Moje bljezgarenje

Nekada sam želio rastanke
na kolodvorima, stanicama
nekog da mi maše
nekog da mu mašem
Danas to ne želim
od jučer ne znam jel to bilo
zadnji puta
da te pratim
da želim da se vratiš.

Gdje je kraj samozavaravnju?
Gdje otvoriti oči i priznati sebi i drugima
njoj
da su mi neke stvari već jasne
neko vrijeme
al da šutim i trpim, čekam razrješenje
manu s neba
ili potop, tuču, grad i selo
koje će pasti i dovesti do kraja
tu šaradu našeg bivstvovanja
dogovaranja i pretvaranja
da će sve bit ok
da ćemo se složiti
kad smo oboje već spremni na najlošiji ishod
kad oboje potiho vjerujemo da će se upravo tako dogoditi
al tajimo
šutimo
izbjegavamo
kao da se neće tako dogoditi
nekad nam ne treba kristalna kugla
nego treba slušati drugoga,
opaske, izrečene, a ne promišljene
(nemam upljača, a ni cigare)
izletjele u zrak
pucanj u prazno

Još jedan petak završio u neplaćenom i necijenjenom prekovremenom. I lagana glavobolja od sinoć i ugodnog Caddya, koji se ni nakon skoro 8 mjeseci nije nimalo promjenio. Mario je svirao za mene, EKV kao po narudžbi. Ali ne i Srce, šteta.
Sad konačno i vikend predamnom, a ja pijuckam kavicu i grickam Pettite Beuerre umjesto da ubijem oko na bar pola sata.
Kuda ćete večeras?

Idem večeras i ja vanka. Nakon dugo vremena.

Pivo i onda dobri stari Cadillac, u kojem nisam bio više od pola godine. Siguran sam da ću i opet sresti iste ljude i istog svirača. Želim da odsvira 'Srce'.

Proglasilo me starcem.
Na jednom profilu napomena na kraju - Stariji dečki (stariji od 27) ne javljajte se.
Zar je 27 donja granica starosti? :(

Čudne me osobe klikaju. Iz dalekih krajeva, a ničim izazvane.
Zašto me klikate? Odakle vi do mene? Ako ste već kliknule na mene, molim da mi se javite i rečete zašto ste kliknuli. Neću moći spavati noćas.

Ovo je bio one fucked up week, štono bi se reklo u Merici. Prenaporan, prepun gluposti koje sam morao odraditi, stvari koje bi i majmun mogao napraviti. Majmun sam naravno morao biti ja. Vrijeme mi također nije nimalo išlo na ruku, sivilo i kiša cijelo vrijeme. Ubija u pojam probuditi se ujutro u mraku i kiši. I tako kroz grad do radnog mjesta, sjediti pod svjetlima, dok vani sve do pola jedanaest izgleda kao da je sumrak...Znam kako je Skandinavcima.

Još samo jedan dan i gibam na veseli vikend. Sutra navečer u Kino SCa na Laibach. U subotu prijepodne u LOM i predati sve i prodati sve kartice koje su otišle na aukciji. Popodne s frendicom po gradu. Navečer za Vž, malo tamo po gradu. Nedjelju popodne nazad vlakom za Osijek, malo se odmoriti prije novog tjedna.
Hvala svima što ste pokazali intered za koncert - stavih oglas, par ljudi je čak i kliknulo :) Ipak ću na koncertu biti s nekim curama s faksa, možda čak i odemo negdje na neki after...
I da, popio sam kavu, dobra je bila >:)

Sinoć sam bio na koljenima pred kompjuterom. Prvo zato što je to bio jedini način da dođem do USBova s druge strane, a onda zato što sam se molio da nije riknilo ništa.
Naime, htjedoh prištekati svoj 2,5" disk na komp, da bih pogledao šta sam skinio s posla. Kako mi je kućište otvoreno od ranije, došao sam na briljantnu ideju da bih mogao izvaditi dodatne usb portove koje imam prišarafljene sa zadnje strane kućišta. Pomislio sam kako bi to naravno bilo preporučljivije raditi s ugašenim kompom, ali sam mislio da je to ipak bezopasno - samo trebam išarafiti jedan šaraf i provući nosač usbova.
I tako sam krenuo šarafiti, maknuo šaraf, i krenuo lagano izvlačiti nosač. Onda se komp ugasio, a mene je oblio hladan znoj. Izvukao sam nosač do kraja iz kućišta, i probao upaliti komp. Ništa. Sad me već lagano hvatala panika. Probao sam još jednom upaliti i opet nije bilo ništa. Ako je šta riknilo, neka bude samo napajanje, mantrao sam.
Ištekao sam struju, provjerio sve strujne spojeve na ploči i uređajima, ponovno prištekao struju, udahnio i pritisnio Power. Na moju veliku sreću, ventilatori su se zavrtili, žaruljica upalila, komp napravio bip i nastavio sa dizanjem sistema.
Pretpostavljam da sam imao sreće ovaj puta...

