Chaotic Mindflow: Me. Scary. Elemental.

Nakon sto je cijelo ljeto konobario u dalmaciji (i bario cehinje, lucky bastard), frend je konacno skucao pare za rentati garsonijeru. Progutao sam uobicajenu porciju zavisti koju svatko okusi kada prijatelj nadje vlastiti stan prije njega u koji ce moci voditi curice. Naglasak na "prije njega". Tri dana su se trpale kutije na spustenu zadnju klupu starog kadetta, tri dana klopali sendvici od cetvrt kruha i 20 deka zimske (nije beg cicija), tri dana se sjedilo i pljugalo na stepenicama njegove buduce zgrade psujuci peti kat bez lifta. Cijena slobode. Tada sam skuzio nesto vrlo interesantno - homo sapiens technologicus ne moze prezivjeti bez televizora. Ves nosi prati starcima, krade im hranu iz frizidera i jedva ima za rentu, nekako ce spajati kraj s krajem, ali za televizor ce morati stedjeti mjesecima. Sav je zbediran, ne govori. Povremeno ga uhvatimo da suzama zalijepi koju tapetu u stanu. Kako prezivjeti bez televizora?

Kako prezivjeti bez RTL-ovih prognozerki, na kahlicu osisane spikerice vijesti Nova TV, bigbradera, TV prodaje, meksickih sapunica, vile marije?

Ovdje dolazi onaj dio gdje Carrie kucka po tipkovnici, "Is diversity killed by mass media?".

[begin soundtrack]
"Sareni artikal, lip sam ka slika, crven zelen zut, kupuj ka lud..."

Ako nesto nije bilo na TV-u ili u novinama, nije se desilo. Ko sto veli moja stara, na televiziji su rekli da su mobiteli stetni za cvijece, a ti velis da nisu. Kaj ti znas?

Bio ja na putu neki dan, dodjem u manji gradic udaljen parsto kilometara od metropole i sjednem na kavu u glavnoj ulici. Za stolom do mog tri se cure svadjaju jel neka Antonija ima debelu guzicu i argumentirano diskutiraju o seksualnom opredjeljenju nekog Zdravka (citaj: natezu se jel' bekem peder il' ne?). Vise nisu vazni grad, ulica, birtija, stol. Sve je isto. Copy/paste.