ljubavne laži

ZAŠTO JE LJUBAV TAKO ČUDNA ...ZAVOLIŠ IZGUBIŠ ,,,PATIŠ ...KAD SE KONAČNO OPORAVIŠ OPET TE OPALI I ONDA SI OPET U BANANI...
KAD BI SAMO MOGLA VRATIT VRJEME I REČI TI KOLIKO TE VOLIM I DA TE NIKDA NISAM PRESTALA VOLJET  ,SVE OVE GODINE VOLJELA SAM TE ,A TI GDJELI SI .? KAKO SI ?HTJELA BI DA ZNAM. I ONAKO SADA VIŠE ZBOG TEBE NE DIŠEM . UBIO SI SVE U MENI KADA SI OTIŠO I NIKADA SE NISI VRATIO A JA SAM ČEKALA ,IČEKAT ČU TE GORE MEĐU ZVJEZDAMA!!

Da opet budem ja u tvojim pjesmama,da ponovo zaigram u  tvojim rukama  ,to nikad više biti neče ne ne ne....jer gdje si Ti tu nisam Ja,kraj tebe ta žena STARIJA ,Ja gledam te al ne ko pre šta mogu drugo već da žalim te...

Još i sada osjećam,onaj nježan poljubac na vratu,tvoj topli zagrljaji drhtaj tvojih nježnih usana na mojima.Tvij lik u snovima je bio tako snažan.o bože..sve je bilo  tako stvarano ,tako nedodirljivo ,nevino i svakim tvojim polupcem ćinilo se kao da se ponovo rađam ,svakim tvojim zagrljajem ponovo budim...još i sada osjećam tvoje nježne ruke koje su me grlile i oči koje su govorile hiljadu rječi  još i sada nemogu zaboravit jer i u snovima mojim ti si zaista stvaran...

...ima dana nate nemislim,život stisne pa zaboravim ,al u srcu uvik tvoj je lik još se nadam vratit češ se ti....da je imo šaku dukata da mu nije duša bečarska uzmene bi bio cili vik sad je kasno nek porosti mi...

.....DANI  MI   DUGI  KAO  GODINE. GODINE  KO  STOLJEĆE,SRCE MI SLOMLJENO PATI I ŽIVIM KO STIJENKA MALA U ZATAMLJENOM  SVIJETU GDJE NEMA ŽARA.VRIJEME MI ODNOSI SREĆU,OSTAVLJAJUĆI ZA SOBOM  SJEĆANJE..DANI MI DUGI,TEŠKI I TMURNI NEOSJEĆAM VIŠE  SEBE ...TO NISAM JA  TO JE GORČINA...DOLAZI PROLJEĆE BUDI SE GRAD,A U MENI  JOŠ UVJEK JESEN JE ,SVI MI KAŽU PROČI ČE,LJUBAVI STARE NESTAT ČE NEKE NOVE DOĆI ČE......  I KAD ME JUTROM ZORA PROBUDI TEBE NEMA ,NEMA TE SAMO SNOVI OSTAJU  JEDNO  LJEPO SIJEĆANJE!!!

TI  SI  TAMO  NEGDJE  IZA  ONIH  PLANINA ,    DAL  SI  MOŽDA ZASPALA IL SI BUDNA KAO JA  ,DAL TE MUČE NEMIRI    IL  TE    NIŠTA   NEMUĆI   KADA    BUDEŠ ČITALA PISMO KO JE PIŠEM JA  TANJA BIT ĆE SKRIVENA IZA OVIH REDAKA...

........da nije ovo srce  u grudima da mogu odma novo bi kupila jer ovo koje imam me izdalo i tebi pripalo a ti nemariš zato nimalo.kad  bi mi dao bog da te prebolim za tvojim usnama da ne izgorim istoga dana bi na moje lice sleteo osmjeh tvoj sa razglednice jer sa tobom je kao i bez tebe samo godine uzalud prolaze............

vrjeme mjenja  sve ćak i stare navike,teško je smijat se kad kiše zaprjete,kad život osmjeh skine,ko jesen žuti list.znam teško je biti onaj stari u duši ostati čist.........

