opake misli opakog štakora

Noc je bila hladna , samo su sjene hodale ulicom
A moje je lice poprimalo neobican oblik
Osjecao sam da nisam dio ovoga svijeta
I da me noge nose u daljinu bez namjere da stanu
Slutio sam vec dugo da ce ova noc doci
I promijeniti me zauvijek ......
 
Sa sobom sam nosio samo srce promrzlo od mrznje
Tuga mi je tekla venama i sljevala se u srce
Znao sam da vise necu biti isti
Ali bilo mi je svejedno
Jer sam vec dugo zivio bez ljubavi i ...
Zaboravio sam kako je biti voljen
 
Hodao sam bezlicnim krajevima
Vidio sam sto covjek inace nebi smio
Takav je bio tok moje rijeke :
Nemiran od izvora do usca
Samo sto ja nisam mogao naci ni jedno od toga
A mozda se nisam ni trudio da nadem
Mozda nisam gledao kamo gledaju slijepi ljudi
U dubinu mraka gdje se skrivaju tajne .....
 
Sada zivim u bescutnoj tmini koja nagriza moje tijelo
I svaki put kad te se sjetim izgubim dio zivota
Ziv sam samo zato sto znam da cemo se opet sresti
Na tamnoj strani mjeseca gdje vlada tisina
Gdje si ti zrak i voda i tlo na kojem stojim - 
Mjesto na kojem opet mogu osjetiti tvoj zivot
 
Na kraju puta mozda nadem svoju izgubljenu misao
Bez koje zivim vec dugo vremena
Na poslijetku je mozda necu ni htjeti vidjeti
Jer ta misao je sacinjena od istine koja boli
Ali znam jedno - ta je misao dio mog srca
Onaj dio bez kojeg se umire ...