all_or_nothing

Encyclopedia Britannica: "Feminizam je društveni pokret koji za žene traži jednaka prava i isti status kakav imaju i muškarci, kao i slobodu da same odlučuju o svojoj karijeri i o uređenju svog života."
E fakat sam ovih dana promjenio mišljenje o ženama.Prvo sam konačno zaključio da me zapravo vole i preostalo mi je samo natjerati se da ih i iskoristim...Ali,teško je iskoristiti nekog tko te voli!Za to treba biti pokvaren a ja sam,zasad,samo zločest...Evo,da bih vratio svu ljubav kojom me obasipaju i u kojoj neizmjerno uživam,odlučio sam boriti se za ravnopravnost žena sa tim beštijama muškarcima!Naravno da neću u rat sa vjetrenjačama ući nespreman,neorganiziran i bez iskristaliziranog cilja...I dobro ću paziti da me emocije ne povedu u neki besmisleni ćorsokak...Potrudit ću se da me ne zbuni neviđena privrženost ženama i sa hladne,muške strane sagledati koji potezi bi bili najučinkovitiji i polučili instant rezultate...Evo nekoliko točaka našeg budućeg manifesta,koje sam razradio sa mojim frendovima istomišljenicima i za koje ćemo se odlučno boriti grafitima po svježe obojanim bijelim zidovima kaznionice ili neke medicinske ustanove u koju će nas vjerojatno zatvoriti:
1.MUP je izrazito muški kolektiv...Pod HITNO u miliciji zaposliti nekoliko stotina manekenki kojima će jedina zadaća biti pregled huligana na ulazu u stadione.Naš istraživački tim ustanovio je da se huligani ni ne pomišljaju opirati takvim pregledima a i dokazano je da su žene daleko temeljitije u tome.Muškarcima je nekako neugodno...
2.Obavezno uvesti vojni rok za žene!Time spriječiti svaku frustriranost žena dosadašnjim poimanjem da je uniforma i ratovanje(pa i alegorijama da je oružje samo produžetak one stvari)rezervirano samo za muškarce...I zabraniti odvojene spavaonice!To definitivno.
3.Htjeli smo se boriti i za žensko pravo glasa ali rekli su nam da to već imaju...Hmmmm...Zato ćemo mi odlučno zahtjevati da barem 100% žena sjedi u saboru i na svim odgovornim funkcijama!Kako mi bespovratno tonemo kao Titanic neka nam žene ne mogu reći da smo mi krivi za sve...Treba ravnopravno podijeliti i krivnju,ne?I,da,koji je ženski rod imenice lopov?
4.Joj neki je glupan(muškarac,garant!)negdje u povjesti izokrenuo i toliko precizne statističke pokazatelje da žene žive duže.Taj je kreten odredio da žene ranije idu u mirovinu!Pa svi ćete se složiti da nije logično da žive duže a ranije idu uživati po mondenim odmaralištima ili klijetima po Zagorju...Treba sve izjednačiti pa i to.Slažete se?Ako da pišite grafite...
5.U svjetskim razmjerima bili bi pravi revolucionari...Evo recimo sport,poglavito atletika koja u posljednje vrijeme bilježi silnu deflaciju svjetskih rekorda i veličanstvenih rezultata,bila bi oplemenjena imenima mnogih,manje vrijednih muškaraca koji bi imali priliku postaviti svjetski rekord u ženskoj konkurenciji...I uveli bi obaveznu zamjenu dresova poslije tekmi...Čak i na poluvremenu...To bi vratilo publiku na stadione i sponzore i svašta još...A i pomoglo bi natalitetu...
6.Poslati veliki broj inspektora inkognito u sve disco klubove i slična javna mjesta te odrati astronomske kazne a možda i spaliti do temelja sve koji komadima ne naplaćuju upad bez obzira na razlog...Žene su time jako nezadovoljne.
7.Podržati prijedlog da se u svim firmama sa više od 10 zaposlenih mora omogućiti studenticama koje to žele da obavljaju obveznu praktičnu obuku!Netko je iz mase dobacio pa da mu odgovorimo:Da,to se odnosi i na bordele...Nećemo nikakve iznimke,ne?
8.E,ne da nam se više pričati...

prvi je kontakt zvuk...sjediš zavaljen u pletenu stolicu neke suncem obasjane terase i zabavljaš se novinama,kavom,cigaretom i hiniš nezainteresiranost okolinom.trgne te ritmičan zvuk cipelica o pločnik...tak-tak-tak...trenutak prije nego si dopustiš okrenuti glavu prema izvoru podražaja zamisliš noge koje ih nose i smješak br.5 se sam pojavi na mrzovoljnom jutarnjem licu...konačno dopustiš slijedećem čulu da uživa.prvo pogledom lovca koji traži žrtvu a već slijedećeg trenutka,zadivljen viđenim,široko otvorenih očiju analiziraš elegantnu figuru koja poput mačke klizi kroz tvoj životni prostor čineći sve oko sebe bezvrijednim...tako hipnotiziranog i u trenu pretvorenog u lovinu mala te opkoli ljupkim i zavodljivim mirisom koji ti istog trenutka zagolica nosnice i poput igle usječe se u sjećanje...još dok je kružila oko tebe znao si da si gotov a ona ti hladnim prstima,nježno poput pahulje dotakne vrat i jedan ih trenutak zapetlja u tvojoj kosi...nisi ni primjetio što ti je učinila a već je sjedila nasuprot tebi i znatiželjno i zadovoljno promatrala svoju igračku...ponešen inercijom podražaja i instinktima nesvjesno ustaneš,strasno ju poljubiš kradući joj dah i sebično zadovoljiš i posljednje čulo koje nije bilo zadovoljeno...