ŠTA JE TO SVETO NOĆAS I VJEČNO,ŽIVOTE SIVI,SVETO JE ONO PRED ČIME DRHTIŠ,A ČEMU SE DIVIŠ....OPROSTIT ĆU JOJ SVE ,NISAM JA SUPERMENPA DA MOGU TO NA LEĐIMA DA PONESEM....UGOSTIT ĆU JOJ SNE ,BOLJE IM JE KOD MENE NEKA SPAVAJU SVE DOK SE NE PROMJENE....

Vjerujem da je mašta jača od znanja-Da je mit moćniji  od povijesti.Da su snovi snažniji od činjenica- Da nada uvijek pobjeđuje iskustvo-Da je smijeh jedini lijek za tugu.I vjerujem da je  ljubav jača od smrti..

........TREZAN SVATIH IZ PRVE DA SVE SU ZA TEBE BILE KURVE KOJIH SAM SE STIDEO AL NI JA NISAM SVETAC VEĆ OBIČAN SLEPAC ŠTO KRAJ OBA OKA NISAM VIDEO DA SI MI TI SAMO SI TI SUNCE LJUBAVI!!!

SAMO TI SI ZNALA MOJ KOD .            MOJU NARAV BOLJE OD SVIH.     KAD MI TREBA SIDRO ZA BROD.             KAD MI TREBA RIMA ZA STIH. NEZNAM KAD JE POŠLO NA ZLO.        SITNE LAŽI,SUMNJEI STRAH.          A KAD ZVIJEZDA PADNE NA TLO ,VIŠE NIJE ZVIJEZDA NEG,PRAH.....KAZNA JE ŠTA PAMTIM TVOJ SMIJEH..... KAZNA JE ŠTO SUVIŠE ZNAM....ZLOČINJE ŠTO PRIZIVAM GRIJEH...I JOŠ  BRINEŠ DAL ŽIVIM SAM....

ETO ŠTA TI JE ŽIVOT ...ŠTA TI JE ŠKOLA UČE TE ISKRENOSTI A ONDA KAD SKUPIŠ HRABROSTI PRIZNATI SVE  ONDA TE ODJEBU I ZABORAVE ,MOŽDA TE SE SJETE TU I TAMO A TKO JE TOMU KRIV ??ŽIVOT ILI ŠKOLA.

Negdje između vatre i vode ,tužne  ljubavi nestaju ,negdje između  mraka i zore tvoje molitve prestaju.On ti se neće vratiti ista se prića ponavlja ,hoćeš li sebi priznati da  nije bio vrjedan tvoje ljubavi.Negdje između raja i pakla tvoja kletva ga dostiže,tvoja duša je od perja i stakla,svaka je suza razdire.Svatko odnas sam se rodi sam i umire,put svoj bira koji ga vodi sve do istine ,sve do istine.Negdje između zbilje i snova jedna ljubav će umrijeti,negdje između  njega i tebe  zaborav će se roditi,oči zatvori i poljubi me.Nema te !Da poljubiš me ,usnama da osjetim sve kao list jesenji  vjetar te odnosi........!

NA PRAGU TVOGA SRCA, ZAROBLJEN SAM.K O  DIJETE USRET MRAKA,IZGUBLJEN I SAM.MI DVIJE SJENKE,DALEKE,A NIKAD SPOJENE.TVOJE LAŽI JOŠ MI SRCE SKAME...      JA NEMAM SNAGE DA TE NEVOLIM,CJELA ĆE MLADOST DOK ZABORAVIM   .JA NEMAM SNAGE DA TE NEVOLIM,DA SEBI TEBE OPROSTIM.........                                                                                                                                                                                        .