TEME I DILEME JEDNOG SPLITSKOG TEŽAKA :))

Cudan je taj sv.Nikola,nocas sam stavljao
cizmicu za malu,pa kazem,ajde da
stavim jos jednu cizmicu i za sebe
Mozda dobijem nesto…
….i jutros njena cizmica puna
a u mojoj nista….A onda sam pogledao malo bolje…
I u mojoj cizmici je bilo nešto jako lipo
…..topli zagrljaj i iskreni poljubac
od drage osobe...

krasno subotnje vecer...ludnica brale,još su i odgodili utakmicu,ma sve lipse,od lipsega...po tko zna koji put mala me lagano muci gledanjem mulana,vec sve dijaloge znam napamet,makar su na engleskom....a jos maloprije dok sam je tusira,govorila mi je...ti si tija gledat utakmicu,kako nema utakmice,ja cu sad gledati crtic...kakav san ja papucar,vec mi kcer od cetri godine naredjuje....lipo,lipo...a sta je tu je,zna ona da je ona moja slaba tocka,tatina priceza...hvala bogu na bezicnom internetu,pa mogu biti kraj nje,kao fol pratim crtic,i nesto radim,a ustavri surfam,ubijam vrime,cekajuci da zaspi da se napokon domognem omiljene muske igracke-daljinskog...
i onda u iscekivanju da nju uhvati san,pogledam je preko oka,kako napreze oci samo da ne zaspe,a u ruci grceviti drzi daljinski od dvd-a...i nasmijem se,u sebi se zahvalim bogu na najlipšoj stvari u mom životu-njoj...
mada me ovaj vikend uhvatila prva veca kriza,osjetio sam da sam umoran,da prvi put nemam snage za ovakav nacin zivota,preko tjedna posao,i izlasci,a vikendi od petka do ponediljka posveceni su samo kceri...boli cinjenica da bi sve bilo puno lakse da nisam sam,da imam nekog kraj sebe,ali surova je realnost....moram i dalje sam,ma koliko bilo ponekad tesko....a tko zna mozda dolazi bolje vrime,mozda ce ova 2006 biti lipsa,veselija godina...nadam se da hoce....evo ga napokon je zaspala..idem je odniti u sobu,i onda sam ja kralj daljinskoga,i vladar dnevnog boravka....

Svaki put ti me podsjetis
Tko sam stvarno
Nisam kao ti da kažem oprosti
A mislim nesto drugo
I tako me svaki put iznova podsjetis tko sam
Rijeci nisu djela
ona puno više govore o tebi,meni,nama…
Ja kad kažem, volim
onda to mislim,to nisu rijeci bacene u vjetar
Ne krijem se iza namjestenog osmijeha.
Iako sam puno puta zbog toga sto jesam
dodirnuo dno, to sam ja
I necu se mijenjati samo da bih bolje pristajao tebi
ili ovom iskvarenom svijetu
gdje je bitno imati,lagati,varati …..
Ostati cu isti
Ja iza svojih rijeci stojim
a dokazujem ih djelima
Ostati cu isti,
makar mi opet neka druga slomila srce
jer sam shvatio da sam to ja
necu biti drugaciji zbog nikoga
pa ni zbog tebe
Ostajem onaj isti,stari ja......

Kisa vani ne prestaje padati,taman lipi odraz stanaja u mojoj dusi.Koliko pitanja,bez odgovora donosi ovo turobno,jesensko vrime,zasto depresija postaje satavni dio mene.Probao sam promjeniti nabolje neke stvari u zivotu,ali jos jednom,bezuspjesno,jos jednom sam napravio gresku.Di je kraj tim svim mojim krivim potezima,ima li ga uopce.Sta sam ja neka vrsta mazohista koji uziva traziti nesto od onih koji mu mogu dati samo razocarenje.Ma jebem sam sebi mater glupu,pa koji mi je kurac,zasto se dajem onima koji to ne zasluzuju,zasto srce ne slusa razum,zasto se ne mogu nauciti biti hladan i proracunat.
Hahahah...ljubav....sta je to...jel se to jede,kupuje,postoji li to??Da li je to samo izmisljen pojam necega sto ustvari vise ne postoji,ili je ljubav mozda samo dobro pretvaranje,koje igraju vjesti glumci...ja nikada nisam znao glumiti,mozda bi bilo vrime da se naucim,mada mislim da je kasno za ucenje glume u ovim godinama,najbolje da odustanem od toga,toga necega sto neki zovu ljubav....znam samo za ljubav prema svom ditetu,i to ostaje u meni,toga se nikada necu odreci,jer zrtvovanje za svoje dite itekako ima smisla,a svaki njen osmjeh je nagrada za to.Necu se odreci ni ljubavi prema bliznjima,obitelji...ali ljubavi u vezi,nje se odricem,jer ona ne postoji,to je za mene,samo davno zaboravljeni,vec dugo ne dozivljeni imaginarni pojam....nema vise,sta je bilo bilo je,zakljuca san svoje srce,kljuceve bacio u more,dignuo sam glavu i krenuo naprid,bez snova,bez nadanja......to je utopija...