Jučer mi je u Jutarnjem u horoskopu pisalo: "Ako ste slobodni, nemojte se zatvoriti u četiri zida". Nisam naravno poslušao, a trebao sam. Utorkom inače idem na ples, ali od nedjelje me trese opaka prehlada, to sam iskoristio kao ispriku da sinoć ne idem nikuda nego ostanem po kompu vrtiti neke filmove i serije.
Posljedica - dva diska su u sumnjivom stanju, ne funkcioniraju više normalno. Ne usudim se još reći da su riknula, ali svakako ću se morati malo pognjaviti oko njih, ne bi li ih opet upogonio.
To mučenje sam mogao izbjeći da sam samo otišao na ples...pitam se što mi piše danas.

Dočekah i Božić. Uz Kingdom of Heaven. I to Director's Cut. Prije godinu dana sam gledao u kinu, sad ne mogu smisliti kako je film mogao funkcionirati tako okljaštren. Tri sata koja se svakako isplati pogledati. Ridley Scott je ipak Ridley Scott.
Upravo je počeo i kaos sa smsovima. Začulo se kao da mi kreće neki sms, ali je dostavljen. Mobitel ću staviti na silent, da bih mogao spavati noćas. Neka ostane mirna noć!
Svima sretan Božić i sve najbolje!

Planirao sam danas postaviti umjetno drvce. Plastično. Nisam stigao, išli smo u Emmezzettu, Ippercoop, Billu. Došli kasno kući, pjevajući...konzum zove vaaas...Dobro, odolili smo pozivu. Uz večeru smo slušali i gledali na tvu baku od 90+ godina kako se prije slavio Božić, kad je ona bila mala. Nešto što više nikad neće biti.
Maloprije sam raširio samo žaruljice, tek tolko da se uvati malo tog božićnog duha i kod mene. Tko zna oću li moći spavati?
Ne mislim nikome slati sms čestitke, a vama svima ovdje sretan Božić, omastili brk i ovlažili grlo, neka bude i novaca i ovaca!

Nije da to ne znam od ranije - čokolada i slatko nije dobro za mene. Ne mogu odoliti slatkome, al ako pretjeram, valjda se nakupi previše šećera u krvi ili šta li. Drugi dan mi obavezno curi krv iz nosa :(
Tako sam i sinoć pojeo jednu čokoladicu, a sad malo prije se raskrvario kao da mi je netko nos razbio.
Dobar podsjetnik prije nego počne božićno prežderavanje i trpanje hrape u sebe. Umjerenost, indeed.

Danas nije moj dan. Ne ide mi ništa od ruke, stvari koje bi se morale samo tako riješiti, mene muče i ne idu.
I glava me boli. Znam i u čem je problem - jučer sam krečio jedan zid u stanu. Ispao je super boje, taman one koju sam htio. Makar jeste bio otvoren jedan prozor, ne može se ta isparavanja izvući tako dobro vanka. I sad ti spavaj u takvom stanu, punom mirisa boje.
Trebao sam jutros aspirin popiti, ali sam mislio da će mi svježi zrak pomoći :(

Bijah sinoć pogledati film iz naslova. Jako je dobar. Zanimljive 4 priče koje imaju dodirne točke, a sve u nekoj mjeri govore o obitelji i odnosima u obitelji. Kamera je odlična, puno je detalja i neobičnih kuteva. Jedina mala zamjerka je što je film 2.5 sata dug. Nije predugačak, jasno mi je kako se nije moglo skratiti; i ovako dugačak film odlično funckionira i vrijeme stvarno proleti.
Ipak mi nije bilo svejedno kad sam iz kina izašao u 2340 na hladni mrak, prošetao do kuće pa onda u krevet...