roadHis brain is squirmin’ like a toadTake a long holidayLet your children playIf ya give this man a rideSweet memory will dieKiller on the road, yeahGirl ya gotta love your manGirl ya gotta love your manTake him by the handMake him understandThe world on you dependsOur life will never endGotta love your man, yeahWow!Riders on the stormRiders on the stormInto this house we’re bornInto this world we’re thrownLike a dog without a boneAn actor out aloneRiders on the stormRiders on the stormRiders on the stormRiders on the stormRiders on the storm

 
(krhki)
EGO
stoji između mene
i zajednice.
Nesigurnost (=isto);;
 

tražiti pomoć moguće tek ako ZNAM(braniti to) što želim.
[Noćas joj je malo lice bilo lijepo kao često prije. Čudno pak prištavo ili je to ipak jutros bilo moje. ?
Žestoko neko vrijeme!
vrapci su svakodnevna hrana u rukama lakše je tako, -- /mislima -- gladiti leptire na prsima.]
S druge strane tih razmatranja jer je sve i dalje poznato: tako je lijepo vrijeme, baš za šetnju, jesenje, ušuškano.
vrebanjetrebanje@postojanapolakost_sada