Sjeti se da netko,
a ne svatko,
da negdje,
a ne svuda,
da zauvijek,
a ne nikad,
da namjerno,
a ne slučajno,
misli na tebe…

Polako se bliži vrime božica,u Splitu se već cuti predblagansko raspoloženje,trgovi,šetališta,ulice,pa i moja ulica dobila je dekoracije,svijece....izlozi su ukrašeni božicnim motivima,ljude vec trese potrošacka groznica,zaljubljeni se drze za ruke,hihotajuci se i misleci kako iznenaditi jedno drugo poklonom,roditelji djeci objasnjavaju sta je bozic.....
a ja se malo cudno osjecam,prvi božic koji cu docekati sam nakon dugo,dugo vrimena....i ne budi se u meni neka radost , ona je ustupila mjesto sjeti...ali barem ce mi kci uzivati u svim bozicnim radostima,njene oci ce sjajiti kad bude prolazila gradom,gledajuci izloge s jaslicama,djedom bozicnjakom,sv. Nikolom....i radi nje probati cu i ja gustati,za nju,obitelj, i prijatelje navuci cu lazni osmijeh na lice i praviti se da je sve super....barem sam u tome dobro uvjezban i istreniran....a u glavi ce se postavljati puno pitanja bez odgovora,a ono prvo koje se namece samo od sebe....koliko me jos ceka ovakvih blagdana....

Kakav lipi dan…8.00 buđenje,ala ludila,spavao sam punih sedam sati,woow,rekord….da opet sam doma solo,mala je u bivše…a ništa laganini kavica,palim laptop,provjerajem poštu,kačim se na iskricu,zovem na telefon da vidim šta je s malom,opet je imala fibru,ali je vesela,doduše počela je povračati,ali manje kašlje……uf……ma ajde barem je bolje malo..a onda malo bacam oko po kući…anti sto,pa kuća je u totalno kaosu……nisan to ni primjetija da imam doma kolekciju pauka,a i pod je fantastičan,a ni wc nije loš,nekakve plijesni oko školjke :)
Ma nema druge,metlu u ruke,stari moj,ali prije obriši prašinu sa telefona,televizije,kantunala…ma baš sam pravi..pomeo,i opra pod..aha sad je bolje…idemo u wc…da vidim šta iman sve za čiščenje…hmm..domestos,Mr.Proper,cif,vanish…e taj vanish mi se čini dobar,lipe je boje sigurno dobro čisti,evo i piše utklanja sve mrlje..valjda če i plemenitu plijesan sa školjke očistiti…a ne,ne…to je za robu…e stari moj drži se ti domestosa…
Nakon dva sata ribanja kućica je napokon koliko-toliko uredna…bravo ja….
I normalno,za završni štih boca ambi pura,vanilija jasno…baš je lipo,sve miriši…sad na tuširanje i na posao…
 
Hello,ala gušta nakon posla doći u čistu kuću,ludilo brale,stavljam jaketu u ormar,a na mene se obrušava brdo neispeglane robe,koju san danima stivava u ormar…a joj…a nema druge,pali peglu stari moj,vadi konja iz ostave…čekaj,ovo je pegla na paru…da,rekla mi je prija,ne ulivaj vodu iz špine,nego destiliranu..heh..kupija san je za akumalator od skutera,a zna san da mi triba za još nešto…
Pegllllllaaaaaj….peglaaaaj….kako ono crta na crtu…ajme košulje,ajme…ma nedan se….zašto pegla šušti??…ma nema veze ….a ne ,šugomane i krpe neču peglati…
 
Dosta je bilo…opala jopet san ponosan,sve san uspija…da posložin još cedejove,i to je to…ja gotov
 
Sad sam spreman za pozu Ala Bundya…sidam na kauč,ruka u hlače,hehe…i mala hrpica becksa od 0,5 dcl…kakav gušt,ma ko more ovo platit…laptop isprid mene,gledam tv,sva četri daljinska su tu…ko more ovo platit..
Joj kakva ironija,e jebenog li života,ali isto  mogu još uvik nasmijat samog sebe,dakle DOBRO JEEEEE…