ponekad mjesecima čekam tvoju poruku da me podsjeti koliko sam usamljen...da me s nekoliko stihova ili nekom pričom podsjetiš da ne zaboravim staviti masku slijedeći put kad zakoračim među ljude...jer ja pred tobom sam gol...pred tobom sam slab jer znam da me voliš...jedino se pred tobom usudim biti slab...jedino tvoja ljubav probudi u meni hrabrost da pojurim na zmajeve...ili vjetrenjače...jedino mi tvoje suze ne dopuštaju da se predam...jedino me tvoj osmjeh grije u zimskoj noći...ti si jedina jer znam da me voliš...ti mi jedina nedostaješ.
eto romantike...nije ni teško.morat ću jednom probati i pornjavu pisati,hehe.

joj znao sam da ne možeš puno trčati ako nemaš kondicije...ali da ne možeš ni pisati ako redovito ne treniraš nisam.riječi ne prate misli i prvih nekoliko redaka već je dvaput zdeletano.hvala bogu što više ne pišemo guščjim perima i mastilom po pergamentu jer brzo bi godišnja proizvodnja tih proizvoda prirode i tehnologije završila u konačnici murphijevog zakona:košu za otpatke.
a čudan je dan...prvo je čudan jer nisam morao raditi.to je jedina dobra vijest.ostale su živa šitara...kupil sam si za uskrs motor za čamac.kao novi!i super sam ga jeftino dobio da se začudih nad svojim trgovačkim umijećem.znao sam i da ću imati još troškova s njim ali fakat nisam znao da sam kupio jedinu verziju koja postoji a da se duga osovina nikako ne može zamijeniti kratkom!eh,eto slavoncu morska verzija pa može se s njom slikat' a ne vozati po dunavu...
onda me zvala da nekud idemo.može,biraj:kino ili noćno kupanje?kino je njen izbor.ne i moj jer noćno kupanje barem malo miriši na sex a mel gibson samo na duboko razmišljanje o mizernoj ljudskoj prirodi i božanskoj veličini...ali njoj fakat bolje leži sex nego razmišljanje.
pitanje:a tko su ti klinci i što predstavljaju(oni koji su maltretirali judu)?
odgovor:e vidiš,to su ti prvi maloljetni delikventi...
i tako se ja cijeli film zekim sa prilično mi razočaravajućim performansom jedne veličanstvene predstave ljudske povjesti i sve si razmišljam što sve imam za prigovoriti melu i njegovom djelu a da mi u stomak ne skoče svi vjernici ovog svijeta braneći smisao koji nisam ni mislio dirati...i tu vidim suze.
plače kao kiša...kako nisam uzrok suza naravno da sam sve okrenuo na zajebanciju jer smijeh je najbolji lijek ali fakat sam pretjerao...pogotovo kad sam zblebetao da je pol filma prošlo a nismo se ni drpali...izletilo mi...jedva je dočekala kraj i malo svježeg zraka i poznata ženska nerazmišljajuća jezičina ošine me poput biča:
pa kako nemam ni malo srca...pa kako sam toliko neozbiljan kad se o važnim stvarima radi...pa zašto se sprdam sa njenim suzama...pa ja ništa ne cijenim...pa ja sam bezosjećajan kreten...
a?mooolim?pa zar sam te trebao nekako tješiti?riječima bit će sve u redu ili sličnima?ne kužim što te toliko dirnulo što već nisi znala i što sam trebao učiniti?
isusek...napala me kao da sam ja držao bič i kao da će kopajući meni oči osvetiti njega...jedino što sam zaključio je da su isusa komadi voljeli...a mene ne vole...kad je on bio osjećajan.i moćan.i imal je boga za tatu...moj stari je električar a njegov gospodari munjama.joj kad starka pročita ovo,hahaha...
i popizdim ja što mi drži predavanja...mala pakuj se,greš doma...ništ od sexa...kao:ja sam nju kaznio...moš mislit...

Ako je zabranjeno piti i voziti, zasto ispred barova postoje parkiralista?
-zato jer je prilično teško namazan pronaći auto parkiran u drugoj ulici...

Da li je potreban prigusivac kada idete ubiti pantomimicara?
-ne,ali pištolj je poželjan.

Zasto kad se vozite u autu i trazite neku adresu stisate radio?
-zar nije dovoljna buka u glavi?

Kako se postavljaju znakovi:"Ne gazi po travi!"?
-noću.da nitko ne vidi da smo ju gazili.

Ako se covjek razvio od majmuna, zasto jos uvijek majmuni postoje?
-čuvanje genetskog materijala.ako zajebemo sada da imamo drugu šansu.

Ako vegetarijanci tako vole zivotinje, zasto im pojedu svu hranu?
-zato jer ljubav ide kroz želudac.

Sto napraviti kada vidite da zasticena zivotinja jede zasticene biljke?
-oprosti im,bože,ne znaju što čine...

Zasto su kamikaze nosile pilotske kacige?
-e to te ja pitam!možda su ipak optimisti...

Je li moguce da netko postane ovisan o terapiji i ako je, kako ga lijeciti?
-triput po dvije šamarčine.natašte.

Ako je rijec u rjecniku krivo napisana, kako cemo znati?
-krivo je nakrivljeno?valjda neispravno napisana?inače,google sve zna.

Ako suncokretovo ulje nastaje od suncokreta, od cega nastaje bebi-ulje?
-valjda od mladica suncokreta.

