Legenda

 
aristotel je vrlo brzo hodao ulicom. pretekao ga je pas. ovaj ga je snažno udario štapom i pobjegao. nedugo potom, sreo je Kalifa, koji ga je upozorio da se nikad ne smije vjerovati sudbini. na to je aristotel rekao »Pa da!« i prešao preko rijeke Eufrat.

Uredi zapis

14.03.2005. u 16:12   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Kažem vam

 
Mi smo na pragu jednog novog razdoblja u odnosu između žabe i onog što slijedi, a to bi se moglo, sasvim ofrlje, prozvati "Koloterizma". Radi se naime o izvjesnom aspektu - trava raste, kiša pada i vice verza, rekao bi Napoleon, a vrlo vjerojatno i njegov unuk Rastislav, koji je, moram naglasiti, jednom prije godinu-dvije posjedovao krasan dvorac na Loirei, jedan kanu koji je rabio uglavnom subotom popodne i nekoliko lovačkih pasa koji su se koristili za izgradnju krova. Često je bio pod pritiskom i nije znao razlikovati jastreba od ručne pile, a ni kišobran od šivače mašine, te bi tada obično polazio na ekspediciju oko Sjevernog pola, praćen Ramirezom i Stewardom. Oni su bili specijalisti za stigmatizaciju i svi masnjaci su uživali. Nakon što su promislili o tome bi li trebalo na kraju prošle rečenice staviti točku, prešli su na bračne probleme svojih dobrih prijatelja iz Nizozemske koji su se, kao i svi ostali ljudi otamo, bavili uzgojem tulipana i nilskih konja.
Nuzgred rečeno!
Ako se namažete češnjakom po glavi, smrdit ćete! Nedajte da vas zavaraju! Povijest se ponavlja! Ptice nisko lete! Medvjedi jedu bobice! Djetlići su izvrsni! Ja isto tako mislim!

Uredi zapis

09.03.2005. u 22:06   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ispravak nepotpunog navoda

Unosim modifikaciju u objašnjenje naziva bloga, u unosu "Pojašnjenje".

Uredi zapis

09.03.2005. u 21:52   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

e

 
Baš bi bilo dobro da kad hodam po cesti svako malo neko protrči kraj mene. U svim smjerovima.
(Ovo često spominjanje hodanja po cesti ukazuje na velik značaj američke popularne kulture 60ih na moj intelektualni razvoj. Znaš ono - There she was just a-walkin down the street)

Uredi zapis

09.03.2005. u 11:50   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Moj tata kaže

da je Čomski dosadni prdonja.

Uredi zapis

09.03.2005. u 8:17   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Jesensky i Turk

 
Jesensky i Turk! Šta stalno ti Jesensky i Turk? Ne možeš se nigdje mrdnut, evo njih. I Jesensky da ima neke veze s jeseni, jelda? Ma dajte, molim vas! A Turk je Turčin? Sve same gluposti. Ne bi im vjerovala ni da poklone nose.

Uredi zapis

09.03.2005. u 8:14   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

O Bože,

podari mi milost i još svašta, evo saću reć šta, može da hodam po cesti i sretnem medvjeda, i potom da vidim kako pada tegla s cvijećem i još mnoge zgodne stvari. Recimo nikad mi nije palo na pamet kako se ptica može stropoštati iz visina, prema tome moglo bi se i to desiti. Bilo bi dobro da se sve te stvari dese odjedamput, odnosno jedna za drugom, i na istom mjestu, tamo gdje sam ja u tom trenutku. A željela bi jako i čokoladne keksiće jest i pit mljeko. I bilo bi dobro da se može uvjek pisat mljeko, a ne mlijeko, osim kad se baš hoće jako naglasit. I da se genitiv množine još nekih riječi, a ne samo prsti, nokti, gosti, kosti može pisat s -iju, na primjer autiju. To je sve. Adio

Uredi zapis

09.03.2005. u 8:12   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Inspirirao me "Srp mog djeda Antuna"

Imao moj djeda Antun jedan ljepi srp. Bio je taj srp tako oštar, da se njime moglo vlakna rezati. Vlakna, kažem vam! I bio ti srp tamo, u šupi. I gledam ja, sve nekako srp savinut, pa ima špic na kraju, a drška valjkasta drvena. Tako je izgledao srp. I onda kaže meni srp: "Ajde sinko, da ja tebi jednu priču ispričam." A ja kažem: "Neću, govnaru, znam ja vaše priče!" I otrčim u polje. Srp je samo čekao. Nije on od jučer.
(A nije ni Stipe Šuvar, pokoj mu duši.)

Uredi zapis

09.03.2005. u 8:06   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Nepotpuni izvještaj

 
I once found myself in the midst of the United States of America. My position was such that I had a perfect overview of the whole continent. Once I got my bearings, I began to remember..........
.....................................................................................
I had been placed there by.................................................
I pondered what to do. I considered.....................................
However, a strong wind coming from the _______ ...................
......................................................................................
I took a couple of steps.................................. and fell into the Pacific Ocean. Thereupon, I drowned.
 
(The legend still tells of these events.)

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:13   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

sve

što sam ja napisala već je napisao Daniil Harms.

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:08   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

kad će

mi više prestat padat stvari na pamet pa da ne moram stalno palit i gasit svjetlo??!

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:07   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

sve bi vas

sve bi vas potapšala po glavi. zatim bi vam odvalila ćuške, ravnoteže radi. onda slijede satovi balalajke.

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:06   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

u zadnje vrijeme

nešto često koristim tri točkice (ili više). je li to znak ludila. navodno jest. prema Ante Kovačiću, ako se ne varam.

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:05   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

znate li

 
da je Martin Luther rekao: "I am like ripe shit, and the world is a gigantic ass-hole. We probably will let go of each other soon." koji prostak!

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:03   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

a sada ću unijeti puno zapisa u weblog

boli me glava od previše gledanja u ekran. to znači da neću moć živjet od prevođenja.

Uredi zapis

07.03.2005. u 22:01   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar