Carobnjaci

Ovo strasno umara...umara kao konopac od ovdje do crkvenog zvonika po kojem trebam proci, kao bol igle zabodene u korijen nosa...bez krvi.
A opet, kupao bih se ukrvi , da budem zamazano , koagulativno cist od sebe svojih mentalnih sranja i neprestanih klanjanja.
Negdje daleko iza horizonta postoji blizina sebe, od koje me strah sprecava da krenem , a hrabrost ponukava da je nikada nadjem.Zapinjem u katranu svijesti.
Budim se u sobi punoj ustajalog zraka.Krenuo sam nigdje i nigdje (ne)cu stici.

Bljah...sredina tjedna...jos jedan neuspjeh formiranja vremenskih
(ne)prilika ponukao je mladog naguala da bijesno odglavinja do frizhidera u kojem je jos bijesnije otkinuo dvije hladne banane i , poput njegovog "bijesnog na n-tu" potenciju (ali vjernog) psa progutao
jadno voce prije nego sto je ono uspjelo izustiti "mama".
Nesto je islo krivo, ali nagual nije bio svjestan sto se dogadja.
Njegova kreativnost je hlapjela poput barice mokrace njegovog macka, koja je jos uvijek pokusavala izgledati kao more.No , nemojte me krivo shvatiti...to je jos uvijek bilo more za nekoliko trilijuna tengratona koji su otvorili ljetovaliste na njezinim...hm..."obalama".Nemojte ocekivati da cu vam sada krenuti objasnjavatio tko su to t...ten...tgren...stogod.
U pitanju je bio manjak kreativnosti koji je odlucno djelovao na "sauganje"
ili pre-kreiranje bilo kojeg postupka koji bi trebao donijeti plodove uspjeha nasem nagualu...ili barem okoncati njegove muke.
No , nas nagual nije zapravo znao da se je u njegov izolirani dom uselio jedan tuzni "Sjeblin".