Ako je vani 0 stupnjeva, a sutra ce biti dvostruko hladnije, koliko ce biti
stupnjeva?
-minus nula.

Ako Superman moze blokirati metke prsima, zasto se sagne kad u filmu tip baci
na njega pistolj? Da, jos jedno: ako je tako pametan zasto nosi gace na hlace?
-zapravo se previja od smijeha ali to je na montaži filma isječeno.

Ako te tvoj klon ubije, je li to onda samoubojstvo?
-zanimljivije je pitanje hoće li klonovi u raju dijeliti jedan krevet?

Kada pada kisa, zasto se ovce ne stisnu?
-zato jer su od čiste runske vune.

 
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
 
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
 
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Vjerovali ili ne,idući tjedan će,u potpunoj tajnovitosti,u Donjem domu engleskog parlamenta biti raspravljeno o zahtjevu skupine građana i nekih uvaženih znanstvenika o ponovnom dopuštanju fizičkog kažnjavanja učenika.
Naime,nakon smrti uvaženog dr. Johna Masiarewicha sa sveučilišta u Lutonu njegovi su nasljednici i suradnici odlučili njegovo životno djelo ipak objaviti što pokojni doktor,dok je bio živ,nije dopuštao.
O čemu se zapravo radi?Dr. Masiarewich je 40 godina pratio skupinu od 1740 dječaka i djevojčica,polaznika jedne privatne škole u Londonu u kojoj je bilo dopušteno fizičko kažnjavanje raznih prijestupa kojima su djeca sklona.Kažnjavalo se javnim šibanjem po strogo zapisanim pravilima.
Tu je skupinu usporedio sa 1430 dječaka i djevojčica druge privatne škole u kojoj fizičko kažnjavanje nije bilo dopušteno.
Do kakvih je saznanja došao?Nakon 40 godina 74% praćenih u prvoj,kažnjavanoj skupini izjavilo je da je imalo sretan život dok je u drugoj postotak tek 56%.Završena školska sprema u prvoj skupini bila je na daleko višoj razini od one u drugoj.U prvoj skupini samo je 6% nezaposlenih dok je u drugoj 20% bez ikakvih primanja.78% iz prve skupine sklopilo je jedan brak i ima prosječno 2,2 djeteta.10% nije se nikad ženilo a 12% ženilo se dva ili više puta.U drugoj su skupini brojke malo drugačije:66% ženilo se i udavalo jednom i ima prosječno 2.8 djece,26% nije se nikad ženilo a 8% ženilo se više puta.Postotak muške djece u prvoj skupini je 56% a u drugoj 48%.
Ostale su brojke još dojmljivije:Iz prve skupine čak 8 ih je na popisu 400 najbogatijih ljudi Ujedinjenog kraljevstva a iz druge niti jedan.Iz prve skupine umrlo je 128 a iz druge 243 osobe.Najčešći uzrok smrti u prvoj skupini su nesretni slučajevi a u drugoj posljedice alkoholizma.Sa zakonom je imalo problema 6% u prvoj i 7% promatranih u drugoj skupini...
Još mnogi drugi statistički podaci koji su u znanstvenom radu obrađeni,neupitno dokazuju da je kažnjavana skupina daleko nadmoćnija i superiornija u gotovo svim promatranim kategorijama.Prof. Ian Rochas,znanstvenik psiholog,to je objasnio i dokazao na štakorima još prije nekoliko godina ali su njegovo djelo ignorirali kao nerelevantno."Fizička bol samo je impuls koji pomaže da se u podsvjest dublje ugradi razlika između dobrog i lošeg.",govorio je tada profesor koji će sigurno podijeliti zasluge i Masiarewichevog rada.
U procjenu primjene fizičkog kažnjavanja sada su se uključili i ekonomisti i pravnici i svi bez izuzetka podržavaju primjenu istog u praksi jer brojke pokazuju da bi uštede i prednosti bile enormne.
Protiv su jedino djeca.Ipak se o njihovoj guzici radi...
izvor: goebels co

Rule No. 1 : 100 kuna godišnja pretplata za nick.Popust 30% za prvi duplić i 50% za svaki slijedeći...
Rule No. 2 : Autorizirana fotka u profilu.Tko ju nema plaća dodatnih 100 kuna...Za svaki nick,naravno.
Rule No. 3 : Kuna za svaki komentar.Za ostavljeni komentar minus kuna za dobijeni plus kuna.
Rule No. 4 : Svaka neodgovorena pvt poruka minus 5 kuna.Svaka glupa pvt poruka minus 20 kuna. 
Rule No. 5 : Chat 1 kn/min ako si samo voajer.
Rule No. 6 : Svaki pad iskrice svima po 50 kuna bonusa.
Rule No. 7 : Svaki brak ostvaren uz pomoć iskrice ista isplaćuje 10 000 kuna kao poklon.Prvi kinder 1000 kuna nagrade.Kasnije isplatu preuzima Jadranka Kosor.
Rule No 8. : Svaki rastavljeni brak uz pomoć iskrice minus 1000 kuna i minus 2000 kuna u zajedeničku banku.
Rule No. 9 :
Ne da mi se više...Ima netko da bi bio u plusu?

