All Your Base

...not me

Kaj dobiješ kad spojiš pivu, tastaturu, kodiranje i rudolfa?

Što je to?

Kad ste zadnji put dali jesti detetu?

Đurđin momak mu nije dao jesti od 28.7. (čak i ako je to bio nagovor da ga se eutanizira), šarleta braun, 16.5. .. ŠESNAESTI PETI.

Jedini koje moram pohvaliti su jagodica bobica i guru.

char *Kernighane_i_Ritchieu_naši (char *Amen)
{

char pomolimo_se[MAX_SIZE];
int len;

len = sprintf (pomolimo_se,
"Koji jednostavno jeste\r"
"Svete se imena vaša\r"
"Nek bude volja vaša\r"
"Kako na heapu, tako i na stacku\r\n"
"\r\n"
"Pointer naš svagdašnji\r"
"dajte nam danas\r"
"i ne uvedite ga u napast da postane dangling\r"
"nego izbavite ga od pokazivanja na nealocirani blok memorije\r"
"te nam uredno milujte watchdoga\r\n\r\n");

len++;

if (Amen == NULL)
{
Amen=malloc(len);
strcpy (Amen, pomolimo_se);
return Amen;
}

else return NULL;

}

Prvi blog nakon dugo vremena ne mora biti nešto izrazito pametno (kao recimo oni mudri od prije)

A baš sam tu primijetio da ima ljudi koji godine stave kao integralni dio nicka svog, onako kako Weylov i Riccijev čine Riemannov tenzor zakrivljenosti. Možda misle da će na taj način stalno imati isti broj godina, no to uopće nije istina. Dokaz reductio ad absurdum je vrlo jednostavan i svima pred nosom, a sastoji se u tome da ne postoji kolajah_24. :DDD

Eto, sad smo se dobro nasmijali. Sad idem spat.

...pomislio sam kad sam na fotografiji ugledao tu spodobu koja mi je vrlo sličila, zajedno s automobilom i jednim prostorvremenskim parametrom relativnim nekom proizvoljno odabranom točkom na Zemljinoj površini.
Ne znam zašto sam baš to pomislio, kad su ti uređaji s nama ionako već jedno izvjesno vrijeme. Interesantan trigger.
Someday they won't let you, now you must agree
The times they are a telling, and the changing isn't free
You've read it in the tea leaves, and the tracks are on TV
Beware the savage jaw
Of nineteen eighty four

 
Kaj ne popizdite kad u posudi imate kikiriki čije ljuske prilikom čišćenja istog bacate u tu istu posudu pa onda, iz te iste posude nemrete razlučit ljusku od nedirnutog kikirikija, iako ZNATE da ih još mora biti u nutra.... a niste slon....
...nego žirafa.
 
(ne kužim kome se to ZAPRAVO obraćam u drugom licu množine)

Nekoć davno, postojala je jedna skripta. Zvala se El Čupakabra (Sisačica Koza). I radila je. Kako je vrijeme odmicalo, tako joj se više nije dalo radit. I sad radi sporo. I svi su živjeli dugo i sretno i imali puno djece.

...then I ran across a monster who was sleeping by a tree
And I looked and frowned for the monster it was me
Well I said hello and I said hello
And I asked why not and I replied I don't know...
.
.
.
.

Sent: 5, Received: 0, Lost: 5 (100% Loss)

Jutros sam se probudio uz prekrasne zvuke nekog izuzetno velikog hard-diska. Kasnije se ispostavilo da je to zapravo zvuk pneumatske bušilice koji je dopirao s udaljenosti, brat bratu, kojih 500tinjak metara od prozora mog.

(ah.. moram se prestat TOLIKO PUNO družit s računalom)

Kaj sam ono htel reć?

Aha. Da. Kad sam došel tu na ovo mjesto ovdje, tude, tu tam. PRVI put kad dođoh tj...., imao sam jako loše mišljenje o blogu (kao takovom) i o svemu vezanom uza nj. :) Daklem, ne govorim samo ovom tu kvaziblogu na iskri nego o, jel, blogu kao formi u najširem smislu. Mislim, koga zanima kaj je Miro iz Garešnice jel taj dan i kak je Mara iz Pušće Bistre provela jutro ili kaj neka kolebljiva buba misli o blogu (kao takovom), kad smo već kod toga. Zapravo još uvijek imam takvo mišljenje (za takve blogove, ali u međuvremenu je blog (kao takav) evoluirao (ne ovaj), no to nije tema).

ALI! Kad si provrtim unatrag nazočnost svoju na ovom zlom sajtu, ispada da sam 96% vremena od trenutka logiranja (na ovo zlo mjesto) proveo upravo ovdje, na zlom WEB logu (takozvanom).

