ANĐELI..ME ČUJU...

Kažu mi da sam brbljiva,preotvorena,da se neznam služiti onim prljavim malim trikovima...ali meni je to iskreno draže on onih koji glume ..Svoja sam takva kakva jesam i ne želim se bitno mjenjati.Ma zapravo,čovjek katkad mora podvući crtu,zbrojiti i oduzeti svoja djela ili osjećaje!?Katkad dotuče činjenica da u očima nema više sjaja.Dok promatram ljude imam osjećaj da oni nemaju duhovnog  života,žive za materijalne ,ovozemaljske stvari a unutrašnji snagu svog bića zatomljuju.Katkad prazna duša izazove veliki strah!Kako se tada suočiti sam sa sobom!?Ma koliko mi vodili uspješan život tek kadsvoj um,srce i dušu otvorimo prilivu moći,radosti u unutrašnje snage svoga bića,kad upoznaš svoje ja,možeš znati da je zapravo to vrhunac života i uspjeha ,SPOZNAJA DA ZNAŠ TKO SI !!U svemu tome igra veliku ulogu podsvjest i vjera,jer zapravo način na koji misliš i osjećaš zapravo upravlja tvojim životom...svatko ima svoju viziju dobrog života,samo treba ići tamo gdje je ta vizija... I na kraju negdje sam pročitala da je dovoljan čak i privid da se razveseli srce što izbjegava stvarnost !?
Što vi mislite o tome !?