Najboljih stvari najteže se dokopati.Objektivno,za sve postoji zamjensko!Ali,subjektivno,ništa nije kao najbolje...
Za savršen recept potreban nam je smuđ od 2 kg.Nije problem?Ha...Prvo,treba nagovoriti starog da te vodi na pecanje još dok si mali i ne znaš plivati i dok prirodu osjetiš vlastitim čulima i instinkti nisu zamagljeni i obmanuti raznim TV emisijama snimanim po ZOO vrtovima.Onda moraš biti uporan i svaki slobodan trenutak provoditi na vodi skupljajući iskustva.Već nakon 10-ak godina znat ćeš gdje se smuđ krije i što najviše voli te kako ga prevariti i uloviti...Most important thing je da nisu svi smuđevi isti.Samo je jedan dunavski!Savski smrdi po nafti,ribnjački po mulju a dravski nisu normalni...
Znači,ustajanje je oko 3 ure i full gasom do Aljmaša i ako ti nisu ukrali čamac u međuvremenu,pustiš se Dunavom oko 7-8 km pozdravljajući prvu svjetlost i sunce na istoku.Wow!To ni Neruda ne može opjevati koliko prekrasno izgleda...Zaustaviš se kod panjeva gdje smuđevi odmaraju i tiho,tiho,tiho pregledaš po čamcu što si od alata ili mamaca zaboravio ponijeti...Uvijek je to najvažnija stvar kako bi čika Murphyjev zakon bio ispoštovan...Nema veze jer improvizacija je nešto što s godinama moraš naučiti...
Kad upotrijebiš sve znane i neznane trikove ribolovne vještine shvatiš da su smuđevi i dalje pametniji od tebe i neće pa neće zagristi baš ono što im ponudiš...Razočarano,ali ne i nezadovoljno,navečer počneš pakirati pribor i baš tada obično priroda nagradi trud i smuđ dođe...Drhtavim rukama od lovačke strasti zaboraviš sve što si ikad znao i boriš se sa ribom instinktivno i doživljavaš sve kao da gledaš nekog drugog da to radi...Ponekad i uspiješ.Bijeli trbuh prelijepe ribe naoružane oštrim zubima podsjeti te na nešto drugo i smješak ti sam dođe od usporedbe sa lijepim i opasnim u muško-ženskom svijetu.
Nježno skineš udicu i smuđa vratiš u vodu.Protrneš od zadovoljstva kad mu bljesnu staklaste oči i trzne repom špricajući te u znak zahvalnosti što si ga pustio.
Onda odeš natrag do Aljmaša i kod Jumbe kupiš smuđa od 2 kg...
Ako uspijete nekog nagovoriti da smuđa očisti umjesto vas riješili ste najveći problem.
Zatim vrganji.Ima ih ali ih se teško dokopati.Stari su pričali da se nekad moglo naći puna seljačka kola za jedan dan i to tu,u šumarku iza kuće...E sad bauljaš po šumama Papuka ili oko Borovika a ako si ćorav poput mene ništa ni ne nađeš...Nekako je najbolje povesti nekog tko zna gdje spavaju i kad ih pronađe napiti ga u birtijama na putu doma tako da zaboravi kako se zove a ne na korpicu sa vrganjima u gepeku...Sutra se praviti lud muškarcima i nije teško...
Nije loše ni upucavati se jednoj sa iskrice mada meni ne uspjeva...Mjesecima se već trudim srušiti ju za sušene vrganje ali uzalud...Čak sam i kulen probao mijenjati za vrganje ali ženama se sutradan nije teško praviti ludom...
Ako imate nekog na selu napravite s njima robnu razmjenu i neke šarene klikere i noževe te kašmirske marame mijenjajte za pravu domaću rajčicu,luk i papriku...Ako su vaši rođaci evoluirali od razine indijanaca i postali članovi Seljačke stranke ne trudite se i odite u Billu...Je zamjenski ali uštedjet ćete živce...Ti se ne daju prevariti i njima su svi stalno dužni...
Ipak,ako ikako možete,iskoristite njihovo gostoprimstvo i,kad vas kurtoazno pitaju jeste li gladni,recite da jeste i da bi baš mogli domaće,suhe slanine koju skrivaju u zaključanoj pušnici.Nikad vas nitko neće odbiti ako lijepo zamolite...Osim žena,ponekad...
Kad se domaćin nakratko okrene strpajte komad slanine u džep...Brzo,kao kad ste krali šećerne table po policama trgovina dok ste bili mali...Obavezno nahvalite klopu koju ste od domaćina dobili...Iz pristojnosti odbijte kavu ali pravi razlog je masno koje se već nazire iz džepa u koji ste strpali slaninu a ne želimo biti ulovljeni,ne?
Sad,kad imamo sve sastojke,pošaljite nekog u videoteku po DVD onog Olivera,golog i mršavog kuhara...Pogledajte kako su najbolje stvari jednostavne i kopirajte,ako ikako možete,njegov šarm jer komadi padaju na to.Ako ne ide iz prve možda niste ni talentirani pa komade odvedite u neki skupi restoran i poklonite im ruže i dijamantni prsten...Jedno od tog sigurno prolazi...Ako ne uspijete ni jedno ni drugo odite na pecanje,kao ja...
Konačno recept:
Smuđa napunite povrćem,sušenom slaninom i vrganjima.Zašijte mu trbuh i pazite da se ne ubodete.Položite ga u vatrostalnu posudu u koju ste stavili malo maslaca i opkolite ostatkom povrća.Nakon 40 minuta u pećnici na temperaturi koja nemam pojma kolika je jer je riknuo termostat,over and out...Poslužiti uz bijelo vino.Meni Pinot sivi najbolje legne ali to je zato jer jedino se njega jeftino dokopam...
Začini koji idu su tajna.Sad bi vi sve...Eh...