Kako alkohol čudno zna djelovati na moj mozak,nakon posla izašao sam sa prijateljem vani,i uz nekoliko brzinskih piva sjetili se nekih starih,davnih vremena,a ja sam se sjetio  nekih stvari koje sam loše napravio u životu,sjetio sam se propusta,grešaka koje sam učinio,a za kojim sam poslije žalio......i tako sjetim se nje....njenog pogleda,njenog osmijeha,njene kose...sjetim se svih onih sitnih malih stvari koje su me činile sretnim,sjetim se one lipe svakodnevice koja me ispunjavala.....nočno kupanje,pa burek u kasne sate,bockanje o filmovima u videoteci......bio sam glup,glumio sam facu,pravio sam se hladan,a nikada ni jedna nije imala moje srce kao ona,nikada me nijedna nije učinila sretnim kao ona,a ja sam velikim dijelom to sve odbacio,a tek kad sam je nepovratno izgubio,svatio sam kakav sam glupan bio......i sad nakon dugo vremena,sjetim se,i kajem se....da barem mogu vratiti vrime,da barem mogu ispraviti sve greške koje sam počinio,ali ne mogu....mogu samo joj reći OPROSTI......OPROSTI ŠTO NISAM CIJENIO ONO ŠTO SI MI DALA TI,A DALA SI MI NEŠTO NAJLJEPŠE ŠTO ŽENA MOŽE DATI MUŠKARCU....ali zato sam nešto naučio od nje,naučio sam biti ono što jesam,naučio sam se da se ne sramim svojih osiječaja,i zahvalan sam joj jer je od mene učinila boljeg čovjeka......TI....HVALA TI....hvala ti jer danas sam zbog tebe bolji čovjek......
 

Mislio sad da kao razvedeni otac nema tog problema u vezi s kćeri,sa kojim se ne mogu suočiti...i u ovih deset mjeseci je bilo tako,ma bio sam malo i ponosan na sebe.....jučer smo prvi dan viroze uspješno završili,temperature nije bilo,osim kašlja,ali sad sam imao kraj sebe ljekove,pa sam i zbog toga bio malo smireniji....ali onda oko četri ujutro sam se probudio i popipao malu...gorila je,doslovno,39 je pokazao toplomjer....i u trenu me uhvatila panika.....prvo sam morap paniku savladati,ona se probudila,i samo mi je rekla "tata zima mi je"...uf..... i onda sam se počeo pitati,šta da radim,čepić,tuširanje,ili ibuprofen...ili možda svo troje...na kraju sam joj dao sirup,ona je odmah zaspala,a ja sam čekao.....i non-stop je pipao dan vidim pada li temperatura....već oko pet,bila je manje vruča,temperatra je padala,i bilo mi je lakše.....pokušao sam malo zaspati,ali moj mozak je počeo razmišljati o svemu.....o razvodu braka,o propalim vezama,o šansi da više ikoga uopznam,a ako i upoznam curu,ženu hoče li ona moći svatiti koliko volim svoje dijete,hoče li moći imati razumijevanja....još jednom sam shvatio,šta je samoča,i što je biti ne-svaki drugi vikend tata....

ponekad mi se moji problemi čne tako veliki,nerješivi,a onda mi se dogodi nešto što me na brzinu otrjezni,pokaže mi stvarne,iskonske vrijednosti....danas ujutro trebao sam malu odvesti u vrtić,a ja jasno nakon toga na posao....ali ona je preko noći počela kašljati,mislio sam ,ma ništa proći če.....ali onda ujutro dobila je temperaturu,uhvatila ju je treskavica,nervoza,na najgori mogući način sam shvatio prvi put šta znači biti rastavljen,a biti otac,lagano me bila uhvatila panika,mada nisam neki paničar u ovakvim sitacijama,ali sam po prvi sam se osjetio da sam sam
.....normalno,niti je ona otišla u vrtić,niti ja na posao,sad mi je samo bitno,da joj temperatura padne,da joj bude dobro,da mi što prije ozdravi,a na njeno lice da se vrati osmijeh...ostalo je nebitno,nevažno,barem sada.....

uvik sam govorio da su djela bitnija od riječi....mada poneki put izgovorene riječi nose veliku težinu,i mogu povrijediti druge osobe,ni sami nekad nismo svjesni što smo sve izgovorili...ako sam ikad izgovorenim riječima povrijedio neke ljude,ja im se ispričavam....u meni nije bilo niti trunke namjere učiniti tako nešto....
isto tako ne postoje riječi kojima bih mogao iskazati zahvalnost dragim ljudima,koji su mi pomogli kad je bilo najteže,koji su mi svojim savjetima dali poticaj za ići dalje......ali ipak im moram reći ,jedno veliko HVALA !
 