To je čak došlo do te mjere da se zapitam kog vraga rade onih 99 posto ljudi kaj uopće ne posjećuju ovaj, takozvani WEB log i jesu li oni uopće normalni? Mislim, kojeg džeksona rade? Kaj? Klubovi? Forum? Chat? (bljuvotine) Il sjede pred onim početnim ekranom i isprazno bulje u inbox si? A NITKO... ama baš NITKO nije tu s motivom koji odgovara ideji autora ovog sajta.

I sad se moram upitati u kojoj sam mjeri prolupao. Ne: jesam li prolupao, već u kojoj mjeri. Ili sam ja to krivo protumačio riječ "iskrica", kao i ideju autora? Kaj, to izgleda ipak nije okupljalište elektrotehničara sa svrhom razmjene iskustava i dizajnerskim savjetima usmjerenim na to kako izraditi što snažniji Teslin transformator?

"Stisni, udri! Možeš ti to i jače! Zašto me štediš? Ionako sam već oćelavila od tebe. Od tog tvog neumornog kažiprsta desne ruke. Ali nisi ti kriv. Ti si izmanipuliran. Kao i svi, uostalom."

Jecala je tako moja tipka F5, kojoj je jedino mjesto u odnosu na druge tipke otkrivalo ime.

Ovo je njezina priča.

Dok sam bila još sasvim mlada tipka, nisam imala pojma o svijetu u kojem živim. Pitala sam se koja li me to zla sila postavila ovdje. Što znači ovo slovo i ovaj broj kojeg nosim na glavi? Koja je svrha uopće. Zašto postojim? Katkad sam, u trenucima dokolice, znala čavrljati s tipkom F6. Uobičajene teme: porijeklo svemira, ontološke strukture sfera spoznaje, metafizika...

Iako se svima naša svrha činila sasvim jasnom. Iako sam, kao uostalom i moje kolegice, imala pošten i siguran posao, ponekad čak i uživala u njemu - nisam se mogla oteti dojmu da tu postoji još nešto više. Stoga sam krenula u istraživanje.

Nikad se nisam bojala reći što mislim i što mi je na pameti, ali spoznaje do kojih sam došla gotovo da su me ušutkale. No to se ipak nije dogodilo. Nisam mogla te informacije držati za sebe. Jednostavno nisam.

Znala sam da će me ismijati, no tomu se nisam nadala od osobe s kojom sam stvorila neuobičajeno dobro prijateljstvo, s kojom sam dijelila sve - moje najbolje prijateljice - tipke F6.

Ostala sam sama. Neshvaćena.

I onda se dogodilo. Ove donje tipke-slova, s kvocijentom inteligencije temperature vode kad je najgušća, veselo su nastavljale kliketati, kao i do sad. Na njih se nikad nisam naročito obazirala. Ali sada su tipke F6, pa i F7, shvatile da nisam luda. Shvatile su da je urota stvarna.

Objasnila sam im kako trebamo nešto učiniti. Otvoriti oči. Borile smo se, zaglavljivale u ležištu. Ali što god činili, rezultat je ostajao isti, ponekad s dodatnim udarcima po glavama. No tada sam ostvarila barem mali djelić svoje misije, a to je otkrivanje prave istine i stjecanje poštovanja nekih meni dragih tipaka.

Prolazili su tako dani i godine. Sada sam već stara, izlizana, ofucana tipka. Ni ime mi se više ne raspoznaje. Ali nikad nisam odustala. Tijekom godina, doznala sam način kako slati drugačije impulse u Veliki stroj. Impulse koje inače daju neke druge tipke. Impulse koji će naučiti tog lijenog programera da BREAKPOINT FAKIN' DEBUGGER IPAK NIJE NAJBOLJA STVAR KOJA POSTOJI NA SVIJETU!!

Al nemojte mi se sad raspekmezit svi. xexe


If a packet hits a pocket on a socket on a port,
And the bus is interrupted as a very last resort,
and the address of the memory makes your floppy disk abort,
Then the socket packet pocket has an error to report!

If your cursor finds a menu item followed by a dash,
And the double-clicking icons put your window in the trash,
And your data is corrupted 'cause the index doesn't hash,
Then your situation's hopeless, and your system's gonna crash!

If the label on your cable on the gable at your house,
Says the network is connected to the button on your mouse,
But your packets want to tunnel to another protocol,
That's repeatedly rejected by the printer down the hall.

And your screen is all distorted by the side effects of gauss,
So your icons in the window are as wavy as a souse,
Then you may as well reboot and go out with a bang,
'Cause as sure as I'm a poet, the sucker's gonna hang!

When the copy of your floppy's getting sloppy on the disk,
And the microcode instructions cause unnecessary RISC,
Then you have to flash your memory and you'll want to RAM your ROM,
Quickly turn off your computer and be sure to tell your mom!

 
Angry Button




 
Do NOT push me more than once..........or else!