Još jedan čudan dan.Možda zato jer ustao sam prije sunca,kavica me već čekala a posao za današnji dan bio je čista zabava i osobna korist.Volim raditi sam.Voziti brzo.Volim kad me prati glazba i kad je dan u ritmovima koji mi odzvanjaju u glavi.Volim i flashbackove koji luduju od jednog briljantnog trenutka do drugog a meni zamrznu osmijeh na licu kao u luđaka koji se smije i na šarena vrata.Boli me uvo ako me čudno gledaju.Ako im je i čudno smješkaju se jer smijeh je zarazan kao i zijevanje.A nemaju pojma da nisam baš sasvim lud nego se sjetim scene iz filma "Diggstown" i posljednje rečenice filma kad James Woods kaže starom frendu sa kojim je uspio namjestiti zvrčku cijelom jednom gradu:"You know...What you did today...It can't be done."A frend mu je,za okladu,pobijedio 10 najboljih boksača tog grada u 24 sata...Ili se sjetim scene iz filma "Lopovi,ubojice i dvije nabijene puške" kad oni napušeni klinci,koji uzgajaju travu u podrumu i uspjeli su skupiti 2 000 000 USD od te kućne radinosti,satjerani uza zid od pravih mafijaša i pod bjesomučnom paljbom odluče ipak upotrijebiti silu i obraniti se,uzmu zračnu pušku i pogode mafijaša u vrat a drugog u koljeno a ovi padnu kao gromom pokošeni sigurni da su već mrtvi...Mislim da sam na tu scenu zamalo umro od smijeha...Je,Guy Richie...Nije Madonna ni blesava...Pa mi istog trenutka novi hint donese sjećanje na "Live To Tell" i prekrasnu baladicu uz koju sam se jednom zaljubio.Pa me sjećanje na tu zaljubljenost vrati na vrh one zgrade u kojoj je Cruz izjavila Cruzu "Maybe in next life...Kad oboje budemo mačke" i koljena mi klecnu jer nešto me uspjelo dotaknuti barem na trenutak...Samo trenutak,ali nezaboravan...Pa me podsjeti visina zgrade sa koje je Cruz skočio na dan kad sam se popeo na vrh Velebita i feeling pobjede i nevjerojatnog zadovoljstva i ispunjenosti...Pa me feeling pobjede podsjeti na ponos kojim sam zračio kad smo završili Bljesak i Oluju...Pa se sjetim dana kad je u moj life ušetalo zlatno štene i zarobilo me do smrti...Pa se trenutak izgubim i zamislim zašto ne mogu pronaći ljubav...Pa isti trenutak na radiju počne pjesmica grupe Fugees koja ide nekako:"Ready or not...Here I come...You can't hide...I'm gonna find You..."I sjetim se kad sam u boroletama,prljav od kupanja na Kopiki,sa sunčikama na očima ušetao u salon i kupio auto a ulickani prodavači me blijedo gledali...I sjetim se cure za koju nikad ne bi rekao da ima sise kakve je imala a valjda i još ima...Pa Italija u koju sam otputovao da vidim svijeta sa 17 i bez putovnice i para...Jooooj a tek tulumarenje i najvažnija sporedna stvar na svijetu u luuuudo i nezaboravno doba svjetskog prvenstva i Šuker kojem sam dva puta prodao "tunel" u tri sekunde kad smo bili mali...Ova priča danas nema kraja...
Još,Luna?Još,Yoni?Sjetio sam se kad smo krali rakiju po seoskim podrumima da napijemo čuvara polja lubenica i ubijemo se od božanskog povrća(da,nismo tada znali da je povrće...znali smo da je doooobro i to nam bilo dovoljno)...Pa kad sam joj zaključio peticu iz likovnog jer plakala je zbog jedine ocjene koja nije bila najbolja i kad su me ulovili a ona me branila...A i podsjeti me jedan komentar na prvog šarana od oko 5 kg kojeg sam ulovio i pustio...A kad sam za jedan Božić na -25 drhtavim rukama palio šibice i pucao pravi pravcati vatromet i cure vrištale od spektakla svjetla i zvuka...A kad sam prvi put noću zaronio u kristalno čisto more prepuno boja i oblika koje ne možeš registrirati danju...A kad su mi u tri tjedna dali tri puta da rješavam test inteligencije i to svaki put isti pa faca doktorice koja je mislila da sam najinteligentniji na svijetu a ja se pravio važan do zla boga...Pa moj stari kako se ošamario po čelu kad je čuo da sam za jednog kunića dao dvije njegove plaće...Ili kad me ulovio da pušim pa pridike:"Ajd što pušiš,al' kud Marllboro sine?Pa nisi ti Rockfelerov sin..."A tek dan kad sam dobio prvu plaću i uspio isti dan dužan doći doma...A kada sam ju odveo u zoološki baš kad je mladi bizon uspio zbrisati iz kaveza i ganjao nas po stazama...A kad su njih dvije skockane za izlazak morale gurati mene i frenda u "četvorki" da upali...I kad smo ih,za nagradu,odveli u kino gledati crtani...Ili,kad se u staroj ladi više nikako nije moglo podići sjedalo a stari joj za pola sata ide s tom istom ladom raditi...A tek maturalna ekskurzija u Poljskoj i kraljica...A frendov stari koji nas stavio u auto i rekao da nas vozi kod doktora da nas pregleda jer imamo skoro 30 godina a nismo se oženili...A nećaka koja je na grobu nekog muslimana,alah mu podario vječan mir,na čijem je nadgrobnom spomeniku bio isklesan mjesec pitala je li taj čiko umro po noći?A tek bakine gužvare s makom...A prvi poljubac...Ma joj...Ovaj dobar feeling danas nema kraja...Ide proljeće.