 
 
 

Petkom se sjetim tebe,sjetim se onog petka kad smo krenuli,kad smo imali nas....pričali smo o svemu,budučnosti,snovima,i virovali smo u to...a onda si se prominila,preko noći si postala druga,meni nepoznata osoba,a ja nisam moga miriti da od ljubavi je ostala samo uspomena.....a imali smo nešto lipo,neponovljivo....i mogli smo imati sve ono o čemu drugi sanjaju,mogli smo biti sretni,najsretniji na svitu,sama si mi to rekla....ali u tebi se nešto dogodilo,to više nisi bila ti....iskrenost,smijeh,ljubav zamijenila je laž,podmuklost,gluma....tribalo mi je vrimena da svatim...
žao mi je ali nisi me vridna...nikada sebe nisam diza u nebesa,nikada nisam mislio da sam nešto ekstra,ali ti me nisi vridna...ti ne znaš šta je ljubav...ti ne znaš šta je uzimanje,davanje...ti ne znaš šta je čisto srce...a voljeti i biti voljen su tebi nepoznate stvari....tribalo mi je vrimena da to svatim,tribalo je vrimena da otvorim oči...........
nadam se da jednoga dana češ naučiti biti iskrena,da laž neče biti dio tvoje duše,da nečeš druge povriditi,da češ svatiti da glamur,novci,laž i sjaj ne donese sreču i radost ,da ti ne mogu iskonski ispuniti dušu,da jedan iskreni poljubac i zagrljaj vridi puno,puno više od toga,nadam se,i moliti ču se za tebe A??

Kročite smireno kroz buku i
strku i ne poželite mir koji
donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez
potčinjavanja da budete u
dobrim odnosima sa svim lju-
dima. Govorite svoju istinu tiho i
jasno i slušajte što vam drugi govore, jer
čak i dosadni i neuki imaju svoju priču. Izbje-
gavajte glasne i agresivne osobe – one uzne-
miruju dušu! Uspoređujući sebe s drugima možete
postati sujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od
vas. Uživajte u svojim dostignućima kao i svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno bilo, jer to je
nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom
vremenu. Budite svoji! Posebno ne iziskujte lažnu naklonost niti
budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prijevarama i razočaranjima, ljubav
uvijek ispočetka niče poput trave. Brižljivo postupajte s iskustvom koje
vam donose godine i dostojanstveno im predajte  mladost. Razvijajte
snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća. Ne budite sebe
sumnjama i negativnim razmišljanjima, previše je strahova rođeno u
samoći i premorenosti životom. Ispod zdrave discipline budite nježni
prema sebi. Vi ste dijete svemira kao i stabla i zvijezde i vi
imate pravo biti ovdje. I bez obzira da li je to vama jasno ili ne
svemir se razvija točno onako kako treba. Zato, budite u miru
Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u
ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši. Sa svim svojim
prijevarama, svojom iskrenošću i promašenim
snovima ovo je je još uvijek predivan svijet. Ču-
vajte sebe. Uložite sve što imate i što
jeste – i budite sretni.

 

POKUŠAJEM SKUPITI KRHOTINE
OD ONOGA
ŠTO SE NEKAD ZVALO ŽIVOT
STISNUO SAM ZUBE I KRENUO…
SVAKI MOJ KORAK NAPRIJED
PRATILA SU DVA KORAKA NATRAG
I ŠTO SAM MISLIO DA SAM BLIŽI CILJU
JA SAM SE BLIŽIO KRAJU….
SKLOPIO SAM OČI
I UTONUO U SAN
NADAJUĆI SE DA SNOVI DONOIJETI SREČU
ALI SNOVI KAO I SREČA KRATKO TRAJU
I REZERVIRANI SU ZA DRUGE
MENE SUROVA STVARNOST  VRAČA
TAMO GDJE SAM STAOTAMO GDJE TUGA POČINJE….

već dugo se nisam osjećao kao večeras....mislio proči če...,opet ču biti živ,opet ču se smijati....ali ne.....i dalje sam usamljen,a nisam sam,i dalje sam tužan,a smijem se,i dalje govorim biti če bolje,a u dubini duše umirem.....kako se osječam...Tedi je to lipo otpiva,a Ljubo Stipišić napisa......
 
nisan rojen da bi umra
u posteji rekamanoj
pun odličja falši lenta
ovaki znade umrit samcat
nima nima nima ovaki testament
nisan rojen iči niz dlaku
kripeči savist močneg svita
rod svojeg san a i biti ču
gorit drito ,drito gorit
i dogorit i dogorit i dogorit ka i sviča
ma prije nego van partin doli
takva mi je sudba čutim
spustite me kakav jesan
pa ti umren pa ti umren
ne reči riči ne reči boli
pa ti umren u postolin..........
niman drugi obligenti
tiskat moči,čast i slavu
s ovin srcen s ovin motin
s ovin ričin s ovin pisman
vaki neče vaki neče
iči niz dlaku
ma prije nego van partin doli
takva mi je sudba čutim
spustite me kakvi jesan
pa ti umren pa ti umren
ne reči riči ne reč boli
pa ti umren u postolin
ne reči riči ne reči boli
pa ti umren u postolin
nima nima nima vaki testament