Reveire

Konacno i kod nas gostuje neki svjetski relevantan i recentan bend, a da mu zenit karijere nije prosao prije tko zna koliko godina i desetljeca. The White Stripes su pravi, nepatvoreni krscanski rock bend, prirodni nasljednici sveamericke tzv. country interpretacije Svetog pisma kroz gitaru, bas, glas i bubanj. I vjerovanja u spasenje i uzvisenje na nebu. Ono sto je najzanimljivije je kako The White Stripes nastupaju u jednom potpuno nepogodnom prostoru za masovnu zabavu, a za koncert sasvim neprilagodjenom. Prostor bivse klaonice zivotinja svakako nije pogodan za nikakve kulturne manifestacije, jer nakon sto su se na/u/oko tom prostoru zaklale tko zna kolike desetine tisuca zivotinja s namjerom opsrkbljivanja naroda hranom, a od kojih je vecina mesa i komada tijela bacena, treba proci dosta vremena kako bi se prostor stabilizirao s normalnim prirodnim tijekom zivota. Ako prihvatimo zivotinje koje jedemo kao zivo bice bez cijeg mesa ne mozemo zivjeti onda ih treba ubiti i pojesti zbog prirodne potrebe za hranom, onda su jednostavno dio hranidbenog lanca i tu pomoci za njih nema. No ono cemu sluzi klaonica je sustavno ubijanje zivotinja zbog civilizacijskog napretka i razvijenosti ljudskog drustva za cije funkcioniranje je lakse ako ima osmisljenu distribuciju hrane koja sama po sebi mora osigurati mjesto ubijanja sustavno uzgajane stoke kao izvora energije/hrane/zivota naprednom ljudskom umu. Svakako one nisu svjesne svoga rodjenja i zivota u klaonici i svaka osuda takvog postupanja sa zivotinjama nema nikakve argumnete za prozivanje i osudu koljaca. Ono sto je definitivno problematicno u cijeloj prici je to sto je namjera i sam cin sustavnog djelovanja ljudi na osiguranju dotoka hrane za druge ljude, akcija koja ima svoju reakciju u beskonacnom vremenu i sto je sustavno djelovanje dugorocno velo destruktivno za covjeka. No, to je vec stvar izbora i slobode pojedinca.

Jedan od najvecih estradnih highlighta dogodio se u utorak u emisiji '100% ja'. Sigurno ste culi za tu emisiju koja na 'we wanna be" simpatican i dosadan, neduhovit nacin zeli prikazati javne licnosti, vecinom domace estradne zvijezde u ponesto drugacijem svjetlu. Kao da su normalni svakodnevni ljudi iz susjedstva. Gost je bila Indira, pjevacia Colonije, dok je Jacques bio gost pjevac. I tako tece prica, a Dusko Curlic najavi kako ce Jacques i Indira zajedno otpjevati jednu legendarnu pjesmu. Stao Jacques ispred tamburaskog orkestra pod ravnateljstvom Sinise Leopolda, Indira spremna za glas, a kad ono prim zagudi 'Ne dirajte mi ravnicu'. Za pazljivije promatrace i poznavatelje hrvatske estrade odabir ove pjesme nije nikakvo iznenadjenje. Indira je iz Zupanje, a Jacques vuce korijene iz sela izmedju Slavonskog Broda i Nove Gradiske. Iako je njihova glazba koju svim poznajemo drugacije ekspresije od tamburice, tamburica je toliko utkana u njihov frenotip/ psiholoski profil/zivot/whatever da je osjecaju daleko najvise od svih glazbenih izraza s kojima su se susretali u zivotu na bilo koji nacina. Odrastajuci u Slavoniji nikako nisu mogli biti izvan neprekidnog ponavljanja zvuka tamburice u svakodnevnim aranzmanima sto je svojevrsni tribal, plemeski zvuk, padanje u trans nakon dovoljno dugog ponavljanja jednog te istog zvuka. Taj tambura zvuk morao im se utkati u mozak kao obrazac reagiranja na zvukove proizvedene instruemntima kao nesto sto im je domace, odmah prepoznatiljivo, sto uljeva odredjeno dozu sigurnsoti i veselja, samim tim srece i smirenosti naspram brutalne svakodnevnice. Sasvim je drugaciji dozivljaj tambura zvuka nekome tko nije odrastao u takvom okruzenju. Tamburica kao uvrijezeni osnovni slavonski instrument mocan je izvor melodijskih koncepcija za ukombinirati ih u danasnju produckiju Jacquesa i Colonije. Sto je vrlo profinjen nacin bavljenja samom produkcijom i krositenjem davno zapisanih narodnih ritmicnih obrazaca koji oslikavaju raspolozenja slavonskog seljaka, prozvodjaca hrane iliti osnovnog sredstva za covjekov bitak na ovoj planeti. uz tamburicu, rakija je drugi super egzistencijalni cimbenik slavnoske glazbe. Rakija se najcesce ne rpomatra kroz povezanost s glazbom, ali pocetak rakije seze u pradavna vremena kada su je poceli proizvoditi kao pice koje ima odrzavajuci ucinak na radnike u polju koji su prilikom teskih ljetnih vrucina rakiju pili radi zadrzavanja tjelesne topline i utazivanja goleme zedji. kasnije se rakija u zimskom peridou natakala cokanjcicima dok je tamburica gudila po usima. casica za bol, casica za cemer, casica za tugu, casica za jad i jos jedna casica pa transoidno stanje koje je podupreto tamburicom i nadostukano rijecima...