nervozan sam...
ne radim već 26 dana.ne,nisam dobio otkaz a ni dao ga.nema posla.nije to loše,plaća ide a ja sjedim doma.siguran od snijega i zaleđenih cesta lapim u toploj sobici i prčkam po netu i dvd-u i zekim psa.dosadno mi je.tijelo se odmorilo od naporne godine i lijenost me potpuno preplavila.ne da mi se činiti sve što sam mislio da hoću kad budem slobodan.opet sam zamijenio dan za noć.nisam to namjeravao.fora je u tome što noć donosi mir.nema galame ispod prozora,nema zvonjave telefona,nema konstantnog pričanja dragih mi ukućana...oni doslovce neprekidno pričaju.nije im ni bitno jesu li u kuhinji ili dnevnoj sobi,oni se uspiju dovikivati.meni to ide na živce.kaj je teško preći desetak metara i nekog nešto tiho i kulturno pitati?kao da su na brdima odrasli...i ne daju se promijeniti.kad stvari pokušam svesti u normalne okvire bude ok jedno vrijeme ali njima je pamet kratkog trajanja i ubrzo iznova...
ne razmišljaj o problemu nego o rješenju problema!
hmmm...odavno želim imati svoj stan.svoj mir.nisu samo one razlog,možda će prije biti povod da se konačno odlučim nešto poduzeti.dosad sam imao tisuće razloga zašto ne!npr. potreban sam im,mjesec je lakše preživjeti kad je više izvora prihoda,imam skuhano i opeglano...fakat sve razlozi koji nisu opravdani jer skuhati znam i sam,potreban im baš i nisam uvijek i ako im zaista zatrebam ne bih bio daleko...lova je enigma!
ako sumnjaš u ishod stavi pozitivne i negativne aspekte na papir i zabavi se vaganjem za i protiv!
let me see...siguran izvor prihoda 4110 kuna + vjerojatan izvor prihoda 2000 kuna + rizičan izvor prihoda 1000 kuna koji ne zbrajam jer rizično je rizično...znači,6110 kuna umanjeno za 1380 kuna kredita - 500 kuna u svrhu ne daj bože... čistaka 4230 kunića...hmmm...troškovi:ne bih se odlučio za podstanarski stan,što je čista glupost jer stambeni kredit je nešto skuplji od podstanarske rente a u konačnici stan je ,ipak,tvoj a ne gazdin...dovoljna mi je garsonjera i 190 eura na 30 godina.znači 4230 minus 1425 ostaje 2805 kunića.računam da su režije u tom mom malom stančiću manje nego ovdje ali sigurno su cca 600 kuna(bez telefona i interneta).ostaje 2205.mjesečno 450 kuna trošim na pljuge i to je moja ovisnost koje ću se riješiti tek kad mi neka rodi kindera.minimum jedan pun tank goriva mjesečno mi je još 370 kuna.za klopu bih se grebao kod staraca i rodbine a i nisam previše zahtjevan pa računam da bi oko 600 kuna mjesečno bilo sasvim dovoljno.svota je s tim pala na 785 kuna.hmmm...mogao bih se riješiti pljuga...ajde,odreći ću se i njih pa sam dobio tih 450...1235 je trenutni balance ali bez interneta,pljuga i dosta pješačenja jer tank mjesečno autić spraši samo na posao i s posla.idemo dalje...odjeća je definitivno u banani.veće kupovine moguće su u vrijeme božićnice i regresa.ipak,računam da 300 kuna mjesečno mora otići na obleku.jesam li rastrošan?jeftin?arizona je majka...za one koji ne znaju:arizona je jeftinjak tržnica oblekom i svim ostalim u bosni,većina stvari koje kupujete po buticima vuče porijeklo od tamo a cijene su i do 75 % niže...odrekao bih se i mora,pecanja,kladionice,prestao bih nositi leće i kupio bih socijalka naočale,nikom ništa ne bih kupio za roćkaš ili božić,prodao bih i čamac,kompjuter,mobitel pa i auto...
ostaje mi oko 935 kuna u džepu.otprilike 30 kuna dnevno za neplanirane ali sigurne troškove,izlaske...vjerojatno sam gomilu stvari previdio i zaboravio.na higijenu i slične nevidljive ali skupe stvari nisam se ni osvrnuo...mislim da bih svaki mjesec bio u minusu...
čovjek se može onoliko pružiti koliko se može pokriti...
to je cijena mira koji želim...i gdje da u taj okvir stavim nekog komada ili kindere ili samo zadovoljstva koja me čine živim?sve ono što čovjeka čini čovjekom?gdje?nemam prostora...
htio sam vam samo reći da ste čarobnjaci.

jednom...
ne tako davno i ne tako daleko
rođena je jedna djevojka.
djevojka šašava i luckasta
ali i najljepša.
danas je njen dan
i želim joj samo jedno...
želim joj da se uvijek smije
i da uvijek,uvijek bude sretna.
ako nekad i dođe neki petak 13.
volio bih da zna
da uvijek ima netko tko misli na nju.

zamislite da se bog naljuti na nas...ali stvarno naljuti...ne šaljući nam razne jahače apokalipse već kao mi,kad se od nekog okrenemo i odemo izgubivši svaku nadu da će nas ta osoba poslušati.
onako,pucne prstima i svih ljudi na svijetu jednostavno nestane.on je dovoljno moćan da to može učiniti.mislim da smo ga već dovoljno raspizdili da bi i mogao.
i?kakav bi bio scenario?da vidimo...
internet,televizija i ostali mediji bi istog trenutka prestali funkcionirati.struje bi nestalo za 1/2 sata ili prije.oko 1200 nuklearnih elektrana eksplodiralo bi ili istalilo reaktore poput černobilske puštajući ogromne količine radijacije u atmosferu.taj radioaktivni oblak bi u roku od 24 sata obišao planetu.većina velikih gradova izgorjela bi u požarima a ista sudbina čekala bi i australska i američka prostranstva sada obrađivane i plodne zemlje.količina pepela mjerila bi se u milijardama tona.uslijed požara smanjila bi se količina kisika u atmosferi za 30% a povećala količina CO2 što bi bilo smrtonosno za 65% živih bića na zemlji.samo u new yorku,po zatvorenim stanovima i dvorištima,uginulo bi od gladi oko 50 000 000 pasa i mačaka u prvih tjedan dana.u prvom tjednu na 8 % površine zemlje došlo bi do katastrofalnih poplava uzrokovanih pucanjem brana.poremećenom atmosferom došlo bi do klimatskih promjena i,suprotno opće poznatom mišljenju o efektu staklenika i što mu je krajnji rezultat,za oko 1000 godina vratilo bi se ledeno doba sa strašnim zimama i temperaturama i do -80 stupnjeva.
vratimo se malo sudbini nekih životinjskih vrsta...poznatih pasmina pasa nestalo bi za oko 5 godina a kompletne rase za 30.mačke bi preživjele nešto duže zbog lakše prilagodbe novim uvjetima i lakšeg pronalaženja hrane jer hrane se upravo životinjama koje bi kataklizmu najbolje podnijele.ptice bi izumrle nakon 10 godina.selice već prvu.ribe bi vjerojatno uspjele preživjeti,pogotovo one koje izbjegavaju plićake i drže se morskih dubina.sisavci bi,općenito,potpuno izumrli nakon 100 godina.svijet bi postao carstvo najprilagodljivijih od svih a to su kukci.bez prirodnih neprijatelja postali bi prava napast i toliko bi se razmnožili da bi uništili i ono malo biljki koje bi preživjele.i oni bi nestali sa novim ledenim dobom.niti jedna biljka preživjela prvi udar ne bi bila cvjetnica.
nakon 10000 godina planet bi postao pust i mrtav.
evo i nekoliko zanimljivosti:
svemirska stanica mir bi,privučena zemljinom gravitacijom,pala na zemlju u području sibira nakon točno 126 godina i 11 mjeseci...kao posljednji trag čovjekovog bivstvovanja na ovoj planeti ostao bi armirano-betonski bunker sadama huseina u pustinji telia.kako je armirani beton najtrajniji od čovjekovih rukotvorina,bio bi prepoznatljiv i nakon 200 000 000 godina.
hehe...neka mi još netko kaže da ćemo mi uništiti planetu!valjda se iz ovoga vidi da planeta više ne može bez nas...svuda smo postavili mine iznenađenja,hehe...
ma sve sam ovo izmislio...valjda mi bilo dosadno.

Sanjao sam da sam naslijedio dvorac.Neku staru ruševinu na kojoj su samo kameni zidovi bili vrijedni spomena.Zaljubio sam se u njega na prvi pogled.Bio sam slijep od ponosa što imam nešto na čemu ću raditi i uzbuđen mogućnostima u što ga mogu pretvoriti.Stajao sam dvadesetak koraka od njega i zapovjedao masom majstorskih ruku koje su slušale moje zamisli i pretvarale ih u djelo.Prvo su iz njega iznijeli gomilu smeća i tuđih uspomena.Ogolili mu pročelje i poskidali staru,pljesnivu žbuku sa zidova.Učinili su ga sirovim,jednostavnim i zdravim.Spremnim za ideje...Zatim sam,sa rukama u džepovima,odšetao u hol i zamislio široke stepenice koje su vodile na kat.Brzo je bilo zgotovljeno.Proširili su prozore i pustili svjetlo u njegove,dosad mračne odaje.Porušili su zidove u prizemlju i napravili ogroman prostor u kojem sam zamislio dnevni boravak.Obnovili su kamin i očistili dimnjak.Bilo je hladno i dopustio sam im da nalože vatru.Igrala se svjetlost i sjena po zidovima i fino nas je zagrijala.U jedan sam kut dao uzidati ogroman akvarij u kojem sam zamislio Diskuse i gomilu malih Neonki koje plivaju veselo među njima.Na jednoj strani prizemlja,suprotno od kamina,dao sam napraviti podest na kojem je postavljen ogroman hrastov stol za fešte koje sam već vidio kako slavimo.Uz stepenište tajni prolaz u podrum sa stotinama boca vrhunskog vina i izvorom mineralne vode,za one kojima je vino isuviše dobro da bi ga podnijeli čisto.Na katu gostinjske i spavaće sobe sa pogledom na bistro jezero i štale sa konjima.Po travnjaku gomila nečije dječurlije u beskrajnoj igri sa psima i malim ponijem.Vratim se u prizemlje gdje su radovi već bili gotovi i oduševim se vještinom majstora koji su i moje neizrečene zamisli sproveli u djelo.Upalim svijeće i dočekam prve mi goste u mom kraljevstvu.Zatim i sve ostale mi drage ljude.Nahranim ih,riječi im potaknem vinom i utopim se u beskrajnim diskusijama o bilo čemu.Smijeh...Pjesma...
Onda me jedna pita:"Ajme,koliko te je sve ovo koštalo?"
"Ništa...",odgovorim...
"Kako ništa?",zbuni se ona...
"Ma sve ti je to samo san."

volim ju jer ne poznajem nikog tko je imao tako težak put.sa sedamnaest otišla od kuće u veliki joj grad i sve živjela i preživjela sama.volim joj pomoći koliko i kad mogu...
trebala je oprati obleku a stroj za pranje rublja opet joj je riknuo.nikakav problem...dođi,pozovem ju...
bila je zahvalna ali brinula se što će reći moji...onda se brinula što može samo poslije 23 sata...zatim me molila da podignem neki film da ne bude nam dosadno...kupila ogroman čips da nismo gladni...ponijela 50 centov DVD jer zna da ga volim...
seka i stara preuzmu obleku i zaposle se s tim.hmmm...radije drugima nego meni!čut će me za to,hehe!
upaljen komp i otvorena iskrica magično ju privukla.pitanja su samo navirala:"znači,tu se družiš sa svijetom?bez veze...zar nije bolje izaći i upoznati nekog uživo,u stvarnosti?što tu ima zanimljivo?nije li glupo tako se dopisivati bez kontakta sa živim ljudima?meni to zvuči dosadno..."
stigne joj SMS sa kojim se zabavila i nisam morao smišljati odgovore...SMS je bio poražavajuća vijest koliko se prevarila u nekom tipu i izjavi mi da nikad neće pronaći dečka a ja otvorim pretragu profila i pitam kakvog zapravo dečka želi?
zaiskriše joj okice i unijeli smo očekivanja.skratim traženo da bi dobili više potencijalnih,smanjujući mogućnost razočaranja odgovorom:ne postoji i slično...pretraživač izbaci odgovor:pronađeno 25 virtualnih duša!nije loše,pomislim...ona se sa zanimanjem baci na proučavanje profila...uskoro je poželjela biti sama ispred kompa,oduševljena nekim likovima.otfrknila me sa moje stolice u fotelju i ostavila sa totalno bezveznim filmom koji mi brzo dosadio.
vratim joj se i ponudim da ju logiram na iskricu.odbije sa gnušanjem u kojem sam prepoznao samo strah od nepoznatog ali i jednaku dozu znatiželje...i očekivanja,nažalost...znao sam da će se predomisliti i nakon nekoliko minuta morao sam joj pokazati kako se to radi.zapelo je na nicku.jedva smo to prošli...zatim na kilama jer željela je manje a iskrica prikazivala više...o ostalim pitanjima iz profila da i ne govorim...obećam joj desetak poruka u nekoliko minuta.stiglo je devet za deset minuta.
kako joj objasniti da su to likovi sa šabloniziranim porukama i da bude oprezna?well,neke su i dobre a ona zaista naivna!prvog je odbila jer živio je daleko...drugog jer imao je previše kila...trećeg sam ja...četvrtog sam ja...petog sam ja...šestog ona jer bio je nepristojan...sedmog ona jer želio je samo sex...osmog ja jer poznat mi je nick...ali deveti!nisam ga mogao isprdati jer ulet je bio ok.profil isto tako.mala se zapali a ja sumnjičavo zavrtim glavom.pustio sam da vidim gdje će ju to odvesti...
razmijenjivali su obične rečenice.ona spora u odgovorima a on neviđeno strpljiv.ja bih ju odavno otkantao da joj treba pet minuta za otipkati jednu rečenicu...zbunila me njena želja za slaganjem smislenih rečenica.zavodljivih.provokativnih.iskrenih.tip se ubrzo oslobodio šablone i naučenih priča i otvoreno zatražio broj telefona i adresu gdje mala stanuje nudeći se da ispuni većinu njenih snova...zabezeknuto sam gledao dok je tipkala zatraženo od potpunog neznanca zadovoljna jer nekog je privukla!zdeletam to i pomalo ljubomorno(hehe)počnem sa predavanjem o virtualnom izopačenom svijetu i nicku sa kojim je razmijenila svega nekoliko porukica a već mu odaje broj telefona i kaj-ja-znam-što-sve-ne!
razočaranost na njenom licu upozori me da sam pogriješio.svatko je gospodar svoje sudbine a ona je osjetila da je tip bezopasan i možda ono što ona traži...zagrcnem se i količina loših iskustava koju sam pročitao u svo ovo vrijeme provedeno ovdje progovori iz mene.mislim da je razumjela ali i dalje mi je zamjerala što sam ju spriječio da se tako brzo pretvori u stvarnu osobu...ponudim se da joj dokažem kolika bi to bila greška a ona mi ne dopusti da tipa isprdam i ispitam ga...na kraju popusti i pusti mi tipkovnicu.
otipkam tipu u njeno ime kako je sad zapravo kod frenda i objasnim situaciju kako joj ne dam da da broj tako brzo...tip odgovori da ne sluša mene nego svoje instinkte...hmmm...pizdo!otipkam pitanje kakva bih zapravo bila cura koja odmah daje broj,za kakvu bi me smatrao?tip napiše da bi takvo povjerenje probudilo nadu u njemu da još postoje normalne djevojke...a?dobar si za naivne,pomislim i otipkam mu da prvo on pošalje broj i vrati meni nadu da još postoje normalni tipovi!nema odgovora...nema...nema...nije ga više ni bilo.odustao tip od komunikacije.počnem likovati uz moraliziranja maloj kako bi mu dala broj a njemu to ne pada na pamet i kako je prenaivna za virtualan svijet.mala se složi s tim da se zaletjela.hvala Bogu...
a možda sam samo ljubomoran jer mala se strašno ljubi?možda...
uglavnom,malo prije mi stigne njen SMS:hej!sutra sam slobodna!mogli bi na iskricu ako imaš vremena?
i kaj sad da kažem?ništ'...eto vam još jedne žrtve.